Predsjednica Radničkog sindikata Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Višnja Stanišić u otvorenom pismu obrušila se na premijera Andreja Plenkovića iz više razloga - na HZMO-u je sve manje radnika, a više stažista, plaće su im niže od ostalih u njihovoj klasi (javnosektaškoj), a država nastavlja uhljebljivati nove ljude i narušava odnos među radnicima.

Njezino priopćenje u cijelosti objavljeno je na Index-u.

Predsjednica sindikata se požalila što danas na zavodu ima 800-tinjak radnika manje nego prije 8 godina: "Sada je dosta. U zavodu je 2008 godine radilo 3403 radnika a danas ih radi 2592. Samo u posljednjih mjesec dana Zavod su napustila 32 radnika.  Problem je što odlaze radnici na operativnim radnim mjestima (referenti na donošenju rješenja o priznavanju prava na mirovinu, radnici na kompletiranju podataka o visini plaća i godinama staža, radnici koji rade na odjavama i prijavama radnika i poduzeća, radnici na kontroli uplate doprinosa, radnici na obračunu i isplati mirovina, arhivari, informatičari ) a povećava se broj radnika na neoperativnim tj. imaginarnim radnim mjestima. Nedostatak radnika rješava se mladima na stručnom osposobljavanju što ne koristi ni HZMO ni njima."

Plaće su im se u zadnjih 15 godina povećale u prosjeku za samo 700-tinjak kuna. Tvrdi da ih stranke "svakodnevno nazivaju uhljebima dok su stvarni uhljebi zaštićeni i do njih je nemoguće doći."

I na kraju, ono najbolje: "Zbog svega navedenog, ovim putem Vas želimo obavijestiti da većina radnika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje više ne može jamčiti ažurno i kvalitetno obavljanje svojih radnih zadataka. Ukoliko se situacija hitno ne promjeni, bit ćemo prisiljeni o tome  obavijestiti i korisnike naših usluga."

Ovo je zapravo sjajno. Molim premijera Plenkovića da posluša predsjednicu sindikata i stav većine radnika HZMO-a. Ljudi ne žele raditi u ovako groznim uvjetima, za tako nisku plaću i to treba poštivati. Krajnje je vrijeme za stvarnu reformu mirovinskog sustava, a nije teško provediva. HZMO potpuno ukinuti i tako nezadovoljne radnike osloboditi križa koji moraju svakodnevno nositi. Napraviti prostor za privatne fondove koji bi bili na dobrovoljnoj bazi. Radnici prime bruto plaću i onda sami odlučuju, prema svojim planovima i željama, koliko će novca uplatiti za svoju mirovinsku štednju i kojem privatnom fondu na tržištu. Ili će možda netko od nas preuzeti rizik na sebe i sam ulagati u dionice? Ni to nije loša ideja, u svakom slučaju dobro je kad pojedinac preuzme odgovornost na sebe. Na taj način bismo realno mogli i očekivati mirovine nakon radnog vijeka. Ovako - teško.