Vezani članci:
U pozadini nove hit-serije HBO-a: Moralni argument u obranu individualizma
Američki konzervativci dokazali da su pahuljice: Zbog njihovih osjećaja otkazan film
Google opisao pro-life film kao propagandu, a nacistički propagandni film kao povijesni/ratni
Tko to vrijeđa udovice iz Domovinskog rata?
Kurt Russell i Goldie Hawn - par koji simbolizira slobodu i ljubav bez prstena
Novo na Liberalu:
Moderna odjeća za malo novca? Nije problem
Ne nasjedajte na Plenkovićev PR: Vlada neće podići plaću nikome u privatnom sektoru
Policajka s Faktografa ima strašne argumente za suzbijanje nepodobnih stavova
Zakon o javnom redu i miru ima ozbiljan problem s pravom na slobodu govora
Musk pokazao kako se razgovara s novinarima
Glavni urednik Glasa Istre se okomio na čistačice i frizerke. Razlog je urnebesan
Strah od umjetne inteligencije je neopravdan, 1. dio: Povijesni presjek
Finci se na izborima okrenuli desno: Što to konkretno znači?
Zurovec u Saboru pozvao na fleksibilizaciju radne imigracije
Po svim pravilima novinarske struke trebao sam već najmanje triput umrijeti
Liberal je najopasniji medij u Hrvatskoj - potvrdili Index i Vlada RH
U pozadini nove hit-serije HBO-a: Moralni argument u obranu individualizma
Novac koji plaćamo za 'besplatno' cjepivo koje nitko neće iskoristiti - to vam je trebala biti povišica, sorry!
HZZO je vreća bez dna. Zašto ga ne ukinemo?
Desnica prije Trumpa: Pogledajte što su Reagan i H.W. Bush govorili o ilegalnim imigrantima
Je li vam sada jasno kako je biti imigrant u Hrvatskoj?
Gretino proročanstvo da će ljudi nestati do 2023. nije dobro ostarjelo pa je obrisala tvit
Dodatna regulacija digitalnih platformi za rad naštetit će svima - i korisnicima i dostavljačima
Mile Kekin je dokaz da koronaši još dugo neće biti u stanju probaviti što im se dogodilo
Djelatnici ZG Čistoće se trebaju pozvati na priziv savjesti
Nezaboravne lekcije: M. Friedman o odgovornosti Vlade prema siromašnima
Strelovit rast cijena nekretnina - rezultat tiskanja novca i dokaz povećanja nejednakosti
SDP na Dan žena diskriminira žene i širi rodne stereotipe
Ilko Ćimić: Nisam prijavio hrvatske građane zambijskim vlastima
HUP i SDP predlažu novi porez koji bi dodatno poskupio ljetovanje na Jadranu
Mises o ratu, ratnoj ekonomiji i uspostavi trajnog mira
Ne morate birati stranu u ratu. Možete biti na strani mira
Zabranitelji su opet 'in': Preko cajki do političkih poena
Autokrat Plenković mijenja zakone radi sebe: 'Curenje informacija će biti kazneno djelo'
Mediji sustavno rade na radikalizaciji hrvatske javnosti, trebaju snositi svoj dio odgovornosti

Revolucija u filmskoj industriji - rezultat entuzijazma i privatnog kapitala


Piše: Velimir Grgić
4.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Revolucija u filmskoj industriji - rezultat entuzijazma i privatnog kapitala


Piše: Velimir Grgić
4.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Puno je kojekakvih revija, festivala i “filmskih dana” koje je tako lako napuniti sadržajem preko kojekakvih “programa suradnje”. Ne treba ti horda stručnjaka s golemim poznavanjem filmske povijesti i sadašnjosti, nikakvo kopanje po bazi, arhivima, vijestima, tržištima novih i starih naslova...A ne, ne...Katkad je dovoljno poznavati ljude u državnim institucijama pa principom razmjene i otkupa paketne ponude popuniti satnicu s naslovima koji su...pa, recimo to ovako nekako pojednostavljeno, da ne vrludamo previše: kada se u Hrvatskoj organiziraju dani azijskih filmova, korejskih, japanskih, malezijskih..., u 99 posto slučajeva riječ je o filmovima koji predstavljaju kinematografiju dotične azijske zemlje onako kako je to zamislio državni mainstream. Nije to baš najbolji presjek, čak ni gruba slika svih aspekata nacionalnog filmskog tržišta određene ere - nisu to čak ni filmovi nastali državnim poticajima i ispunjavanjem zadanih uvjeta natječaja, ali su probrani kao da jesu, filtrirani od nepoželjnog i spakirani put ambasada.

