Mislim da je to bio jedan od prvih dana u prvom razredu kada nas je učiteljica pitala: "Može li netko reći koje zanimanje nam nije potrebno?" Netko se javio: "Poljoprivrednik?" Učiteljica je bila prilično old school, imala je onaj strogi nastup prema djeci pa ga je napala vičući: "A što bi ti jeo da nema poljoprivrednika, ha?" Onda je zadovoljno zaključila: "Vidite, nema tog zanimanja koje nam nije potrebno...", ali onda se javio opet onaj dečko: "A švercer?". Tu ju je pobijedio. Nakratko je ostala bez riječi. Premda je sigurno i ona bila svjesna da su nam šverceri u to vrijeme (sredina 1980-ih) bili itekako bitni i potrebni, nije to mogla reći.

Bila je to prva lekcija koju sam ja naučio od učiteljice i ostala mi je dobro u pamćenju: sva zanimanja su jednako vrijedna jer nam sva ona trebaju, svako zanimanje postoji zato što postoji tržišna potražnja za njim. To sam naučio u ono "mračno" doba komunizma. Što se dogodilo s učiteljima danas, što danas govore na tu temu? U intervjuu za Tportal troje učitelja koji sudjeluju u štrajku za veću plaću, citat u naslovu kaže: "Naša profesija se omalovažava i podcjenjuje. Danas je u Hrvatskoj prestižno zanimanje ono blagajnice u drogeriji".

Na taj način govoriti o ljudima koji pošteno zarađuju za svoj kruh i praktički sa sarkazmom nazivati blagajnicu u drogeriji "prestižnim zanimanjem" samo zato što možda imaju bolju plaću od nekog profesora u najmanju je ruku degutantni izraz zavisti. Zamislite kako se osjeća dijete čija majka radi u drogeriji kad neki profesor takvo što izjavi na satu. Kako se osjeća dijete radnice u drogeriji kad pročita takav naslov na Tportalu?

Nastavnicima nema ništa čudno ni loše u toj izjavi, njima je očito glavna tema u zbornicama kolika je plaća radnica u Lidlu i DM-u. Sada su, zahvaljujući masovnoj gluposti, dobili i medijski prostor pa svoje frustracije iskaljuju u javnost. Bilo bi normalno da se nađe takav netko u bilo kojoj skupini, ja nisam sklon generalizaciji, ali činjenica je da su taj članak s tim naslovom dijelile sve učiteljske grupe na Facebooku i nitko od njih nije vidio da nešto u tome ne valja. Njima je stvarno normalno da se uspoređuju s radnicima DM-a i da na visinu plaće gledaju kao stvar prestiža. Da, prestiža! Tu riječ oni koriste, sada nitko ne može reći da sam ja to izmislio. Oni nisu siromašni, obespravljeni, ništa od toga. Oni se bore za prestiž. S radnicama DM-a.

Pitaju me što imam toliko protiv učitelja, zašto ih napadam? U principu, mislim da su u pravu što se tiče koeficijenta. Ali problem je što su uz to proširili hrpu laži potpuno bespotrebno; oni i njima skloni mediji poput Nove TV, Tportala itd. Na primjer, lagali su o njihovoj prosječnoj plaći; lagali su da je hrvatsko ulaganje u obrazovanje prema BDP-u "na začelju EU"; lagali su da iz prosvjete ljudi odlaze u inozemstvo (zapravo odlaze svi ostali osim stalno zaposlenih učitelja i profesora); lagali su (i još uvijek lažu) da su oni najslabije plaćeni javni službenici s VSS-om.

Dakle, hrpa laži, i to su upakirali u pretjeranu patetiku o jadnim, siromašnim učiteljicama koje preživljavaju s preko 7.000 kuna. Ponašaju se čoporativno i pokazuju totalni izostanak razuma i empatije prema ostatku društva. To je kombinacija koja je dovela do toga da ne mogu gajiti nikakve simpatije prema njima. Znam da sigurno nisu svi učitelji takvi, poznajem i imam prijatelje koji su zaposleni u prosvjeti i vjerujem da su bolji od toga, ali problem je što se ona normalna manjina ne javlja. Ili se boje zbog čopora ili se jednostavno pokušavaju uklopiti u čopor.

Tvrde da mladi ne žele upisati pedagogiju i da ne žele postati učitelji. Neki tvrde da je problem što se ne privlači kvalitetan kadar. To je vjerojatno točno, vidimo po njihovim izjavama i ponašanju da se ne privlači kvalitetan kadar. Ali taj se problem neće riješiti podizanjem koeficijenta niti osnovice plaće.

Naime, mladi kad biraju zanimanje, nije im novac prvi niti glavni motiv. Većina će tražiti zanimanje koje će ih dovoljno ispunjavati da mogu provesti cijeli radni vijek, ako bude moguće, radeći taj posao. Oni kvalitetni traže posao koji će nagrađivati izvrsnost, a oni osrednji, razumljivo, traže posao gdje se neće nagrađivati izvrsnost nego prosjek. Zato prosvjeta privlači osrednje - to ne kažem za sve, naravno, ali očito je riječ o većini. To je zanimanje za ljude koji traže sigurnost i dobru plaću uz posao gdje ih nitko nikada neće pitati za rezultate.

S obzirom da je plaća u prosvjeti već sada prilično dobra (12 posto veća od nacionalnog prosjeka), očito je da visina plaće ne privlači kvalitetne kadrove. Dok god je prosvjeta sustav gdje jednaku plaću primaju dobar i loš profesor, takav sustav neće privlačiti kvalitetne kadrove bez obzira na koeficijent i osnovicu. I to se očito događa već dugo, sustav je takav još iz prošlog sistema i on se neće mijenjati, što znači da će nastavljati padati. Mi imamo danas gore nastavnike nego prije 10, 20, 30 godina i učenici danas izlaze iz škola manje pametni nego prije 10, 20, 30 i 40 godina. Za 10 godina imat ćemo gore stanje nego danas i još gore rezultate u prosvjeti. To nije teško izračunati jer je riječ o sustavu koji jamči kontinuirani pad.

Sami učitelji ne žele taj sustav promijeniti, njih zanima samo visina plaće, ali ne njihove. Njih zanima visina svake plaće u ovoj zemlji. Kad Lidl poveća plaće svojim radnicima, onda i prosvjetari kreću u štrajk. Što će tek biti kad prosvjetari saznaju da ima spremačica koje u privatnom sektoru zarade i preko 10.000 kuna mjesečno (pogotovo ako rade na crno). Uh, ovo će sada nastavnike još više razljutiti. Čupaju kosu i vrište od zavisti. "Kako mogu, a mi smo VSS?!"

Mora da je gadno kad ti je plaća stvar prestiža i društvenog statusa, a radiš u javnom sektoru gdje ti taj "status" i "dostojanstvo", jelte, ovisi o nekakvom političaru i njegovom koeficijentu. A ti koeficijenti ne vrijede za privatni sektor gdje plafon ne postoji pa će se uvijek naći netko tko će zaraditi više od tebe. To su učiteljske tragedije.