Liberali trebaju imati predstavnika na predstojećim izborima. Tko bi to mogao biti?

Prvi krug predsjedničkih izbora održat će se u prosincu, ali kampanja je već u punom jeku, a teren je već gotovo krcat zvučnim imenima koja se natječu za simbolički najvišu funkciju u hrvatskoj državi, a u stvarnosti funkciju za koju mnogi tvrde da je nepotrebna jer u vrijeme mira nema velikih ustavnih ni zakonskih ovlasti.

Ove godine izbor će biti velik za birače naklonjene ljevici (Zoran Milanović, Dalija Orešković, Katarina Peović), za one naklonjene desnici (Kolinda Grabar-Kitarović, Miroslav Škoro) i svestranom populizmu (Mislav Kolakušić, Ivan Pernar). Nedostaje, međutim, kandidat koji bi ponukao građane liberalnog svjetonazora, birače centra, da izađu na izbore.

Treba nam netko umjeren, tko ne naginje ni lijevom ni desnom populizmu, tko neće prikupljati poene na jeftinim obećanjima i praznim pričama o socijalnoj pravdi, vjeri i narodu; netko tko će biti realan, tko će biti u stanju reći građanima u kakvoj se situaciji zemlja nalazi, tko bi na predsjedničkoj funkciji bio u stanju tjerati vladu na brže i odlučnije provođenje potrebnih reformi u upravi, pravosuđu i gospodarstvu. Netko tko će postaviti prave probleme u fokus.

Možda će neki sada reći da takav kandidat nije potreban jer svejedno ne bi imao realne šanse pobijediti, ali s takvom konstatacijom se ne mogu složiti. Prvo, zato što ne možemo znati ako ne probamo. Rezultati prošlih europarlamentarnih izbora nam ne mogu biti dobar pokazatelj stanja s obzirom da jedine opcije koje su u kampanji nudile liberalan program nisu uložile dovoljno ne samo novca, već ja bih rekao ni kreativnog potencijala koji imaju. Kad bi se udružile snage, mislim da bi bilo puno lakše i efikasnije progurati liberalne ideje u hrvatsku javnost. Osim toga, dvije trećine registriranih birača u RH nije izašlo na prošle izbore.

Liberali trebaju imati barem jednog predstavnika na ovim izborima (idealno bi bilo da bude samo jedan, tako da se liberalno biračko tijelo ne rasprši) prvenstveno radi toga da se nastavi širiti liberalna ideja, ona o slobodi rada i poduzetništva, o slobodi izražavanja, transparentnosti države, jednakosti prilika i efikasnosti pravne države. To su teme koje samo klasični liberalizam može i treba nametnuti našoj političkoj sceni, a za to trebamo imati kandidate na svakim izborima.

Razmišljao sam o tome tko bi bio idealan kandidat, tko bi imao najviše šanse doprijeti do što širih masa, osvojiti više glasova i usput, naravno, tko bi najbolje ispromovirao liberalne ciljeve za Hrvatsku. Sveo sam izbor na četiri osobe. Meni osobno bi bilo drago da se bilo tko od njih kandidira jer bih s veseljem glasao za njega/nju, a vi na dnu teksta glasajte za osobu koja bi po vašem mišljenju bila naš najbolji kandidat. Redoslijed je nasumičan, dakle nije prvi navedeni moj najveći favorit. U ovom trenutku svi su jednaki favoriti za našu nominaciju, a vama prepuštam konačnu odluku.

Dario Hrebak



Gradonačelnik Bjelovara i kandidat za novog predsjednika HSLS-a, poznat je prvenstveno po implementaciji projekta transparentnog grada. Bjelovar je s Hrebakom na čelu postao najtransparentniji grad u Hrvatskoj, jedina jedinica lokalne samouprave za koju možemo biti prilično sigurni da je čista od korupcije budući da građani imaju direktan uvid u svaki račun koji Grad plaća, i to u realnom vremenu, a Hrebak je najavio da će i transparentnost javnih natječaja dovesti na još višu razinu.