Vrlo je vjerojatno da je većina igranih filmova koje pamtite i volite - praktički svi veliki klasici američke kinematografije 20. i 21. stoljeća - nastala financirana privatnim kapitalom, nebitno je li riječ o golemim korporativnim studijima ili strasti i volji pojedinaca. Studiji zbog golemih uloga rade ustupke svima, od investicijskih banaka preko oglašivača do vojske i međunarodne politike, ali svejedno na kraju dana račune prvenstveno polažu publici u multipleksima. Bacimo li pogled na povijest najzanimljivijih trendova u posljednjih pedesetak godina američkog filma, sve što je nastalo u svijetu nezavisne, indie produkcije, grindhousea, drive ina i eksploatacije, od pedesetih pa naovamo nastalo je zato jer je hrabri i “ludi” pojedinac uložio svoj novac, strast, volju, želju, a nerijetko i zdravlje da bi snimio atraktivan i profitabilan proizvod, koristeći sve ekonomske i marketinške alate dostupne u određenom razdoblju. Ne zato jer je odbor državne birokracije dao zeleno svjetlo da bi se nešto snimilo. Štoviše, posjetite li SAD i pokušate bilo kome objasniti da u Europi uglavnom “država plaća filmove”, trebat će vam nekoliko pokušaja da probijete u mozak koji tu informaciju teško može savladati.

Film kao državno regulirana kulturna aktivnost model je koji postoji samo u totalitarnim državama - a pomalo i u europskim zemljama čija su tržišta previše mala da bi u njima opstalo išta osim američke filmske dominacije pa se uvelike ovisi o državnim fondovima i proračunima za kulturu. Ima tu svega, od francuskog prkosa “mekdonaldizaciji filma” do skandinavskih kulturnih mreža; svatko ima svoje modele, mi imamo HAVC, ali ovo nije tema o tim modelima pa nećemo ulaziti u detalje - ovo je priča o malim i velikim poduzetnicima, avanturistima producentima i odmetnutim investitorima koji su zahvaljujući svojoj viziji, kockarskoj osobnosti i, u konačnici, velikoj hrabrosti uvelike mijenjali povijest filma.

Ne zaboravimo za početak da je rana povijest filma vrlo bliska povijesti cirkusa - film je bio putujuća atrakcija koja se često organizirala u sklopu vodviljskog teatra, nerijetko opasna po život zbog stalnih zapaljivanja vrpce. Film je u startu bio u kategoriji bradatih žena i tajica s trapeza - ne primarno galerijsko-muzejska aktivnost za češkanje bradica intelektualno i politički podobne elite. Svaki put kada bi to postao, ili jednostavno zastranio u megalomaniju, bilo je onih koji su jedan dio tržišta otrgnuli za sebe, stvorivši nove profitabilne niše.

David F. Friedman jedan je od onih koji je uspješno iskoristio sve rupe u američkoj cenzorskoj mašineriji, koristeći drive in (auto-kino) i tzv. grindhouse (nezavisna, nerijetko porno kina u urbanim centrima) kao platforme za distribuciju i razvoj čitavog niza žanrova koji su obilježili američku kinematografiju šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Još tijekom pedesetih, osnovao je prvu produkcijsku kompaniju i prodavao pionirsku seksploatacijsku, tzv. nudističke filmove koji su vješto izbjegavali stare antipornografske zakone. Njegove produkcije s čikaškim učiteljem i redateljem Herschellom Gordonom Lewisom stvaraju i razvijaju moderni horor (“Blood Feast”, 1963), a producirao je i prvi nacisploatacijski film, “Love Camp 7” snimljen davne 1969. godine, uvijek kreirajući ili hvatajući trend dok je vruć, kapitalizirajući na njegovoj “eksploataciji” do idućih tema, motiva i šokova koji se daju prodati za malo novca, uz potencijalno veliki povrat uloženog.



