Ako pitate prosječnog intelektualca u Hrvatskoj ili na zapadu što misle o kubanskom revolucionaru Che Guevari, postoji velika vjerojatnost da će vam reći kako je riječ o "borcu za klasnu jednakost i simbolu revolucije". Iako on bez sumnje je simbol revolucije, daleko je od bilo kakve "borbe za klasnu jednakost". Priča o Cheu je stoga priča o samim socijalističkim revolucijama jer nema boljeg simbola za revoluciju, utjelovljenog u jednoj osobi.

Che Guevara je ustvari bio vrlo netolerantna osoba, dostojna prezira, piše Guillermina Sutter Schneider, ekonomistica i autorica na popularnom ljevičarskom portalu Huffington Post.

U procesu izgradnje komunističkog društva, nakon što je Fidel Castro došao na vlast 1959. godine na Kubi, jedna od ideja koje je Che Guevara predstavio i promovirao bio je pojam "novog čovjeka". Taj je koncept izrastao iz Guevarine averzije prema kapitalizmu i prvi put ga je objasnio u bilješci "Čovjek i socijalizam na Kubi" koju je poslao u pismu uredniku urugvajskog tjednika Marcha. Che je smatrao da je "pojedinac pod socijalizmom (...) potpuniji" i da država treba educirati muškarce i žene o "antikapitalističkim, kooperativnim, nesebičnim i nematerijalnim vrijednostima".

Svatko tko je odstupao od "novog čovjeka" smatrao se "kontrarevolucionarom". Takav je bio slučaj homoseksualaca - Guevara ih je nazivao "seksualnim pervertitima". I Guevara i Castro smatrali su homoseksualnost buržoaskom dekadencijom. U intervjuu 1965. Castro je objasnio da se "odstupanje te prirode sukobljava s konceptom militantnog komunista".

Che Guevara također je pomogao uspostaviti prvi kubanski koncentracijski logor u Guanahacabibesu 1960. godine. Ovaj logor bio je prvi od mnogih. Kubanska je vlada preuzela od nacista moto iz Auschwitza "Rad vas oslobađa", prilagodivši ga i promijenivši u "Rad će vas učiniti ljudima". Prema Álvaru Vargasu Llosi iz Independent instituta, homoseksualci, Jehovini svjedoci, afro-kubanski svećenici i drugi za koje se vjerovalo da su počinili zločin protiv revolucionarnog morala, bili su prisiljeni raditi u tim logorima kako bi "ispravili svoje antidruštveno ponašanje". Mnogi od njih su umrli; ostali su bili mučeni ili silovani.

Guevara je također iznosio vrlo rasističke stavove. U svom dnevniku opisivao je crnce kao "one veličanstvene primjere afričke rase koji su zadržali svoju rasnu čistoću zahvaljujući nedostatku afiniteta prema kupanju". Također je smatrao da su bijeli Europljani bili superiorniji od ljudi afričkog podrijetla i opisivao Meksikance kao "nepismene Indijance".

U članku "Moj rođak, El Che" Alberto Benegas Lynch Jr., argentinski profesor ekonomije opisuje kako je Che Guevara uživao u mučenju životinja - što je zajednička osobina serijskim ubojicama. Popis njegovih ubojstava i mučenja ljudi je opsežan. Istraživači su dokumentirali 216 žrtava Che Guevare na Kubi od 1957. do 1959. godine. Bez pravog suđenja. Sumnja je bila sve što je bilo potrebno da bi se protivnicima okončao život. Nije bilo potrebe za suđenjem jer je rekao da revolucija ne može biti zaustavljena da bi se moglo "provesti mnogo istraga; revolucija ima obvezu pobijediti."

Smrt, za Guevaru, bila je nužna za revoluciju. Ljudski život nije bio mnogo vrijedan. Danas, 50 godina nakon njegove smrti, važno je zapamtiti Ernesta Che Guevaru kao takvu osobu: homofobni, rasistički, masovni ubojica s namjerom da iskoristi bilo koju metodu kako bi stvorio svoje samoodređeno i nadređeno društvo.