To je iznimno bitna tema u trenutku kada znamo da je korupcija problem broj jedan u ovoj zemlji. Protiv korupcije se treba boriti na više načina, ali prvi preduvjet za efikasnu borbu protiv korupcije je transparentnost rada javnih dužnosnika i službenika. U tom smislu, Hrebak je živi primjer onoga o čemu drugi kandidati u ovoj kampanji pričaju i obećavaju. On borbu protiv korupcije provodi u djelo. Takav nam čovjek treba na nacionalnoj razini jer očito je da zna točno kako riješiti probleme našeg društva.

Osim što je prvak u transparentnosti, Hrebak je i prvak u promidžbi klasičnog liberalizma, barem kad je riječ o političarima. U svom nedavnom intervjuu koji je dao Telegramu, objašnjava kako je praktični vjernik i protivi se pobačaju, ali nije za državnu zabranu abortusa. "Država ne bi trebala gurati nos u krevete građana, prvi ne želim državu u svojoj spavaćoj sobi. A vjernici znaju da ćemo svi jednoga dana odgovarati za sve što učinimo." Kao vjernik nema ništa protiv da homoseksualni parovi imaju jednaka prava poput ostalih: "Baš zato što poštujem obitelj, mislim da je za dijete bolje da odraste s istospolnim roditeljima, nego da odraste u instituciji."

Dakle, Hrebak bi možda bio idealan kandidat koji može pokazati cijeloj Hrvatskoj, u kojoj prevladavaju praktični vjernici-katolici, da je itekako moguće biti vjernik i liberal u isto vrijeme. Hrebak bi svojim javnim nastupima rušio predrasude obje strane - i one o katolicima koji onda "moraju biti desničari i protiv prava za pripadnike manjina", tako i one o liberalima koji "moraju biti protivnici vjere, crkve i obiteljskih vrijednosti".

Ivica Puljak



Sveučilišni profesor i znanstvenik s međunarodnim ugledom bio bi možda savršena suprotnost populizmu koji vlada trenutno u hrvatskoj mainstream politici. Puljak predstavlja mnogo toga što bi liberalizam u Hrvatskoj danas trebao biti - intelekt nasuprot teorijama zavjere, europeizam nasuprot nacionalizmu, napredak nasuprot stagnaciji i nazadovanju.

Hrvatska je posljednjih godina pod konzervativnim pritiskom, toga moramo biti svjesni, a ljevica nema niti može adekvatno odgovoriti. Puljak bi mogao, s vrijednostima koje promiče i predstavlja, biti dobar predstavnik liberalne i građanske Hrvatske, kakvog danas trebamo više no ikada. Samo da se malo više angažira i, po mojem mišljenju, okruži što kreativnijim timom kako bi njegove poruke bile oštrije i jasnije što širem krugu ljudi.

Nakon relativnog neuspjeha na europskim izborima, vjerujem da je možda izgubio volju za nastavkom političkog angažmana. Ali nadam se da to neće dugo trajati. Jedni izbori su samo jedna bitka, ima još puno bitaka prije nego se može proglasiti pobjeda ili poraz.

Neki mu predbacuju ateizam, što je po meni potpuno neutemeljeno. Većina dosadašnjih predsjednika RH bili su ateisti ili agnostici pa im se to nije toliko nabijalo na nos kao što se nabija Puljku, i to iz krugova onih koji se smatraju liberalima. To je glupo, nemojte to raditi. Jedini "problem" koji ja imam s njegovim stavovima, to je pitanje slobode govora, ali kad vidim kakvi su kandidati na ovim izborima i kakve sve ideje zastupaju, gospodin Puljak bi bio Adam Smith u odnosu na njih.

