Nedavni događaji u Poljskoj i prosvjed milijuna ljudi zbog inicijative da se u toj zemlji zabrani svaki oblik pobačaja ponovno su aktualizirali ovu temu i u hrvatskim javnim krugovima. Pa se tako sve češće javljaju aktivisti koji pozdravljaju takve radikalne ideje na što jednostavno moram reagirati.

Prvo da naglasim, ne podržavam pobačaj (namjerni) i iskreno ne vidim opravdanja za njega osim kad je ugrožen život majke. Taj sam stav već argumentirao. Međutim, isto tako se protivim i svakoj ideji zabrane i to iz sljedećih razloga:

1. Živimo u sekularnoj državi.

Mogu shvatiti zabranu pobačaja u Vatikanu ili Saudijskoj Arabiji jer to su države koje se temelje isključivo na vrijednostima svoje religije. Ne mogu shvatiti takve zakone u Irskoj, Poljskoj i Malti. Hrvatska se ne smije zakonom vezati niti za jednu religiju pa biblijski zakoni ne bi trebali biti argumenti o raspravi o pobačaju. Iskreno ne znam što Biblija o tome kaže, niti me pretjerano zanima, ali vidim po tome da najjači protagonisti zabrane i kazne dolaze iz katoličkih crkvenih krugova pa zaključujem da se u Bibliji pobačaj žestoko kažnjava. Ili ne? :)

2. Prekid života fetusa nije isto što i ubojstvo čovjeka.

Fetus je živo biće, to je znanstvena činjenica. Međutim, može li se smatrati osobom s punim pravima? To je prilično diskutabilno. Osobno smatram da treba, ali to je toliko filozofsko pitanje da možemo o tome razglabati danima i nećemo doći do objektivnog i jedinstvenog zaključka. Stoga zakonska zabrana prekida života fetusa u ranoj fazi teško može biti opravdana ili uspoređena s ubojstvom čovjeka.

3. Zabranom se ne postiže ništa

Mnogi su diktatori kroz povijest zapovijedili zabranu abortusa. Tako je Staljin svojevremeno u SSSR-u zabranio pobačaj s namjerom da poveća broj stanovnika. Isto je napravio i Nicolae Ceausescu u Rumunjskoj. Uz takve odluke moraju ići i kontrole. Znači, žene su po zakonu morale ići svaki mjesec na pregled kod ginekologa, a rezultate je nadzirala državna tajna služba. Sve je to rezultiralo velikim brojem neželjenih trudnoća i državnih sirotišta prepunih neželjene djece, a pobačaji su se i dalje provodili, samo puno nestručnije i samo za one koji su imali dovoljno novca platiti to na crnom tržištu.

4. Kako biste to provodili?

Takav je zakon jako teško provediv u praksi, osim ako se ugledamo na Staljina i Ceausescuea, a znamo kakvi su oni bili i da su njima takve metode normalne. U civilizaciji to nije baš tako lako. Ako ti se susjed zbog nečega zamjeri, nazoveš policiju i kažeš im da misliš da mu je žena pobacila. I oni će, po zakonu, morati provjeriti tu informaciju...

5. Zabrane vole samo diktatori

Zabrane su za diktatore, autoritarne vladare koji vole imati kontrolu nad drugim ljudima i njihovim životima. Ako vi nešto smatrate pogrešnim, protiv toga se trebate boriti razumnim i civiliziranim sredstvima - dakle raspravama, ukazivanjem na nepravdu i edukacijom, a ne zakonskim zabranama, kaznama, kontrolama tuđih života i dekretima.

Da sumiram, nije sve što nije zabranjeno zakonom automatski "ljudsko pravo" niti je to automatski poželjno raditi. Pobačaj definitivno ne bih preporučio nikada nikome, ni u snu. Ali isto tako, ne treba sve što nije dobro niti preporučljivo automatski biti zakonom zabranjeno. Protiv pobačaja se treba boriti, apsolutno. Ali na pravi način. Ne zabranom.

Ovo što trenutno imamo u Hrvatskoj, da je pobačaj dozvoljen tijekom prvih 10 tjedana trudnoće, da se financira vlastitim sredstvima i da se liječnike ne prisiljava da ga naprave ako ne žele - to je najbolje zakonsko rješenje. Da se mijenja na bilo koju stranu, bilo bi jako loše i opasno. Zato se nadam da našim političarima na vlasti nikada neće pasti na pamet takve ideje kao Poljacima, a i ako im padnu na pamet, da će narod na njih znati odgovoriti u velikom broju. Pa i mi, koji smo za život.