Kad je u javnost izašao Vladin prijedlog izmjena zakona o porezima i doprinosima s onim spornim dijelom o povećanju osnovice za članove uprave trgovačkog društva, mnogi su mislili da je riječ o nekoj greški, zabuni, bilo birokrata koji pišu prijedloge ili u novinarskoj interpretaciji. Ljudi jednostavno nisu vjerovali da netko može biti toliko lud da takav prijedlog javno iznese. Kad je ministar financija Zdravko Marić najavio očitovanje, očekivao sam da će reći da je to bila pogreška nekoga u ministarstvu, da on za to nije znao (ipak je čovjek poznat kao netko tko "ništa ne zna"), da će se posuti pepelom i reći da se takva skandalozna mjera neće naći u zakonu.

Ali bili smo u krivu, to je njegovo djelo i on misli ozbiljno.

Neki su građani, pa čak i novinari u mainstream medijima, pali na njegovo objašnjenje o uočenim zlouporabama koje se trebaju spriječiti. Ne krivim ih, zato što oni koji nemaju iskustva u poduzetništvu teško mogu shvatiti sve peripetije i zakonske zavrzlame s kojima su poduzetnici suočeni, kao i namete koje prosječni hrvatski poduzetnik plaća državi. Mnogi još uvijek vjeruju kako poduzetnici koriste razne "rupe u zakonu" da bi izbjegli davanja državi. Iako takve pojave sigurno postoje, u ovom slučaju ta priča ne drži vodu.

Zdravko "Slavko Linić" Marić

Marić je zlouporabe objasnio paušalno govoreći o ljudima koji su zaposleni u jednoj tvrtki, a članovi su uprave u drugoj. U toj tvrtki gdje su zaposleni, prijavljeni su na neku nisku plaću, a u svojoj tvrtki ostvaruju dobit. I onda spominje nekakvo "izbjegavanje poreza i doprinosa"...Međutim, njegov poslodavac plaća doprinose za njegovu plaću, a porez prilikom povlačenja dobiti iz svoje tvrtke mora platiti - dvostruko!

Zatim spominje one koji su prijavljeni na nepuno radno vrijeme. Marić kao da zaboravlja da bi svatko sebi isplatio punu plaću od 20.000 kuna ili više - da može. Poduzetnici si ne mogu isplaćivati ono što nisu zaradili. Oni koji su prijavljeni na nepuno radno vrijeme u većini slučajeva to rade zato što očekuju slabije prihode u narednom razdoblju, a ne žele stvarati gubitke. To je sigurniji način poslovanja nego si prijaviti visoku plaću i onda riskirati kazne ako prihod padne. Ako je poduzetnik sebe prijavio na pola radnog vremena, ide mu pola staža pa će manje zaraditi za mirovinu. Iako u tom slučaju isplaćuje manje doprinose, ako ostvari dobit na kraju godine i ako si poželi isplatiti tu dobit, morat će opet platiti porez - i to dvaput. Tako da to nije baš "zlouporaba".

Državnim dužnosnicima i činovnicima vjerojatno smetaju mali poduzetnici koji još ne ostvaruju dobit zato što od njih država trenutno nema velike koristi (ne plaćaju puno poreza i doprinosa ako nisu prijavljeni na puno radno vrijeme), ali to je primitivno razmišljanje jer mnogi biznisi u početku nisu profitabilni, već isključivo na duge staze. Jeff Bezos, danas uvjerljivo najbogatiji čovjek na svijetu, prvih 6 godina od osnivanja Amazona poslovao je bez dobiti. Da je firmu osnovao u Hrvatskoj, država bi već našla načina da ga uništi jer kroz sve te godine država nema koristi od njegovog poslovanja. Ali kasnije se isplatilo svima! Marić bi trebao gledati na duge staze i umjesto porezne represije u startu, dati poduzetnicima barem na početku malo zraka da im biznisi zažive, kako bi kasnije mogli ostvarivati dobit, zapošljavati, isplaćivati dobre plaće radnicima i plaćati veliki novac u porezima državi.

Jedina mogućnost kad možda dolazi do "zlouporabe" u ovom segmentu poslovanja na koji se Marić referira, može biti samo ono kad zaposlenici u državnoj službi ili tvrtki osnuju trgovačko društvo. Njima država isplaćuje doprinose, a oni ubiru dobit u svojoj tvrtki (ako ona ostvari dobit, naravno). Na taj način stavljaju u nepovoljni položaj sve druge poduzetnike koji moraju zaraditi novac za svoje doprinose - bilo u vlastitoj tvrtki ili drugoj privatnoj tvrtki u kojoj su zaposleni. Ali to bi se lako moglo riješiti - tako da država uvede mjeru da članovi uprava trgovačkih društava, koji su zaposleni u javnoj službi ili državnoj tvrtki, moraju preko vlastite tvrtke isplaćivati doprinose na svoju plaću, a ne ovako, da država kažnjava sve ostale poduzetnike zbog nekolicine poduzetnih i snalažljivih uhljeba.

