Učitelji su se pobunili protiv "nasilnih učenika" tražeći od države mjere za veću sigurnost u školama. Njihova pobuna preko Facebooka nastavila se prosvjedom u Zagrebu. Vlast je brzo odgovorila - namjerava uvesti nove mjere kao "pooštravanje discipline o školama".

Ne valja. Kao što prethodni pravilnik nije valjao. Ni onaj prije njega. Niti bilo kakav akt koji zanemaruje stvarnost i nameće samo nove birokratske precedure koje trebaju osigurati legitimnost sustava odavno zrelog za radikalnu promjenu.

Zašto ne valja?

Jer uvodi nove procedure, postupke, povjerenstva, izvješća i mjere, koje će dodatno opteretiti razrednike i stručne suradnike u školama, a neće dovesti do novog poštivanja i uvažavanja među zainteresiranim stranama.

Jednostavno će natjerati škole da još više bilježe, prijavljuju, sazivaju tijela, "odrađuju" pedagoški rad, umjesto da se konačno pristupi ozbiljnim promjenama sustava. Učenici neće zbog toga promijeniti ponašanje, loši nastavnici neće zbog toga početi bolje raditi svoj posao. Ali će zato pokoji kvalitetan nastavnik i stručni suradnik početi gledati kako da pobjegne iz takvog nakaradnog sustava u kojem stvari ne idu nabolje već nagore.

Treba nam škola u kojoj rade zainteresirani i stimulirani nastavnici, u koju idu zainteresirani i pristojni učenici, a o svemu trebaju odlučivati oni o čijoj se djeci tu i radi. Kad bi roditelji direktno financirali škole (putem vaučera), kad bi postojale raznolike škole za raznolike potrebe, kad bi se roditelji aktivno uključivali u osnivanje i upravljanje školama, stvari bi sasvim drugačije izgledale i bez gomile zakona i pravilnika koji danas guše i onemogućavaju jedan normalan odnos među prirodnim partnerima u obrazovanju.

Roditelji, učenici i nastavnici jesu i oduvijek su bili prirodni partneri u ovom procesu odgoja i obrazovanja. Izvor problema su zakonodavci i regulatori (dakle Ministarstvo, agencije i ostali) koji su sustav učinili birokratskom zavrzlamom te danas niti jedna škola ne može funkcionirati bez pravnika kako bi osigurala zakonitost svog rada. Stara priča o pravima bez obaveza, kako učenika, tako i nastavnika i roditelja.

Kad je roditelj slobodan odabrati i kad učenik dobiva vrijedna i korisna znanja i vještine, tada je i nastavnik sretan i ispunjen tim radom, jednim od najvrijednijih kojeg ljudsko biće može obavljati. Obrazovati i odgajati mlade ljude jedna je od najljepših stvari na svijetu i višestruko se vraća, ne samo kroz plaću, već i kroz trajni osjećaj doprinosa napretku svijeta, a često i kroz trajna prijateljstva koja tako nastanu.

Da, agresivno ponašanje učenika treba trenutno i strogo sankcionirati, a nastavnike koji ne pružaju kvalitetno obrazovanje i imaju loš pristup učenicima treba moći lakše otpustiti. To se može postići i unutar sadašnjeg sustava, no za bolju budućnost, manje trzavica i postizanje veće konkurentnosti naših ljudi i gospodarstva, trebaju puno ozbiljnije promjene. Više slobode i više odgovornosti, kao i u svim drugim aspektima našeg zajedničkog života, koji zovemo društvom.