Najviša marginalna stopa poreza na dohodak korelira obrnuto proporcionalno s udjelom koji najbogatiji Amerikanci uplaćuju u državni proračun.

Američki ekonomist Mark J. Perry s Američkog ekonomskog instituta (AEI) i profesor na Sveučilištu u Michiganu objavio je početkom mjeseca grafikon koji slikovito pokazuje povezanost između najviše marginalne porezne stope poreza na dohodak i udjela koji u državni proračun SAD-a uplaćuju najbogatiji Amerikanci.

Prema pobornicima ideje "oporezujmo bogate više" jer "bogati trebaju platiti pravedno svoj udio", kojoj raste popularnost u SAD-u i drugim dijelovima zapadnog svijeta, državni proračun će profitirati ako se povećaju porezne stope za one s najvišim primanjima. I neki poznati ekonomisti, poput nobelovca Paula Krugmana, također su zagovornici te ideje, tvrdeći da će američki proračun biti nekoliko bilijuna dolara veći ako se drastično poveća najviša porezna stopa.

Međutim, Perryjev grafički prikaz pokazuje da nije baš tako. Dapače, povezanost najviše marginalne porezne stope i državnih prihoda od najbogatijih je obrnuto proporcionalna, što znači da što porez bude veći, država će manje novca uprihodovati, barem od te skupine na koju se povišenje poreza odnosi.



"Drugim riječima, postoji povijesna inverzivna veza između najviše marginalne stope poreza na dohodak i udjela bogatih u punjenju proračuna. Prema tome, cilj da 'uzmete više bogatima' i da ih 'natjerate da plate svoj dio pravedno' može se postići efektivno samo ako se smanji, a ne poveća porezna stopa za njihov porezni razred. Povećanje najviše marginalne porezne stope na 70 ili 90 posto, koje predlažu AOC i Omar, smanjilo bi udio u proračunu koji plaćaju najbogatiji i povećalo udio koji plaćaju pripadnici srednjeg sloja", objašnjava Perry.

Poveznicu između porezne stope i poreznih prihoda može se ilustrirati ovom formulom:

Porezna stopa (%) x porezna baza (broj poreznih obveznika u tom razredu) = porezni prihod ($)

Znamo da će povećanje porezne stope smanjiti poreznu bazu (i obratno) jer poticajni efekt oporezivanja je sumiran u rečenici: 'ono što oporezujemo, toga ćemo dobiti manje, a ono što potičemo, toga ćemo dobiti više'. Jedino što ne znamo jest KOLIKO će ta promjena iznositi, odnosno koliko ljudi će promijeniti porezni razred prilikom promjene porezne stope.

Poznati ekonomist čikaške škole Thomas Sowell je u knjizi "Diskriminacija i razlike" napisao:

"Sve što vlada može realno učiniti je promijeniti poreznu stopu. Koliko će to donijeti novca u proračun ovisi o tome kako će ljudi na tu promjenu reagirati. Ima dosta primjera iz povijesti kad su povišenja poreznih stopa proizvela smanjenje proračunskih prihoda, kao i onih kad su smanjenja poreznih stopa proizvela povećanje prihoda u proračunu.

Na primjer 1920-ih porezna stopa za najviše prihode smanjena je sa 73 na 24 posto, a proračunski prihodi su se ubrzo povećali, pogotovo oni koji se odnose na najviši porezni razred.

U smislu riječi na papiru, službena porezna stopa je smanjena sa 73 na 24 posto. Ali u smislu događaja u stvarnom svijetu, porezna stopa koja se zaista plaćala - za onaj novac koji je prije bio skriven u poreznim oazama i na druge načine - porasla je s 0 na 24 posto.

Ali nijedna od ovih činjenica nije ni najmanje utjecala na one koji i dalje nazivaju redukcije poreza "porezni rezovi za bogate", čak i onda kad nakon tih redukcija najbogatiji stanovnici ove zemlje plaćaju više novca državi nego prije. Mogućnost da porezna stopa i državni prihodi mogu ići u suprotnom smjeru spominje se jako rijetko u medijima, što je ključni propust."