Ivana Ninčević Lesandrić



Most još nije službeno istaknuo svoga kandidata, a najavili su da hoće. Evo im prijedloga - kandidirajte Ivanu! Nakon debakla na prošlim izborima, nadam se da su u Mostu naučili pouku koja glasi - vaši glasači ne vole populizam. Odbacite jeftini populizam i okrenite se članovima svoje stranke koji su ušli u Most s namjerom da promijene zemlju nabolje, ali i koji dobro znaju što Hrvatska treba učiniti da bi se poboljšala.

Jedna od njih je svakako Ivana Ninčević-Lesandrić, Mostova zastupnica u Saboru. Popularnost je stekla beskompromisnim zalaganjem za poduzetničke slobode, s naglaskom na malo poduzetništvo, a potom i ukazivanjem na loš tretman žena u hrvatskim državnim bolnicama. Ivana je pokazala da se brine o stvarnim problemima građana i mogla bi privući glasače centra, lijevog centra i desnog centra.

Čelništvo Mosta bi trebalo razmisliti o zaokretu politike i definiranju svoje pozicije. Nadam se da neće izabrati zadovoljavanje najnižih strasti kao u prošloj kampanji. Ovi predsjednički izbori su prilika da se iskupe i vrate povjerenje birača, a kandidatura liberalke bi bila pravi način za to.

Nenad Bakić



Nenad nije političar i čini mi se da uopće ne razmišlja o kandidaturi za bilo koju političku funkciju. Ali baš to mogla bi biti njegova prednost, uz sve što je dosad postigao u životu. A postigao je stvarno puno - od uspješnih poduzetničkih pothvata, preko filantropskog i humanitarnog rada za ono najvrednije što Hrvatska ima - naša mladost - do aktualnog spašavanja nekadašnjeg hrvatskog tekstilnog diva "Varteks" iz blata i od propasti.

Da bi to sve čovjek činio, mora biti prvenstveno veliki domoljub. Ne koristim sada tu riječ na način kao što je vole koristiti Zoran Milanović, HDZ-ovci i razni drugi muljatori, već mislim stvarno domoljub - ono što ta riječ po definiciji predstavlja. A takav čovjek bi trebao voditi zemlju.

Bakić ima iskustvo u poduzetništvu, znanje iz ekonomije i volju za pomaganjem zajednici. To nisu stvari koje bi on mogao obećati, to su područja u kojima se već dokazao i ima odlične rezultate koje mu nitko ne može osporiti. Mislim da bi upravo zbog toga baš on mogao poraziti sve dosad poznate kandidate na ovim izborima i pokazati kakvi su oni zapravo šarlatani.

Moram priznati, kad sam vidio onaj video kojim je Škoro najavio svoju predsjedničku kandidaturu, pomislio sam da bi on mogao biti solidan kandidat za kojeg bih možda mogao glasati. Škoro je obrazovan, uspješan poduzetnik i razumije ekonomiju. Ali ubrzo se pokazao kao obični populist koji pokušava uloviti nešto glasova u mutno, prodajući ljudima gotovo iste priče kao i Most na prošlim izborima.

Siguran sam da bi Bakić bio puno bolji od toga, njega ne zanima Drugi svjetski rat, ne zanimaju ga ustaše i partizani, on neće plašiti ljude uvođenjem eura i sličnim babarogama. Njega zanima budućnost, kako učiniti državu boljom i efikasnijom za našu djecu. To je suština i cilj liberalizma. Iako gospodin Bakić sigurno ne razmišlja o kandidaturi, možda bi trebao početi. Siguran sam da bi dobio široku podršku, i od svih političkih stranaka koje se iole smatraju liberalnima, i od građana koji nisu stranački opredijeljeni. Bakić bi, uvjeren sam, privukao i velik broj onih koji inače uopće ne izlaze na birališta, da glasaju.

Meni bi odgovarao bilo tko od kandidata koje sam nominirao. A sada je vaš red da izaberete u anketi onoga tko bi po vama bio idealan liberalni kandidat za predsjednika.