Prema informacijama koje je objavio Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatska prednjači u udjelu pretilih osoba prema ukupnom broju stanovnika. Gotovo dvije trećine ili, točnije, 65% odraslih stanovnika RH ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, što je više nego u bilo kojoj drugoj zemlji Europske unije. Među muškarcima taj je udio još veći - 72 posto odraslih muškaraca u RH pati od prekomjerne tjelesne mase ili debljine.

To je ozbiljan javnozdravstveni problem jer, prema stručnjacima, prekomjerna tjelesna masa povećava krvni tlak (osobe s prekomjernom tjelesnom masom imaju 2-6 puta povećani rizik od povećavanja krvnog tlaka), uzrokuje povišene vrijednosti kolesterola u krvi, povećava rizik za šećernu bolest tip II (80% oboljelih su pretile osobe), povećava rizik za kardiovaskularne bolesti (značajno povećava rizik kod odraslih, a djeca s prekomjernom tjelesnom težinom imaju 3-5 puta veći rizik od nastanka srčanog ili moždanog udara prije 65-te godine života); pospješuje aterosklerozu; opterećuje zglobove i kralježnicu; puno češće su prisutne proširene vene, hernije (kile), žučni kamenci; uzrokuje prijevremenu smrt (smrtnost debelih muškaraca je značajno veća u odnosu na smrtnost normalno uhranjenih muškaraca).

Kao da to nije dovoljno, neki će se možda sjetiti onog strašnog virusa koji nas je sve, a pogotovo medije, snažno pogodio početkom 2020-ih, a kod tog virusa, tvrdilo se, jedan od glavnih komorbiditeta kod muškaraca mlađih od 60 bila je upravo pretilost.

Sve to već je dovoljno razloga za zabrinutost i moramo se pitati je li možda činjenica da smo nacija pretilih glavni razlog zašto imamo jednu od najviših stopa prekomjerne smrtnosti unazad zadnje dvije godine.

Treba li država intervenirati s represivnim mjerama? Kao liberal, rekao bih rezolutno - ne. Osobni zdravstveni problemi svakog čovjeka prvenstveno su njegovi privatni problemi s kojima se on treba nositi kako sam smatra da je najbolje. Država može pomoći savjetima, kao što i radi, preko svojih javnozdravstvenih ustanova, ali da se upliće s represivnim mjerama, kaznama, prisilama i slično - iz naše perspektive klasičnog liberalizma, to je neprihvatljivo.

Međutim, vidjeli smo u ne tako davnoj prošlosti da se u praksi sve manje daje jeb za principe liberalizma, a to bi bile osobna sloboda i osobna odgovornost. Protivnici liberalizma za to koriste različite argumente - od onoga da javno zdravstvo, koje plaćamo manje-više svi, ne može trpjeti da ga opterete neodgovorni pojedinci koji će vlastitim ponašanjem izazvati nepotrebna bolnička liječenja i na taj način uzeti krevet nekome tko se razbolio nevlastitom krivicom. Upravo taj argument mogao bi se iskoristiti i kao razlog za represivne mjere protiv pretilosti - jer većina pretilih mogla bi na to utjecati promjenom vlastitih navika u prehrani i općenito životu. Tako bar stručnjaci kažu.

Liberali bi na to opet rekli - no way. Pustite ljude da žive po svome dok ne ugrožavaju druge. Sudjelovanje u zajedničkom zdravstvenom osiguranju ne može biti dovoljan argument za tako snažnu intervenciju države u privatni život pojedinca. Svatko ima slobodu izbora da živi kako mu se sviđa i onda osobnu odgovornost da snosi posljedice svojih odluka. Je li to fer?

Međutim, neki stručnjaci se ne bi složili s nama. Na primjer, popularni depopularizator znanosti Saša Ceci s IRB-a, koji se istaknuo tijekom Koronafesta kao strastveni zagovornik najstrožih državnih mjera. Nedavno je napisao i komentar na jednu povezanu temu:

"Trenutačno nam je civilizacija takva da, ako želimo raditi opasne stvari za sebe i naročito druge, država nam to pokušava braniti. Ja mislim da je to dobro. I mislim da su ljudi koji misle da se sve treba prepustiti vlastitoj procjeni nezreli i neodgovorni idioti."

Eto, stručnjak je sve detaljno objasnio. Budući da prejedanje mnogih pojedinaca dokazano može biti jako opasno za njih same, a eto, civilizacija nam je takva da država to treba zabraniti, država bi onda trebala uskočiti i ograničiti prehranu Ceciju i drugim pretilim osobama. Bar prema mišljenju gospodina Cecija. To je civilizacija, ljudi moji! Želimo li biti civilizacija ili ne?

Meni to izgleda prilično nategnuto. Ceci, naime, ne razumije da naša civilizacija nije takva. Ona se temelji (još uvijek) na osobnoj slobodi i osobnoj odgovornosti, u protivnom bismo imali pravu tiraniju u kojoj bi država već imala svoje agente koji broje kalorije koje Ceci unosi u svoje tijelo i šalju mu kazne za prekomjerni unos kalorija, a mene bi vjerojatno policija šopala tijestom i svinjetinom. Tako bi, naime, izgledala Cecijeva "civilizacija" i njegova država iz snova. Srećom, ne živimo u takvoj civilizaciji i nadam se da nikad niti nećemo.