U moru svakakvih gluposti, često i manje bitnih vijesti kojima nas bombardiraju, priznajem da mi je promakla ona o prosvjedu socijalnih radnika ispred Ministarstva demografije, mladih i socijalne politike. Prosvjed je održan, ima tome već skoro tjedan dana pa će možda netko pitati zašto sad o tome pišem. Razlog je jednostavan: sad sam tek za njega saznao, ali smatram da treba biti zabilježen i na Liberalu.

Ovaj prosvjed je bio stvarno nešto posebno za Hrvatsku. Kad ste zadnji put čuli da se neki radnički sindikat ili strukovna udruga digla na noge i javno prozvala resorno ministarstvo - ne zato da bi tražili povećanje plaća, duži godišnji odmor ili neke privilegije - već da upozori na preveliku birokraciju i sulude propise? Evo, ja iskreno nisam čuo za takav slučaj prije ovoga.

Gledali smo masu puta prosvjede policajaca - koji su tražili veću plaću. Gledali smo i prosvjede prosvjetnih radnika koji često štrajkaju tražeći veću plaću. Nemojte me pogrešno shvatiti, ja ne mislim da policajci i prosvjetni radnici ne trebaju tražiti bolje uvjete i da nemaju za to dobre razloge. Ali me jako ugodno iznenadilo kad sam vidio da socijalni radnici, dakle državna služba, organiziraju prosvjed da bi tražili manje birokracije i više rada na terenu s korisnicima.

Želimo sigurnost na radnom mjestu, više vremena za rad s korisnicima, manje administrativnog posla i jasnije zakone, poručili su socijalni radnici, prenio je HRT.

- Više od pola vremena na poslu mi provodimo radeći s papirom i kompjutorima, umjesto da radimo sa živim ljudima. Jer, mi smo na svoje klijente navikli, mi smo se njima na neki načina stopili, mi živimo njihov život i znamo sve njihove probleme, rekao je Ivica Poljak, socijalni radnik u Centru za socijalnu skrb Split.

Svaka čast, dame i gospodo! Moj naklon do poda. Vi nam dajete tračak nade da u ovoj državi ima i onih javnih službenika koji vole svoj posao, rade ga savjesno i žele biti korisni zajednici.

Upozorili su također da je broj korisnika u odnosu na broj socijalnih radnika u Hrvatskoj višestruko veći nego u Europskoj uniji. To, međutim, nije argument za veće zapošljavanje u socijalnoj službi, već da bi država trebala razmisliti o mjerama koje bi smanjile broj ovisnika o socijalnoj pomoći.

Rješenje je u povećanju životnog standarda hrvatskih građana, omogućavanju lakšeg ulaska na tržište rada i lakšeg samozapošljavanja. Država bi mogla i trebala ukinuti većinu licencija koje su barijere za samozapošljavanje najsiromašnijeg sloja.

Ali u svakom slučaju, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku bi trebalo prihvatiti prijedloge socijalnih radnika koji upozoravaju na preveliku birokratiziranost sustava i besmisao nekih propisa što im otežavaju rad s korisnicima.

- Mi na terenu vidimo neke nebuloznosti tih zakona, gdje vidimo da bi ih trebalo mijenjati i prilagoditi, a imamo osjećaj da nas se i ne čuje, ističe Tamara Strmac, socijalna radnica u Centru za socijalnu skrb Jastrebarsko.

Socijalne radnike treba u potpunosti podržati, a resorno ministarstvo bi trebalo promijeniti politiku iz korijena. Socijalnu državu treba smanjiti, inače će nastradati oni najslabiji - a to su oni kojima je socijalna pomoć prijeko potrebna.