Novi list objavio je kolumnu naslovljenu "Suza koju ne treba puštati" u kojoj novinarka daje potporu Vladi da se nastavi sve veća porezna represija na građane RH. U konkrentom slučaju njena je potpora vezana za upućen Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak koji predlaže veći paušal za privatne iznajmljivače od 2019. godine do 500%!

U kolumni je novinarka Sanja Modrić istaknula niz netočnih i nebuloznih podataka i sudova. Na početku kaže da se na jedan krevet zaradi dnevno 50 eura tijekom 100 dana sezone tj. u prosjeku ispada 200-250 EUR/noć (ako je 4-5 kreveta). To je moguće jedino ako imate vilu s 5 zvjezdica na samom moru, a novinarka to uzima za prosjek.

O prosječnoj popunjenosti dovoljno je reći da je izrazita sezonalnost poslovanja najizraženija slabost obiteljskog smještaja. Prava sezona traje otprilike 20-25 dana, a ostatak "sezone" je teška borba za goste tako da uz ogromnu konkurenciju se uspijeva napuniti maksimalno 50 dana.

Van sezone od 15. rujna do 15. lipnja većinom se apartmani iznajmljuju podstanarima, a ako je to nemoguće "zjape" prazni. Nestručnost novinarke o ovoj temi najviše se vidi iz izjave da iznajmljivači nemaju troškova osim paušala po krevetu, a nije navela boravišni paušal, turističku članarinu, prirez, komunalije, amortizaciju, struju, čišćenje i pranje, doprinose, TV pretplatu, internet, PDV na agencijsku proviziju, proviziju agencijama itd. Utrošeno vrijeme nećemo ni spominjati.

Nadalje, kako je sama izračunala da osoba s 10 kreveta zaradi 350.000 kn? Kad bi navedeno i bilo istina, zaboravila je pritom uz gore navedene troškove oduzeti i porez na dodanu vrijednost (PDV 25%) koji plaćaju iznajmljivači obveznici PDV-a, oni čiji je ukupni prihod u prošloj godini prešao iznos od 300.000 kuna. Budući da sam i sam iznajmljivač u Opatiji koja je mali grad, pouzdano znam da je veliki porast broja iznajmljivača u godinama nakon 2007. jer su ljudi uvidjeli da se ne isplati više raditi na crno i varati državu.

U gradu Opatiji 2007. godine bio je registriran 381 privatni iznajmljivač, a 2017. na popisu ih je bilo 813. Tome nije kriva samo "ekspanzija" turizma, već i prelazak mnogih iznajmljivača sa "sive" na "bijelu" stranu zakona. Kao i u svemu, i ovdje smo našli da budemo zlobni. Navedena novinarka je još jedna od onih kojih nije malo u našoj državi, a koji samo broje novce. Rad i trud za njih ne postoje. Umjesto da se zdrava i poduzetnička Hrvatska izgradi pa i na primjeru poslovanja privatnih iznajmljivača, kod nas se i to pokušava zakopati ili vratiti na sivu stranu zakona.

Prvo bi se država trebala pitati zašto se u toj grani većinom radi po zakonu te bi trebala dati i drugim granama u hrvatskom gospodarstvu disati, a ne gušiti one profitabilne. Zatim, pažljivo uvoditi promjene u poreznu politiku ako želi da turizam zemlje ostane konkurentan, pogotovo u vrijeme kad sve više znakova pokazuje stagnaciju i pad hrvatskog turizma zbog nastavka nuđenja modela sunca i mora bez raznolike ponude.

Na konkurentnost turizma utječu svi porezi, a među najosjetljivijima na svako, pa i najmanje povećanje poreza su upravo mali iznajmljivači, tako da novi porezni udari mogu samo doprinijeti nekonkurentnosti hrvatske turističke ponude.

Na kraju ću samo dodati komentar Martine Nimac Kalcine, predsjednice Zajednice obiteljskog turizma pri HGK: "Naš čovjek želi dobar život i želi ostati u Lijepoj našoj, ali pitanje je samo koliko osjeća da ga se izrabljuje i koliko dobiva nazad."