Ako je problem u statusu obrtnika na koji se Marić također referira, onda se to rješava tako da se i obrtnike oslobodi obaveze plaćanja doprinosa ukoliko ne zarade plaću. Jednostavno, svaka osoba koja sebi isplaćuje plaću ne bi smjela biti ničim uvjetovana od države, osim da isplaćuje poreze i doprinose na onu plaću koju sebi isplati! Ako poduzetnik ili obrtnik ne uspije zaraditi vlastitu plaću, onda ga taj mjesec država ne bi trebala nikako teretiti. Ukoliko zaradi i isplati si manju plaću, na tu manju plaću bi trebao platiti i tolike poreze i doprinose. Ali nikakve osnovice tu država ne bi smjela nametati jer tako se guši poduzetništvo i obrtništvo.

Marić s ovakvom retorikom o zlouporabi u privatnom sektoru neodoljivo podsjeća na Slavka Linića koji se proslavio s pričom o "uvođenju reda" usred ekonomske krize, nakon čega su stotine tisuća ljudi ostali bez posla. Iza toga svega stoji pohlepa državnog aparata koji gleda da iscijedi svaku kunu od građana, a ide toliko daleko da će cuclati sve čak i prije nego čovjek zaradi, tako da svaku poduzetničku ideju ubija u startu.

Milan "Sranja se događaju" Kujundžić

Nije on jedini ministar u ovoj vladi s takvom retorikom. Tu je i Milan Kujundžić, ministar zdravstva koji ni za što nije kriv. "Sustav je takav, što ja imam s tim?" Pa ti si, čovječe, na vrhu tog sustava, ti njime upravljaš! To je kao da se brod sudari u greben, a kapetan broda kaže "Što ja imam s tim? Sranja se događaju."

Isti taj Kujundžić za svaki problem ima jedno, univerzalno rješenje - povećaj namete. Ponekad pokaže i dozu kreativnosti pa nađe nove namete koje bi valjalo uvesti. Takav ministar mogao bi biti doslovno bilo tko. Samo govoriš "Ja nemam ništa s tim, sustav funkcionira takav kakav je" i "Možemo oporezivati i ovo, i ono, pa još poreza..."

Gari "Namet nije namet" Cappelli

U našoj vladi su shvatili da ima još jedan sektor koji država nije uništila, da ljudi još uvijek ne odlaze iz priobalnih mjesta jer - očito zarađuju! Kako zarađuju, od čega? Pa od iznajmljivanja apartmana. Znači, to se još isplati, znači tu ih možemo još iscijediti. Tako ide njihova logika.

Pa su odlučili uništiti i turizam ili barem poslati stotine tisuća ljudi u ilegalu. Povisiti boravišne pristojbe, povisiti namet za iznajmljivače...Ne, to nije namet, reći će ministar turizma Gari Cappelli...Pa što je onda ako nije namet? Država propisuje davanja koja ljudi moraju plaćati ili će biti kažnjeni, to je namet po definiciji. Sigurno se ne radi o dobrovoljnim prilozima.

Pohlepa je korijen zla

Sve gore nabrojano radi se usred nečega što oni nazivaju "porezna reforma". Dakle, oni povisuju namete, određuju koeficijente samozaposlenima, sužavaju poduzetničke slobode i očekuju rast prihoda države i rast gospodarstva! Nevjerojatno.

Čovjek bi se pitao što pokreće takvu nelogičnu silu kad je jasno i onima koji se nikada nisu susreli s osnovama ekonomije, da takva ekonomska politika nema nikakvog smisla. Odgovor je jednostavan - pohlepa. Država je ogromna, pohlepna i ne želi se odreći svojih privilegija. Pa onda pritišće one od kojih živi. Prvo prozoveš ljude za zlouporabu, što jako grdo zvuči, a onda kad ih jednom optužiš, možeš ih kažnjavati kako hoćeš!

A zapravo, pravi zlorabljivači su oni, koji vam uvjetuju koliko smijete ili morate raditi kad radite za sebe, koliku plaću sebi morate isplaćivati, kad nameću nerealne i nove poreze i razna druga parafiskalna davanja. Oni to rade zbog sebe i svojih stranačkih uhljeba, a ne zbog građana Hrvatske. To su nametnici, pravi zlorabljivači sustava. Za njih nema zakonskih ograničenja, ali će se truditi da ograniče svaki vaš korak.

Ako vam ovaj tekst izgleda previše pesimistično, bojim se da niste u pravu. Ja sam baš vječni optimist i svakome dam šansu u početku. Dao sam šansu i ovoj vladi kad su najavili da će provesti reformu uprave, gospodarstva i poreznog sustava. Sad je jasno svakome, pa čak i vječnim optimistima poput mene, da od toga neće biti ništa. Ako imate volje i poduzetničkog duha, gledajte da odselite u neku drugu zemlju, ovdje očito nema kruha kraj ovakvih zlorabljivača i nametnika.