Poznati čikaški ekonomist i politički komentator Thomas Sowell u jednom starom, ali zanimljivom intervjuu objasnio je zašto je u mladosti bio marksist te kako je došlo do preobrazbe u protržišnog ekonomista čikaške škole.

"Imao sam 19 godina, bio sam siromašan i radio sam da spojim krajeve. Na posao sam putovao autobusom i primijetio sam veliku razliku u New Yorku, između bogatih fancy zgrada i moga kvarta koji je odavao potpuno drukčiju sliku. Zapitao sam se zašto je to tako. Naišao sam na second-hand paket enciklopedija za 1,19 dolara. Tamo sam čitao o Karlu Marxu i činilo mi se da je on objasnio tu situaciju, tu razliku između bogatih i siromašnih jako dobro.

Bila su dva problema. Prvi je taj što nitko drugi nije dao neko drugo objašnjenje, nije bilo konkurentskog objašnjenja koje bi meni imalo smisla. Drugi je problem taj što me nitko nije upozorio da treba steći jako puno znanja prije nego što se može doći do takvih zaključaka.

Srećom, još ranije sam naučen da poštujem činjenice, tako da čak i tijekom svoga marksističkog razdoblja čitao sam stvari koje nisu marksističke."

Čak i nakon što se upisao na Sveučilište u Chicagu gdje mu je profesor bio Milton Friedman, Sowell je još neko vrijeme vjerovao u marksizam.

"Jednog ljeta, kad sam dobio privremeni posao kao ekonomist za vladu, tada sam naučio da vlada nije rješenje. Bio sam pripravnik i upoznao sam vrhovne službenike u Vladinom uredu za rad. Shvatio sam da nas ti ljudi neće spasiti."

U jednom drugom intervjuu, kada su Sowella pitali istu stvar, bio je još konkretniji:

"Tamo sam shvatio da vlada nije ni blizu sposobna učiniti sve ono što ljevičari od nje očekuju i zapravo možemo biti sretni ako ne pogorša stanje.

Na primjer, promatrao sam i pomagao prilikom administriranja zakona o minimalcu. Pitao sam se je li zakon o minimalcu činio ljude bogatijima ili siromašnijima. Za vladine službenike, to uopće nije bilo pitanje. Taj je zakon činio trećinu njihovog ukupnog budžeta i oni nisu htjeli na bilo koji drugi način na to gledati."

Thomas Sowell se ubrzo potom razvio u vrlo utjecajnog ekonomista koji je, uz Miltona Friedmana, dugo bio najpopularniji predstavnik čikaške škole. Predavao je na Sveučilištu Kalifornija, zatim je radio na Institutu Hoover na Stanfordu gdje je još uvijek viši suradnik. Napisao je i mnoge knjige, a posljednja je "Pogreške kod društvene pravde" ("Social Justice Fallacies").