U hrvatskim medijima već dosta dugo nisam naišao na termin "neoliberalizam" kojim su nas još donedavno šopali sa svih strana - u popularno-pseudoznanstvenoj literaturi, youtube dokumentarcima, pa i na mainstream portalima. Neoliberalizam je dugo bio "in", sve do prošle godine kad je ljudima nekako došlo iz guzice u glavu da takve bajke, pogotovo u Hrvatskoj, nemaju nikakvog smisla. Hrvatska je 92. u svijetu po ekonomskim slobodama, 73. po vlasničkim pravima, uz bok s Tanzanijom i Šri Lankom, tako da sve priče o nekakvom društvu kojim vlada kapital i slobodno tržište padaju u vodu.

A onda vidim na LGBT portalu CroL, koji se još donedavno činio iznenađujuće razuman za lijevu ljudskopravašku scenu, tekst naslovljen "U ime kapitala: incident sa zadarskim iznajmljivačem podsjeća da u neoliberalnom kapitalizmu ni obitelj nije sveta". Već po naslovu mi je bilo jasno što me očekuje ako kliknem, ali znatiželja je ipak pobijedila, morao sam provjeriti. I pogodio sam, autorica Andrea Jović je slučaj sa zadarskim iznajmljivačem apartmana koji je odbio gay goste iz Brazila nekako uspjela povezati s "neoliberalnim kapitalizmom".

Što je neoliberalizam? Navodno je riječ o ideologiji, ali ona nema svoje začetnike, predstavnike, kapitalna djela...budući da ne postoji neki relevantni znanstvenik, teoretičar, filozof ili ekonomist koji je sebe proglasio neoliberalom i rekao: "ovo što ću sada definirati, to je teorija neoliberalizma". Iako je 1930-ih zbilja nastala jedna liberalna škola misli koju su kritičari tada nazvali neoliberalizmom, to nema nikakve veze s onim što oni koji koriste taj termin danas žele opisati. U 21. stoljeću taj termin koriste protivnici kapitalizma i ekonomskih sloboda kad žele opisati sve ekonomske politike koje oni ne vole.

Autorica na CroL-u je svoj "neoliberalizam" opisala kao ideologiju slobodnog tržišta, "ali i puno više od toga":

Neoliberalni kapitalizam najčešće se definira kao poredak koji zagovara slobodno tržište. Međutim, ta je definicija neprecizna jer ne obuhvaća sve aspekte atributa "neoliberalni" koji odvajaju kapitalizam danas od onog kakav je, primjerice, zagovarao otac slobodnog tržišta Adam Smith. Za razliku od Smitha koji jest smatrao da u osnovi ekonomije moraju biti pojedinci koji samostalno djeluju na tržištu radi ostvarenja vlastitih interesa, krajnji je cilj ipak bio da tim pojedinačnim djelovanjima bude postignuta opća dobrobit.

Neoliberalni kapitalizam, pak, čini ono što je ranijim ekonomistima bilo nezamislivo – on podiže princip slobodnog tržišta na pijedestal i nastoji sve sfere ljudskog života urediti prema tržišnim principima.

Međutim, kako njen tekst ide dalje, jasno je da pod neoliberalnim kapitalizmom autorica smatra zapravo tržišnu ekonomiju. Pazite ovo. Pozivajući se na komentar čitatelja koji je pitao što je s iznajmljivačima koji u svojim apartmanima ne žele obitelji s djecom, autorica na CroL-u piše:

Njegov nas komentar, ukratko, poučava da neoliberalnom kapitalizmu, kakav u Hrvatskoj, objektivno govoreći, zagovaraju baš sve sistemske stranke, ni obitelj, koja je Ustavom zaštićena kao vrhunaravna svetost, nije nimalo sveta.

Dakle, sve hrvatske "sistemske stranke" podržavaju neoliberalni kapitalizam? Ovu izjavu autorica nije potkrijepila apsolutno ničim, nikakvim dokazom - zakonom koji su predložili ili donijeli u Saboru, izjavama političara - ničim! Pa se ja pitam, ako je po njoj neoliberalni kapitalizam "poredak koji zagovara slobodno tržište", kad su to hrvatske političke stranke zagovarale slobodno tržište? Zašto smo onda prema analizi Heritage instituta u rangu "ekonomski neslobodnih" zemalja? Zašto onda imamo tako lošu zaštitu vlasničkih prava? Zašto onda država određuje minimalac, uvjete zapošljavanja i otpuštanja radnika u privatnom sektoru, zašto zakon o suzbijanju diskriminacije prodire u privatni sektor? Otkud tisuće poduzeća koja su još uvijek u vlasništvu države ili jedinica lokalne samouprave? Kakvo je ovo državno zdravstvo, školstvo, mirovinsko osiguranje u neoliberalnom kapitalizmu?

Da, drugovi i drugarice, mi živimo u neoliberalnom kapitalizmu - tako kažu na CroL-u. Onda valjda tako je. Slobodno tržište svuda oko nas.

Još je zanimljivije kako je ona uspjela primjedbu da neki hoteli ili iznajmljivači apartmana diskriminiraju obitelji s djecom povezati sa sustavom i tvrditi da to više "nema veze s ekonomijom".

