Walter E. Williams, istaknuti američki ekonomist i profesor na sveučilištu George Mason, objasnio je u
Facebook statusu što zapravo znači progresivno oporezivanje, tko plaća koliko poreza u SAD-u i na čija leđa pada najveći teret:
"Političari izrabljuju neznanje javnosti. Malo područja javnog neznanja pruža više mogućnosti za političku demagogiju nego oporezivanje. Danas neki političari tvrde da
bogati moraju platiti svoj 'fer dio' i nazivaju predloženu
poreznu reformu 'rezovi za bogate'. Pogledajmo tko plaća što i koliko, kako bismo mogli odgovoriti na pitanje: Plaćaju li bogati svoj dio?
Prema
zadnjim podacima IRS-a, 1 posto građana s najvećim primanjima, oni s godišnjim bruto dohotkom većim od 480.930 dolara, plaćaju 39 posto ukupnih prihoda od poreza na dohodak na federalnom nivou. To je oko 892.000 Amerikanaca. Top 10% najbolje plaćenih Amerikanaca, oni s godišnjim bruto primanjem većim od 138.031 dolar, plaća oko 70,6 posto poreza na dohodak. To je oko 1,7 milijuna Amerikanaca ili manje od 1% ukupne američke populacije, koji plaćaju preko 70% ukupnog poreza. Je li to pošteno, ili smatrate da bi trebali plaćati još više? Usput, primanje od 500.000 godišnje ne čini nikoga bogatašem. To nije dovoljno ni za jahtu.
Ali pitanje poštenja ide još dalje. Donjih 50 posto, odnosno oni s godišnjim bruto primanjem nižim od 39.275 dolara plaćaju 2,83 posto federalnog poreza. 37 milijuna zaposlenika nema nikakvu poreznu obavezu. Centar za poreznu politiku
procjenjuje da 45,5 posto kućanstava neće platiti porez na dohodak ove godine. Velik je politički problem što toliko puno Amerikanaca ne ulaže ništa u ovu igru. Ovi Amerikanci postaju prirodne izborne jedinice za sve one političare koji vole veliku javnu potrošnju. Na kraju krajeva, ako ne plaćaš ništa u blagajnu, zašto bi uopće brinuo za potrošnju? Također, ako ne plaćaš porez, zašto bi se uopće brinuo za porezne rezove? Što ima u tome za tebe? Zapravo oni možda vide porezne rezove kao prijetnju programima za njihovu socijalnu pomoć.
Naša nacija ima porez na korporacije u visini 38,91 posto, četvrti najveći u svijetu. Kongres je predložio da se smanji na 20 posto, a neki kongresmeni čak predlažu stopu od 15 posto. Nacionalni politički prevaranti se tome protive i tvrde da bi korporacije trebale plaćati svoj 'pošteni dio'. Ono što je bitno - a to čak i lijevi ekonomisti razumiju, ali neće javno priznati - to je da
korporacije ne plaćaju porez. Važno područje u ekonomiji zove se porezna incidencija. Ona tvrdi da subjekt za koji se naplaćuje porez ne mora nužno podnijeti puni teret. Neke od njih mogu se prebaciti na drugu stranu. Ako se porez naplaćuje za korporaciju, ona će imati jedan od četiri odgovora ili neku njihovu kombinaciju; povećat će cijenu svog proizvoda, smanjiti dividende, smanjiti plaće ili otpustiti radnike. U svakom slučaju, osoba od krvi i mesa nosi porezno opterećenje. Važno je napomenuti da su korporacije pravne fikcije i kao takve ne plaćaju poreze. Korporacije su samo porezni kolektori za vladu.
Političari vole varati ljude sugerirajući da porez neće njima nametnuti, već umjesto toga, nekom drugom entitetu. Možemo konkretno govoriti o porezu na imovinu. Zamislite da ste vlasnik kuće, a političar vam kaže da vas neće oporezivati. Umjesto toga, oporezivat će vašu imovinu i zemlju. Zemljište i imovina ne mogu i ne plaćaju poreze. Opet, samo ljudi plaćaju poreze. Isti princip vrijedi i za korporacije.
Postoji još jedna priča o porezima gdje su ljudi u neznanju. Prema
istraživanju tvrtke "Virginia Mercatus Center" iz 2013. godine, Amerikanci troše do 378 milijardi dolara godišnje na troškove računovodstva za potrebe ispunjavanja poreznog formulara. U 2011. Amerikanci su potrošili više od 6 milijardi sati popunjavajući porezne formulare. Ti sati su ekvivalentni godišnjem broju radne snage od 3,4 milijuna, odnosno broj zaposlenih u četiri najveće američke tvrtke - Wal-Mart, IBM, McDonald's i Target - zajedno. Uz smanjenje poreza, pojednostavljenje poreznog sustava trebalo bi biti na dnevnom redu", objasnio je Williams.
