Vladimir Šeks je neki dan za Globus rekao da u Hrvatskoj raste populizam, pri čemu je naveo par protestnih stranaka koje su se u zadnje vrijeme pojavile - Živi zid, Most i druge. Šeks je zaboravio da je populizam u Hrvatskoj i bez navedenih "protestnih" stranaka bio živ i zdrav, pa i prije njih. Populizam su u Hrvatskoj širili i još uvijek šire pripadnici najjačih stranaka - HDZ-a i SDP-a, ljudi koji su na vlasti ili su dugo bili na vlasti.

Populizam se očituje u izjavama koje su očito nerealne ili činjenično netočne, ali će goditi jednom dijelu naroda i zato političari sve češće pribjegavaju populističkim izjavama. To je najlakši put do glasova, ali u isto vrijeme to je siguran put u nacionalnu propast. Populisti obično ni sami ne vjeruju u stvari koje izjavljuju, a najbolji primjer je Ivo Josipović, bivši predsjednik RH koji je došao iz SDP-a i čije se predsjedanje Hrvatskom skoro u potpunosti preklapa s ekonomskom krizom.



Josipović je 2014. godine u intervjuu za Financial Times prikazao sebe kao "reformatora" i onoga tko želi navesti narod na protržišne reforme te odbacivanje socijalističkog mentaliteta u ekonomiji. Tu je Josipović pokazao da dobro razumije probleme u hrvatskoj ekonomskoj politici:

"Najveća prepreka reformama je u našim glavama. Kad god se pojavi netko kao investitor, društvo reagira kao da je on došao samo profitirati i to mu ne smijemo dozvoliti. To je vjerojatno nasljeđe bivšeg političkog sistema, socijalizma. Takav je pristup vidljiv u medijima i među političarima. Raširen je strah od investitora i poduzetništva."

Josipović, koji je u FT predstavljen kao predsjednik koji "promovira ekonomsku politiku slobodnog tržišta" sasvim je drugu priču imao za hrvatsku javnost. Zapravo, ovdje je godinama radio baš ono za što je optužio "medije i političare" u navedenom intervjuu FT-u 2014.

Ovako je govorio 2011. na Saboru nezavisnih sindikata: "Liberalni kapitalizam, koji se zasniva na pohlepi, a čiji ceh najviše plaćaju radnicima došao je do ruba. Vrijeme je da se počne graditi društvo koje neće zanimati jedino profit, već poštivanje radnih i socijalnih prava građana" (prenio Index).

A samo otprilike mjesec dana prije nego što je izašao njegov intervju u Financial Timesu, gdje se predstavlja kao mesija protržišnih reformi, Josipović je sudionik i pokrovitelj kampanje protiv nasilja nad ženama u organizaciji dvije feminističke udruge. Na tom skupu su poznate ljevičarske aktivistice Eve Ensler i Rada Borić nekako uspjele za nasilje nad ženama okriviti "neoliberalni kapitalizam", a Josipović se s tim složio:

Eve Ensler je na susretu s istarskim aktivistkinjama objasnila da su u posljednje vrijeme ekonomska kriza i neoliberalni kapitalizam doveli do povećanja nasilja nad ženama koje u takvim uvjetima osjećaju veću ekonomsku nesigurnost. "Bez ostvarenja poruke Eve Ensler nema humanog društva jer svaki akt nasilja je težak, on je zlo kojem se treba suprotstaviti...Dio borbe za jednakopravnost muškaraca i žena predstavlja ne samo borbu protiv nasilja, jer je to samo jedan od aspekata, nego i borbu za jednake šanse svih ljudi i muškaraca i žena", kazao je Josipović.

Josipović je pokazao 1) da nije glup i da razumije jako dobro koji je osnovni problem hrvatskog društva i ekonomske politike (intervju u FT-u), 2) da jako dobro mulja narod i prodaje mu populizam jer je vjerojatno shvatio da populizam prolazi i 3) da je čovjek kojem ne treba vjerovati jer jednom kaže jedno, drugi put totalno suprotno, ovisno o situaciji i prilici. Za svjetsko tržište on je "borac za tržišne i poduzetničke slobode", a za domaće tržište Josipović je "borac protiv (neo)liberalnog kapitalizma" te u zadnje vrijeme posebno Crkve i konzervativaca. Zapravo je Josipović prototip hrvatskog političara, nikako jedini takav, a to ćemo pokazati u nastavku serijala "Top lista populista".