Već nekoliko mjeseci traje trgovinski rat između SAD-a i Kine, iniciran od strane Trumpove administracije. Sami Donald Trump je politički kontroverzan, da se blago izrazimo, ali valja pogledati istinu u oči i priznati da je odabrao jedinu moguću, genijalno ludu, retoriku kojom potpuni outsider može na kraju postati konačni pobjednik izbora za predsjednika SAD-a. Isto tako valja priznati da su njegovi dosadašnji rezultati na ekonomskom i geopolitičkom području dosta dobri. To ne znači da će to tako i ostati, jer se Trump puno kocka s određenim situacijama, ali gospodarstvo SAD-a raste dosta dobro, nije započeo nijedan novi rat (što se ne može reći za njegove prethodnike) i situacija sa Sjevernom Korejom je puno stabilnija.

Trgovinski rat između SAD-a i Kine je započeo još u siječnju kada je SAD uveo carine na solarne panele, koji se većinom proizvode u Kini, i perilice za rublje (Kina je 2016. u SAD izvezla 425 milijuna dolara vrijednosti perilica za rublje). Kina je uzvratila početkom travnja i uvela carine na 128 proizvoda iz SAD-a, većinom poljoprivredne.

Od 15.-19. svibnja zamjenik premijera Kine, Liu He, je proveo u SAD-u na pregovorima koji su završili obećanjem da će Kina povećati uvoz iz SAD-a smanjivanjem nekih carina i smanjivanjem protekcionističkih barijera.

06.07.2018. SAD uvodi carine na robu iz Kine vrijednosti 34 milijarde dolara, na što je Kina uzvratila istom mjerom.

14.08.2018. Kina ulaže pritužbu Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) s tvrdnjom da carina SAD-a na solarne panele destimulira međunarodno tržište i ugrožava legitimne trgovačke interese Kine.

22.08.2018. u Washingtonu se sastaju potpredsjednik US Treasuryja (po ovlastima nešto kao ministarstvo financija) i zamjenik ministra za trgovinu Wang Shouwen u pregovorima oko okončanja trgovinskog rata.

23.08.2018. SAD objavljuje listu još 279 dobara koje će oporezivati, ukupne vrijednosti 13 milijardi dolara, na što je Kina također uzvratila istom mjerom.

24.09.2018. SAD uvodi dodatne carine od 10% na robu vrijednosti 200 milijardi dolara, s najavom da će carine rasti na 25% do kraja godine. Također su ranije početkom rujna najavljene nove carine od 267 milijardi dolara ako Kina uzvrati, što je učinila.

To je sažetak glavnih događanja u ovome ratu koji sve više eskalira. A tko pobjeđuje?

Prvo treba znati da na neki način Trump ima pravo kada kaže da Kina ima nepoštene trgovinske prakse na uvoz robe iz drugih zemalja koje nemaju trgovinske barijere na uvoz robe iz Kine. Točnije, Kina ima u prosjeku trostruko veće carine na uvoz robe od SAD-a, a prije tri godine one su bile peterostruko veće. Na taj način kineska vlada umanjuje kupovnu moć svoga stanovništva, ali i mogućnosti izvoza drugim zemljama. Zbog toga je Kina uvjerljivo najveći svjetski izvoznik iako njeno stanovništvo ima relativno slabu kupovnu moć.

Možemo reći da SAD ima casus belli (opravdan razlog za rat) protiv Kine.



Dobar prediktor zdravlja gospodarstva su burzovna kretanja, a ona oštro favoriziraju SAD u odnosu na Kinu. Burza u Pekingu je od kraja siječnja do kraja rujna u konstantnom padu indeksa koji su sada na istoj razini kao 2014. godine dok njujorška burza ruši povijesne rekorde. Gledajući podatke za prošlu godinu sasvim je jasno da burze očekuju pobjedu SAD-a u ovom ratu. Kina je 2015. preuzela drugu poziciju u svijetu prema ukupnoj tržišnoj kapitalizaciji od Japana, ali je Japan povratio poziciju početkom ove godine uslijed slabljenja kineskih dioničkih tržišta.



Situacija je za SAD još bolja u tehnološkom sektoru gdje tehnološke kompanije iz Kine relativno brzo gube utrku s kompanijama iz SAD-a. Kineske tehnološke kompanije dosta ovise o transferu znanja i tehnologija iz SAD-a posebno o izvozu u SAD, stoga ih trgovinski rat osobito pogađa. Američke kompanije popunjavaju novonastalu rupu na domaćem tržištu zbog pada konkurencije. Cijena toga će biti poskupljenje tehnoloških proizvoda u SAD-u, stoga će cijenu trgovinskog rata platiti potrošači.



Investitori u SAD-u su se orijentirali na male domaće kompanije koje se fokusiraju na domaće tržište. Odnos između dionica koje su snažno izložene međunarodnim tržištima i dionica koje su snažno izložene unutrašnjem tržištu je u snažnom padu, iako i male i srednje kompanije ostvaruju rast prodaje bez obzira na tome radi li se o domaćem ili međunarodnom tržištu. Ali vidljiva je sve snažnija orijentacija na domaće tržište.



Postoji puno analiza o vjerojatnom ishodu trgovinskog rata između SAD-a i Kine. Pitanje je koliko se može vjerovati tim analizama jer sigurno SAD i Kina imaju interesa u tome da se favorizira baš njihova strana. Uostalom, dugoročne projekcije je vrlo teško raditi i ekonomija je puna krivih predviđanja.

Međutim, kretanja na financijskim tržištima su najbliže što se može približiti potpunoj objektivnosti. Kapital ne zanima politička pripadnost, nacija, geopolitika, Trump i komunistička partija. Kapital zanima samo zarada, i u tom smislu je potpuno nepristran. Kapital nema državljanstvo, nema naciju, nema ideologiju, nema subjektivnost. Ima samo informacije. Naravno da ne možemo tvrditi kako su te informacije savršene ni da su predviđanja kapitala uvijek točna, ali tim informacijama upravlja na desetke tisuća pravnih i fizičkih osoba koje se dominantno ne poznaju.

Kome vjerovati? Nepotpunim informacijama pojedinačnih subjektivnih analitičara i timovima analitičara koji predviđaju razvoj iznimno kompleksnih događaja s bezbroj varijabli ili nepotpunim informacijama golemog broja fizičkih i pravnih osoba koje samo žele povrat na svoja ulaganja i prema tome kanaliziraju kapital prema kupnji udjela u kompanijama za koje smatraju da će dugoročno dobro poslovati i u tom procesu su potpuno nepristrani (bar svjesno) na naciju?