Namjerni odabir kontroverznih priča, dašak egzotike i erotike te nezaustavljiv marketing potporni su stupovi tzv. eksplatacijskog, camp i “kultnog filma”, kakvi su oni Rogera Cormana, još jedne produkcijske veličine, unutar čijeg su nezavisnog studija American International Pictures stasala neka od najvećih imena američke kinematografije, kao što su Francis Ford Coppola, Martin Scorsese, Ron Howard, Jonathan Demme, Peter Fonda, Jack Niholson i James Cameron. Corman je producirao i “Mete” (“Targets”, 1968) Petera Bogdanovicha, kasnije velikog imena Novog Hollywooda, eksploataciju istinitog masovnog ubojstva snajperom s Borisom Karlofom (zvijezdom filmova o Frankensteinu) u jednoj od glavnih uloga. Slične zasluge ima ima i Lloyd Kaufmann, vlasnik nezavisnog studija Troma Entertainment, koji je u svojim nezavisnim niskobudžetnim filmovima sedamdesetih i osamdesetih prvi dao priliku imenima kao što su Bily Bob Thornton, Kevin Costner, J.J. Abrams, Samuel L. Jackson, James Gunn, Oliver Stone, Trey Parker i Matt Stone.

Producenti nisu uvijek i investitori, kao što investitori nisu nužno vezani uz filmsku branšu, ali imaju novca i sklonost riskantnim investicijama, plus nemaju ništa protiv toga da zakorače u svijet koji su do tada poznavali samo iz sjedala kinodvorane.

“Teksaški masakr motornom pilom” iz 1974. danas je jedan od najutjecajnijih i najznačajnijih horor filmova svih vremena, ali redatelj Tobe Hooper i scenarist Kim Henkel tada nisu mogli računati na investiciju velikih studija. Svoj novac za igru nisu imali pa su se okrenuli drugim izvorima. Našli su teksaškog uglednika Billa Parsleyja, koji je dao svojih 40.000 dolara od traženih 60.000, dok su ostatak pokrili Billov prijatelj odvjetnik Robert Kuhn te Henkelova sestra s uloženih 1000 dolara. Parsley se dosjetio otvoriti dvije tvrtke za produkciju filma, jedna koja će se baviti investicijama, a druga kreativom. Film je u konačnici zaradio preko 30 milijuna i stvorio veliku franšizu koja je u kina 2017. donijela i “Leatherface” - novi spin-off nastavak.



John Carpenter ne samo da je imao sreće, već je imao i dobar, provjeren proizvod - investitor Moustapha Akkad pogledao je njegov “Napad na policijsku postaju 13” (1976) pa s prijateljem producentom Irwinom Yablansom odlučio kako bi upravo on bio idealan za režiju hororca o kojem već neko vrijeme razmišljaju. Akkad, sirijski filmaš koji je 2005. ubijen u terorističkom napadu u Ammanu, brzo je uplatio 300.000 dolara, što je 200.000 više nego što je koštao “Napad na policijsku postaju 13”, a ostalo je povijest koju poznajemo kao “Noć vještica” (1978).



Braća Coen, prije nego su postali miljenici filmskog svijeta s “Veliki Lebowski” (1998) i sličnim klasicima moderne američke komedije, morali su nekako početi, a kako im nitko nije želio dati 750.000 dolara za prvi film, trebalo je skupljati malo po malo. Tako je “Blood Simple”, njihov dugometražni debi iz 1984., pravi spomenik tom “malo po malom” - financiralo ga je čak 65 različitih investitora! Braća su složila dvominutni foršpan pa s projektorom u ruci tijekom cijele jedne godine odlazili od vrata do vrata, puštajući ga liječnicima, poduzetnicima i sitnim obrtnicima. Oni su ulagali 5 do 10 tisuća dolara za film koji je u konačnici lansirao jednu od najvećih karijera suvremenog Hollywooda i svima donio profit, zaradivši preko 4 milijuna.

Danas, film više nije toliko profitabilna dokolica da bi investitori trčali s otvorenim novčanicima - riskantne “popkulturne” investicije su se slile negdje drugdje, od appova do video igara, ali ne treba zbog toga kmečati. Tržište se promijenilo, a film će biti što već bude, kakav god da bude.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

VELIMIR GRGIĆ
Velimir Grgić je magistrirao novinarstvo. Pisac, novinar, poduzetnik, scenarist i producent. Piše za razne domaće i strane časopise i portale. Kao scenarist radi na filmovima i TV emisijama, a dosad je objavio i 13 knjiga.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.