Zadnjih desetak godina švedski je obrazovni sustav bio pod žestokim kritikama ne toliko unutar same zemlje jer većina Šveđana konstantno podržava sistem kakav imaju i ne želi ga mijenjati, ali više izvana. Jedni su upirali prstom u Švedsku kao dokaz da vaučerizacija školstva ne funkcionira, a drugi da bi pokazali kako otvaranje granica za imigrante i politika "širokih ruku" šteti naciji kroz kvalitetu obrazovanja i znanja.
Razlog za kritike bio je prilično snažan - Švedska je od 2009. do 2015. godine bilježila prilično slabe rezultate u međunarodnim PISA testovima, pogotovo u odnosu na druge skandinavske i razvijene europske zemlje. Već 2009. godine Švedska je u ukupnom rezultatu pala ispod prosjeka OECD-a, ali pravi potop dogodio se 2012. godine kad je pala i ispod SAD-a.
Protivnici slobodnog tržišta brzo su za takav pad rezultata okrivili slobodu izbora škole, odnosno vaučerski sustav kakav je u Švedskoj na snazi od reforme 1992. godine. Ljevičarski britanski Guardian je 2015. objavio naslov: "Politički promašaj: kako je nekoć proslavljeni švedski školski sustav upao u krizu". Desničari su, pak,
upirali prstom u imigrante i tadašnju vladu desnog bloka koja je vodila pro-imigrantsku politiku otvorenih granica i širokih ruku. A bilo je i onih, poput
ovog članka na Quilletteu, koji su krivili i školski sustav i otvorenu imigrantsku politiku.
U članku na Quilletteu, zanimljivo, uspoređuju PISA rezultate Šveđana s Amerikancima i zaključuju kako je Švedska gora. Što bi sada rekli, nakon što su objavljeni rezultati za 2018. godinu?
Šveđani su na lanjskom testu, čini se, iznenadili sve zainteresirane strane. Izašli su na viskom 5. mjestu u Europi u čitalačkim kompetencijama, u matematici deveti, a u znanosti sedmi. Nije loše! Osim toga, znatno su iznad prosjeka OECD-a i iznad SAD-a.
Švedska je od 2012. do 2018. primila više od 817.000 imigranata uglavnom iz zemalja Bliskog istoka i Afrike. To je oko 8 posto ukupnog švedskog stanovništva. U istom razdoblju popravila je svoj rezultat za 61 bod. Ovo ruši teze o vezi IQ-a i rase te njihove poveznice s PISA rezultatima. Ovo ruši rasističke predrasude i u isto vrijeme izbija argument protivnicima vaučerizacije školstva.
Istina, učenici koji ne barataju dobro švedskim jezikom bili su isključeni iz rješavanja PISA testova, ali prema izvješću OECD-a čak 20 posto ispitanika u Švedskoj čine djeca koja su rođena u drugim zemljama, dakle imigranti. To je povećanje udjela imigrantskih ispitanika za 40 posto u odnosu na 2012. godinu. Po svakoj logici rasista, trebao se dogoditi veliki pad. Kad, umjesto njega - napredak. Kako to? Izgleda da rasa ipak nije najvažniji faktor u ostvarivanju rezultata.
Šveđani su ostvarili ogroman napredak u samo šest godina, a da nisu mijenjali svoju imigrantsku politiku niti obrazovni sustav. Što su onda učinili? Jednostavno, povećali su izdvajanje za obrazovanje.
Od 2012. do 2014. godine Švedska je povećala izdvajanje za obrazovanje sa 6 na 8 posto BDP-a, to je 33 posto. I onda, u drugom krugu
od 2014. do 2018. još za dodatnih 20 posto. Švedska izdvaja za obrazovanje sada oko 14.000 američkih dolara po učeniku, što je znatno
iznad prosjeka OECD-a. To su učinili u isto vrijeme dok su SMANJILI ukupnu državnu potrošnju, što znači da su rezali potrošnju za ostalo dok su podizali za obrazovanje.
Njihovo se ulaganje u obrazovanje očito isplatilo, a to je zato što imaju zdrav obrazovni sustav. Švedski obrazovni sustav je često pod udarom raznih ideološki zadojenih kritičara kojima jednostavno smeta činjenica da su oni javno školstvo stavili na slobodno tržište i dozvolili "for-profit" tvrtkama i korporacijama da uđu u sustav.
Cilj obrazovnog sustava je izgraditi društvo znanja i kritičkog razmišljanja, društvo sposobno za prihvaćanje zadataka koji nam slijede. Kako ćemo do tog cilja doći - državnim centralnim planiranjem ili preko slobodnog tržišta? Na to su pitanje Hrvati i Šveđani dali različit odgovor pa dobivaju i različite rezultate.
