Piše: Mario Nakić
21.12.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
21.12.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Američki predsjednik Donald Trump je jučer najavio da će SAD povući sve svoje kopnene trupe iz Sirije. "Pobijedili smo ISIL, vrijeme je da se vojska vrati kući", napisao je na Twitteru. Očekivano, ova objava je naišla na snažne kritike njegovih stranačkih kolega konzervativaca, ali iznenadilo me je da su je i ljevičari dočekali "na nož", čime su pokazali da uopće nisu dosljedni svojim socijaldemokratskim idealima i načelima (demilitarizacija, promoviranje mira...), već im je jedino načelo biti kontra Trumpa.
Nakon brojnih kritika da ISIL još "nije pobijeđen" jer, realno, još uvijek ima svoje baze u Siriji, Trump je odgovorio novim statusom na Twitteru: "ISIL je sada problem Sirije, Rusije i Irana. Neka se oni dalje bore s njim". U medijima su također izašle nepotvrđene, ali navodno povjerljive informacije kako Trumpova administracija ozbiljno razmatra i mogućnost povlačenja vojske iz Afganistana.
To je zapravo u skladu s Trumpovim predizbornim obećanjima jer je u kampanji često kritizirao tadašnjeg predsjednika Baracka Obamu upravo zbog agresivne vanjske politike i miješanja u građanske ratove na Bliskom istoku i u Africi. Ove poteze trebali bi pozdraviti svi oni koji su koristili argumente o "američkom imperijalizmu" protiv Amerike i zapadne liberalne demokracije općenito. Ljevičari na Balkanu to redovito rade. Ali nisam baš primijetio da sada slave Trumpa zbog odluke da SAD prestane biti "svjetski policajac". A trebali bi.
Jedini za koje sam primijetio da hvale ovaj Trumpov potez jesu američki libertarijanci koji već desetljećima pozivaju svoje vlasti da prestanu s vojnim intervencijama po svijetu, bombardiranjem drugih država koje ne predstavljaju nikakvu prijetnju SAD-u i da "vrate američke vojnike kući". Svima ostalima, čini se, ipak odgovara prisustvo američke vojske na Bliskom istoku.
Ubrzo nakon Trumpove objave da povlači vojsku iz Sirije stigla je vijest o ostavci ministra obrane SAD-a Jima Mattisa, vojnog generala poznatijeg po ratnom nadimku "Mad Dog". Trump je na Twitteru objasnio kako je Mattis odslužio što je trebao i da ide u mirovinu. Međutim, mediji su došli do Mattisovog pisma predsjedniku iz kojeg se vidi da daje ostavku zbog neslaganja s njegovom vanjskom politikom.
"...Smatram da trebamo stajati uz svoje saveznike i pridržavati se obaveza koje smo preuzeli u NATO savezu. Budući da ne dijelimo mišljenje oko toga, ne preostaje mi ništa drugo nego ponuditi ostavku", napisao je Mattis.
Trump je još tijekom svoje predizborne kampanje dao do znanja da mu međunarodni ugovori ne znače puno. Išao je tako daleko da je čak najavio da će razmotriti članstvo SAD-a u Ujedinjenim narodima i smisao postojanja NATO saveza. Nakon preuzimanja vlasti tražio je od drugih članica NATO-a da se troškovi zajedničke obrane pravednije rasporede budući da uvjerljivo najveći dio otpada na Ameriku. Često puta je ponavljao kako drugi narodi uživaju "zaštitu američke vojske, a ne sudjeluju dovoljno u financiranju".
Čini se da Trump ozbiljno planira potpuno promijeniti američku vanjsku politiku kakva se gradila još od Drugog svjetskog rata. Amerika je bila predvodnica međunarodnih vojnih intervencija u Aziji i Africi, neke od njih su rezultirale katastrofalnim posljedicama, a uz to se aktivno uključila financiranjem i obavještajnim ratom u građanske sukobe diljem Latinske Amerike. Sve to dovelo je do povećanja skepticizma prema SAD-u među narodima diljem svijeta, pa čak i do mržnje. To je još jedan razlog zašto bi ovaj preokret trebao naići na odobravanje.
Ali ne nailazi na odobravanje u svijetu, a razlog je također razumljiv. Svijet je u strahu. Čak i oni koji su najviše kritizirali Ameriku zbog intervencija, sada se pribojavaju što će se sljedeće dogoditi. Jasno je čak i njima da nije Amerika ta koja je stvorila i generirala sukobe, da sukobi neće nestati kad se Amerika povuče iz igre. "Svjetski policajac" skoro nikome nije odgovarao, ali kako će izgledati svijet bez njega?
Bilo bi idealno da na isti način razmišljaju i vlasti u Rusiji i Kini, ali bi bilo jednako naivno to ozbiljno očekivati. Vladimir Putin će sigurno iskoristiti situaciju kad mu Trump na pladnju poklanja dominaciju nad geostrateški najinteresantnijim dijelom svijeta. Sukobi bi se tek sad mogli još više rasplamsati, a umjesto Amerike ulogu novog svjetskog policajca mogle bi preuzeti Rusija i Kina. Možda će tada i naši ljevičari konačno shvatiti da američki intervencionizam nije najgora stvar koja se može svijetu dogoditi, ima i gorih.
Američki građani povlačenjem vojske s Bliskog istoka mogu samo profitirati. Sigurno će uslijediti smanjenje budžeta za "obranu" ako neće više biti skupog bombardiranja po svijetu, a to znači da će biti više prostora za porezna rasterećenja, više novca za školstvo i infrastrukturu. Budžet za obranu uz socijalnu pomoć predstavlja uvjerljivo najveći dio rashoda američkog proračuna. Amerikanci će to osjetiti i to u pozitivnom smislu. A kako će ove promjene osjetiti ostatak svijeta, to ćemo tek vidjeti.