Hrvatski kralj treš populizma - Ivan Pernar, glavom i bradom. Čovjek o kojemu ne volim pisati jer mi se čini kao objašnjavanje da sunce sija danju, a po noći je mrak. Još više mrzim kad me loši novinari i još gori NGO sektor natjera da stanem u njegovu obranu.

Unatoč nekim tvrdnjama, Pernarova ideologija nije libertarijanizam. Nije ni socijalizam ni anarhizam, daleko od toga. Prije će biti, čini mi se, da je njegova ideologija neka medicinska dijagnoza. On je stvorio Živi zid, stranku koja je negirala ustavnopravni poredak Republike Hrvatske uvjeravajući ljude da potpisani ugovori ne vrijede, da ne poštuju nepovredivost privatnog vlasništva niti pravomoćne presude.

Živi zid je u svom programu obećavao povećanje minimalca na 5.000 kuna, nacionalizaciju brojnih privatnih poduzeća, a hvalili su zdravstveni sustav Kube (ta im je zemlja služila kao primjer uređene države). Protiv krize bi se borili tiskanjem novca i povećanjem javne potrošnje. Sve skupa zvuči poput nekog užasnog horora. Pokušao sam si zamisliti društvo kojim bi takva stranka vladala i zaključio sam da to ne bi bilo kao tijekom bivše države, nego puno, puno gore. Mnoge od navedenih stvari iz kampanje Živog zida Pernar više ne spominje, ali to je taj isti mozak koji je stajao iza svega toga.

Čak i neka pitanja gdje bih se inače složio s njim - kao što je legalizacija konoplje i marihuane - na njegov način bi isto bila horor jer što će ti mogućnost da sadiš marihuanu kad bi ti država svejedno nacionalizirala cijeli vrt?

Kako takav treš populizam uopće dobiva glasove? Mislim da su njihovi glasači oni na rubu našeg društva; dijelom se radi o ljudima kojima je više dosta svega pa žele glasati za prvog "antiestablišment" autsajdera bez obzira na to što će biti kasnije, a ima i onih totalno ekonomski nepismenih koji ozbiljno vjeruju u njihova obećanja. Misle da će, kad Pernar dođe na vlast, moći podizati bankovne kredite koje neće morati vraćati, da će plaće skočiti u nebo ili da će im država ponuditi neko super radno mjesto.

Bilo kako bilo, Pernar je ušao u Sabor skupa s još 6 svojih stranačkih drugova. To je čovjeku, naravno, dalo krila kao RedBull. U onom ustajalom okruženju nije teško bilo mladiću s nešto kreativnosti da se istakne. A on se fakat zna istaknuti. Nije bilo teško isprovocirati ni predsjednika Sabora da ga onako teatralno izbaci, ni brojne HDZ-ovce naljutiti, pa ni premijera države. Pernar je svakim incidentom dobio nove poene u očima hrvatske javnosti. Nije glup, zna gdje je biračko tijelo najranjivije, to su oni mladi na koje ideološki još možeš itekako utjecati.

Gostovanja političara na sveučilištima i u srednjim školama nisu ništa novo u svijetu. Amerikanci to rade cijelo vrijeme. Na njihovim koledžima i sveučilištima govore su održali gotovo svi važniji političari iz svih većih stranaka koji drže do sebe. Pernar je tu praksu prenio kod nas, a to je zgrozilo naše novinare, ravnatelje i javnost. Reagirala je čak i pravobraniteljica za djecu, što je apsurd jer mladima upravo i treba predstaviti različite politike i ideologije da bi lakše izabrali ono što im najviše odgovara. Tu je Pernar sve dočekao nespremne, budući da naše najveće stranke nemaju ni ideologiju s kojom bi bili zanimljivi mladima niti ljude koji bi im to znali predstaviti. Ideologija naših najjačih stranaka je uhljebljivanje, a to baš ne zvuči dobro kad o tome održavaš predavanje, zar ne?

Zato su svi toliko skočili na Pernara, jer je u prednosti. On dopire do mladeži koja nažalost puši njegove fore, oni će najlakše povjerovati u njegove priče o prosperitetu koji dolazi tiskanjem novca i nacionalizacijom privatne imovine. A kako će HDZ odgovoriti? Koga oni mogu poslati u srednje škole i što mogu reći mladima? Apsolutno ništa, vjerujem da shvaćate. Zato im ne preostaje ništa drugo nego da mu raznim besmislenim i protuustavnim propisima zabrane gostovanja.

Pernar ni tu nije stao pa je počeo dogovarati gaže po klubovima. Ni to nije ništa novo za civilizirani svijet, ali kod nas je opet druga priča. Mediji su skočili, Pernar traži honorar za svoj angažman u klubu. Kako to? Otkud mu pravo, svi se čude. Zanimljivo, svima je jasno kad jedan pjevač traži honorar za nastup u klubu, ili jedan komičar, ali političar ne smije? Ne vidim logiku. Pa su se našli i pametnjakovići iz NGO sektora, ekipa iz GONG-a kojoj je očito posao u zadnje vrijeme braniti etatizam i zatirati temeljna ljudska prava. Oni su našli propis po kojem je Pernaru zabranjeno to raditi. Jer očito, kad postaneš saborski zastupnik, gubiš ljudska prava, ne smiješ držati govore gdje želiš niti naplaćivati svoj angažman.

Takvi besmisleni i protuustavni propisi, hrvatski novinari i pojedinci iz NGO sektora bit će krivi kad Pernarova stranka na sljedećim izborima osvoji dvostruko više glasova. Svaka sljedeća zabrana samo će njemu ići još više na ruku. Od totalnog autsajdera i bezveznjaka, zahvaljujući medijima i političarima, Pernar je postao zvijezda. Za tri godine natjecat će se za premijera, a uz ovakav SDP, imat će i realne šanse pobijediti. Zato sljedeći put, umjesto bombastičnih naslova "Smije li Pernar tu i tu biti, smije li Pernar to govoriti" prihvatite istinu - smije i može. Ne radite od toga cirkus jer bismo ga svi skupa na kraju mogli skupo platiti.