Vlada Justina Trudeaua povećala je 2015. najvišu poreznu stopu s 29 na 33 posto s namjerom povećanja državnih prihoda za 3 milijarde dolara godišnje. Dogodilo se suprotno.

Kanada je tijekom posljednjih 30-ak godina provela cijeli niz protržišnih reformi uključujući gospodarsku, socijalnu, zdravstvenu, poreznu i obrazovnu politiku. Decentralizacija sustava socijalne pomoći dovela je do smanjenja budžeta za tu svrhu, konkurentnosti u politikama među različitim pokrajinama i na koncu znatnom smanjenju broja ovisnika o socijalnoj pomoći, što je, dakako, povećalo zaposlenost i produktivnost gospodarstva. Kanada je 2010. godine odbila uvesti posebni porez na banke, do 2015. nije povećavala porezne stope, a reforma školstva dovela je do decentralizacije sustava i uvođenja vaučera u dijelove zemlje.

Sve skupa podiglo je Kanadu početkom ovog desetljeća do 5. mjesta na ljestvici ekonomskih sloboda u svijetu. Međutim, od 2015. godine nova vlada pod vodstvom Liberalne stranke i premijera Justina Trudeaua napravila je neke manje korake unazad. Uveli su nove regulacije u gospodarstvu, neke pokrajine su povisile minimalac, a jedna od prvih mjera Trudeauove vlade bila je povećanje poreza na dohodak za najbogatije. Najviša porezna stopa, koju plaća otprilike 1% najbogatijih Kanađana, povišena je s 29 na 33 posto.

Kanada je i dalje među razvijenim zemljama s nižim porezom za najbogatije. Za usporedbu, u Švedskoj najviša stopa iznosi čak 57%, u Njemačkoj 45%, a u SAD-u 37 posto. Ideja kanadske vlade je bila povećati državne prihode većim oporezivanjem najbogatijih. Međutim, to im nije pošlo za rukom.

Kako piše kanadski portal The Globe and Mail, vlada je obećala da će zbog povećanja najviše porezne stope država već u prvoj godini njenog mandata uprihodovati milijarde dolara više nego prethodne godine. Umjesto toga, Kanađani s najvišim primanjima uplatili su u porezima 2016. godine 4,6 milijardi kanadskih dolara manje nego u 2015. godini.

U predizbornoj kampanji Liberalna stranka je tvrdila da će njihov zakon povećati državni budžet za oko 3 milijarde dolara godišnje, ali analize Kanadske agencije za porezne prihode (CRA) pokazuju da se to nije dogodilo. Umjesto toga, više od 30.000 Kanađana izašlo je iz tog razreda, odnosno ljudi su jednostavno počeli prijavljivati državi manju zaradu.

Ne morate biti Milton Friedman da biste shvatili kako je do toga došlo. Ljudi s visokim prihodima (a ovdje je riječ doslovno o najbogatijim ljudima u Kanadi) imaju veće mogućnosti prilagodbe, preseljenja, prebacivanja dijela svojih primanja na svoje bližnje itd. Uglavnom je riječ o uspješnim poduzetnicima i investitorima, odnosno onima koji donose vlastite odluke o poslovanju svojih kompanija i imaju 1.001 način da sasvim legalno izbjegnu plaćanje većeg poreza.

I uopće ih za to ne treba kriviti. Ljudi plaćaju porez državi bez problema dok osjećaju da je to pravedno. Ali ako osjete da ih se nepravedno previsoko oporezuje, a imaju legalne načine izbjeći previsoko oporezivanje, to će i učiniti. Ako žele pomoći zajednici, radije će manje platiti državi i onda izdvojiti dio vlastitih prihoda za humanitarne pomoći neprofitnim organizacijama i siromašnima, što većina bogataša u svijetu i čini.

Zagovaratelji progresivnog oporezivanja uporno ignoriraju ove činjenice i smatraju da će ljudi i dalje prijavljivati jednaku zaradu i ako im se poveća porezna stopa pa će se stoga povećati i državni prihodi. Ovaj primjer iz Kanade samo je jedan u nizu dokaza da to tako ne funkcionira.

Ovo su najviše porezne stope (za najbogatije) u nekim državama svijeta:

Švedska - 57%
Francuska - 45%
Australija - 45%
Njemačka - 45%
Irska - 40%
SAD - 37%
Hrvatska - 36%
Kanada - 33%
Novi Zeland - 33%
Poljska - 32%
Švicarska (Zurich) - 24%
Češka - 22%
Estonija - 20%