Na ovom portalu moglo se više puta pročitati kritika na račun Plenkovićeve vlade. I zaista, s liberalnih pozicija za to je više puta bilo prilike, ponajviše u slučaju spašavanja Agrokora. Nominalno vlada centra ili desnog centra, demokršćanske orijentacije, zadržala je socijalističku praksu plaćanja svega i svačega, spašavanja loših, gušenja tržišta i prisutnosti države u sferama društva gdje država nema što tražiti. Mogli bismo zaključiti kako je politika Plenkovićeve vlade u suprotnosti ako ne s osnovnim, onda s bitnim načelima političkog i ekonomskog liberalizma.

Međutim, u ovom članku želim stvari postaviti drugačije: u kolikoj mjeri Plenkovićeva vlada štiti liberalizam, odnosno koliko je Plenkovićeva vlada obrana za ono malo liberalizma što u Hrvatskoj ima.

Polazim od nekoliko pretpostavki. Prva je da je politika umijeće mogućeg. Plenković nije stvorio problem Agrokora, glomazni državni aparat ili socijalna prava. Došao je na vlast kroz stranku koja nipošto nije liberalna. Dosljedno provođenje nekih drugačijih politika ne bi ga na vlasti održalo dugo. Druga je pretpostavka kako su socijalne osnove liberalizma u Hrvatskoj prilično slabe. Dugu tradiciju autokracije, političku kulturu i socijalnu bazu ne treba posebno objašnjavati. Treća pretpostavka je da je današnja Hrvatska, uz sve deficite, ipak liberalna demokracija! Svi oni koji doista podupiru takav politički sustav ipak imaju u Hrvatskoj nešto za izgubiti! Očito nećemo provoditi reforme koje bi nam donijele liberalnu državu, društvo i ekonomiju, ali valja se nadati kako nećemo raditi korak unazad!

S takvog gledišta Plenković može biti branitelj onoga što imamo. To nije samo status quo u raspodjeli moći u državi, već ipak određen stupanj političke stabilnosti, političkog liberalizma i tragova liberalizma u ekonomiji. Od koga to Plenković brani Hrvatsku navodim niže. Redoslijed je u skladu s opasnošću koju predstavljaju.

Od koga nas štiti Plenković, pitate se?

1. Od Živog zida

Prvo mjesto opasnosti drži Živi zid. Njihove su ideje protivne osnovnim konceptima liberalne ekonomije uz niz diletantskih prijedloga kako promijeniti svijet. Osim što poništava osnove ekonomskog liberalizma, preuzimanje vlasti od strane Živog zida vjerojatno bi donijelo „scenarij Venezuela“. Najveća su opasnost jer za razliku od drugih, ne samo da bi poništavali vrijednosti liberalizma, nego bi izazvali i veliku neimaštinu, rasulo i nerede.

2. Od populističke struje HDZ-a

Na drugom mjestu je Plenkoviću suprotstavljena struja iz HDZ-a. Skupina koja tvrdi da baštini izvorne ideje HDZ-a i koja naokolo dijeli drugima domoljubne lekcije u pravilu ima problema i s političkim i ekonomskim liberalizmom. Jačanje njihovog utjecaja donosi scenarij Mađarske ili Rusije, neliberalnu demokraciju s nizom autoritarnih tendencija, jačanje države nasuprot društva i otuđenje iz skupine naprednih država svijeta.

3. Od loše oporbe

Na trećem mjestu je oporba – SDP. Uz nejasan program i neprepoznatljivo vodstvo oporba ne ostavlja dojam da može voditi zemlju bolje od Plenkovića, ali ostavlja dojam da bi slabije bila sposobna braniti zemlju od antiliberala. Konstelacija snaga u društvu ne ide oporbi u prilog. Dok je kakav-takav HDZ na vlasti barem na ulicama nema ratnih veterana. Dakle, njezina defanzivna sposobnost je slabija pa je sama mogućnost pobjede oporbe opasnost za ono što imamo.

4. Od ultrakonzervativaca

Na četvrtom mjestu su vjerski fanatici. Oni mogu biti u koaliciji s prvom ili drugom opasnošću i tako „progurati“ neki od svojih zahtjeva. Teško je zamisliti da u potpunosti preuzmu zemlju jer ih vjerojatno ni većina vjernika ne podržava. Njihovo neprijateljstvo prema političkom liberalizmu je neskriveno i jačanje njihovog utjecaja donosi scenarij Francove Španjolske.

5. Od neoustaša

Na petom mjestu su neoustaše. Mala skupina koja u određenim okolnostima može jačati svoj utjecaj. U nekim uvjetima može biti udružena s opasnostima pod brojem 2 i 4, pa čak i brojem 1. Njihov bi se utjecaj ipak ograničio na reviziju prošlosti i eventualna kršenja načela političkog liberalizma. Scenarij retuširana povijest.

Dakle, svi oni koji imaju simpatije za neku od navedenih opasnosti, ne trebaju voljeti Plenkovića. Doduše, ako ih nije briga za liberalizam trebalo bi ih biti za životni standard prosječne osobe u Venezueli, Rusiji ili Francovoj Španjolskoj, ali valjda tako nešto žele kad to zagovaraju. Za sve one koje je briga ovaj tekst može biti predmet za razmišljanje što imamo, što možemo imati i što možemo izgubiti. A ako je golub na grani i slabi su nam izgledi da ga uhvatimo trebamo čuvati vrapca u ruci. Inače će nam i on umaći.