Kako ne bi imalo veze s ekonomijom? To je čista ekonomija, poslovni subjekti donose poslovne odluke kako bi razvijali svoj poslovni model. Ako vi želite pokrenuti vlastiti biznis i, recimo, iznajmljivati apartmane, gledat ćete da vaša ponuda bude što privlačnija klijentima na koje ciljate. Svaki vlasnik poslovnog subjekta ima pravo na vlastitu poslovnu politiku u koju ulaže vlastiti novac i ako se ta poslovna politika pokaže lošom, on će izgubiti, a ako se pokaže dobrom, zaradit će. Budući da potražnja kreira ponudu, na tržištu se pojavljuju različiti poslovni subjekti i svaki se trudi biti po nečemu poseban kako bi privukao klijente. Neki neće primati obitelji s djecom jer možda ciljaju na mlade parove, neki će se specijalizirati za djecu ili obitelji s djecom, neki za umirovljenike...To je normalno, nisu "obitelji s djecom" tu ni u kakvom diskriminiranom položaju jer dok god ima takvih obitelji koje žele ljetovati, bit će i dovoljno ponuda za njih.

Ista je stvar i s bilo kojom skupinom, pa i s gejevima. Dok god ima gay parova koji su zainteresirani ljetovati na Jadranu, bit će sigurno i više nego dovoljno ponuda smještaja gdje će oni biti dobrodošli. Jer ponuda kreira potražnju, to je temeljna tržišna zakonitost.

Ovdje, dakle, nije riječ ni o kakvom hiper-neo-turbo-liberalnom kapitalizmu, nego o najobičnijoj tržišnoj ekonomiji. Autorica ima očito problem s tim ekonomskim modelom, ali stvar je u tome da postoji samo jedna alternativa tržišnoj ekonomiji, a to je socijalizam - ekonomski sustav u kojem su sredstva proizvodnje u državnom vlasništvu, država određuje ponudu i cijene na tržištu. O socijalizmu stvarno ne bi trebalo puno pisati jer svi dosadašnji pokušaji diljem svijeta propali su na manje-više isti način i iz istih razloga - socijalizam NE FUNKCIONIRA.

Drugo je pitanje zašto LGBT udruge i inače vole isticati svoj antagonizam prema tržišnoj ekonomiji i podržavati socijalizam. To mi nikako nije jasno, budući da gay-friendly liste država jako dobro koreliraju s ekonomskim slobodama. Uz poneku iznimku (Singapur i UAE), u ekonomski najslobodnijim zemljama i u zemljama koje su pri vrhu Indeksa vlasničkih prava ujedno i LGBT populacija uživa najveća prava; npr. Švicarska, Norveška, Finska, Novi Zeland, Velika Britanija, Švedska, Kanada, Irska...Ako je ovo što mi u Hrvatskoj imamo "neoliberalni kapitalizam", onda je ono što te zemlje imaju "super-turbo-neoliberalni kapitalizam" jer u njima je bogatstvo po stanovniku 4 do 10 puta veće nego u Hrvatskoj, a samim time i tržište i - sad ću reći onu riječ koja će posebno razljutiti Andreu - KAPITAL.

Gay osobe bi trebale voljeti ekonomske slobode jer očito one dovode do bolje emancipacije manjina, pa tako i LGBT manjine! Mnoge gay osobe nemaju apsolutno ništa protiv kapitalizma i zalažu se za slobodno tržište, ali LGBT udruge mahom rade suprotno. Kao da namjerno rade protivno interesu pripadnika populacije koju k'o fol predstavljaju. Ili su te udruge postale samo paravan za borbu protiv ovog ekonomskog sistema i neku novu Oktobarsku revoluciju, ne znam, ali je definitivno perverzno.

Idemo dalje, ima još boljih dijelova:

Kao primjer može se uzeti činjenica da neoliberalna logika transformira obrazovne sustave – fakulteti se više ne procjenjuju prema tome koliko kvalitetan kadar na njima radi i koliko se na njemu može steći znanja, već prema tome gdje se studenti nakon njega mogu zaposliti i koliku će plaću imati.

Što mislite, zašto se fakulteti cijene prema kasnijem uspjehu njihovih studenata? Možda zato što ljudi pred upis na faks razmišljaju o svojoj budućnosti, žele imati uspješnu karijeru, žele zarađivati i lijepo živjeti? Moža je zato? Ali, to je neoliberalni kapitalizam!

Nitko vama ne brani da upišete fakultet za koji smatrate da vam neće donijeti nikakvu dobrobit u budućnosti, i to je legitimna opcija. Ja stvarno ne vidim problem. Možda je problem u tome što su to zakonitosti TRŽIŠTA...a ne nekog autoritarnog tijela na vrhu države koje bi odredilo: ovaj fakultet je vrijedan, ovaj nije. Znam, tako je to u komunizmu i fašizmu, ali mi više ne živimo u totalitarnom sustavu...ili bar pokušavamo ne živjeti u totalitarnom sustavu. Je li to toliki problem?