Prema informacijama koje je objavio
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatska prednjači u udjelu pretilih osoba prema ukupnom broju stanovnika. Gotovo dvije trećine ili, točnije, 65% odraslih stanovnika RH ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, što je više nego u bilo kojoj drugoj zemlji Europske unije. Među muškarcima taj je udio još veći - 72 posto odraslih muškaraca u RH pati od prekomjerne tjelesne mase ili debljine.
To je ozbiljan javnozdravstveni problem jer, prema
stručnjacima, prekomjerna tjelesna masa povećava krvni tlak (osobe s prekomjernom tjelesnom masom imaju 2-6 puta povećani rizik od povećavanja krvnog tlaka), uzrokuje povišene vrijednosti kolesterola u krvi, povećava rizik za šećernu bolest tip II (80% oboljelih su pretile osobe), povećava rizik za kardiovaskularne bolesti (značajno povećava rizik kod odraslih, a djeca s prekomjernom tjelesnom težinom imaju 3-5 puta veći rizik od nastanka srčanog ili moždanog udara prije 65-te godine života); pospješuje aterosklerozu; opterećuje zglobove i kralježnicu; puno češće su prisutne proširene vene, hernije (kile), žučni kamenci; uzrokuje prijevremenu smrt (smrtnost debelih muškaraca je značajno veća u odnosu na smrtnost normalno uhranjenih muškaraca).
Kao da to nije dovoljno, neki će se možda sjetiti onog strašnog virusa koji nas je sve, a pogotovo medije, snažno pogodio početkom 2020-ih, a kod tog virusa, tvrdilo se, jedan od glavnih komorbiditeta kod muškaraca mlađih od 60 bila je upravo pretilost.
Sve to već je dovoljno razloga za zabrinutost i moramo se pitati je li možda činjenica da smo nacija pretilih glavni razlog zašto imamo jednu od najviših stopa prekomjerne smrtnosti unazad zadnje dvije godine.
Treba li država intervenirati s represivnim mjerama? Kao liberal, rekao bih rezolutno - ne. Osobni zdravstveni problemi svakog čovjeka prvenstveno su njegovi privatni problemi s kojima se on treba nositi kako sam smatra da je najbolje. Država može pomoći savjetima, kao što i radi, preko svojih javnozdravstvenih ustanova, ali da se upliće s represivnim mjerama, kaznama, prisilama i slično - iz naše perspektive klasičnog liberalizma, to je neprihvatljivo.
Međutim, vidjeli smo u ne tako davnoj prošlosti da se u praksi sve manje daje jeb za principe liberalizma, a to bi bile osobna sloboda i osobna odgovornost. Protivnici liberalizma za to koriste različite argumente - od onoga da javno zdravstvo, koje plaćamo manje-više svi, ne može trpjeti da ga opterete neodgovorni pojedinci koji će vlastitim ponašanjem izazvati nepotrebna bolnička liječenja i na taj način uzeti krevet nekome tko se razbolio nevlastitom krivicom. Upravo taj argument mogao bi se iskoristiti i kao razlog za represivne mjere protiv pretilosti - jer većina pretilih mogla bi na to utjecati promjenom vlastitih navika u prehrani i općenito životu. Tako bar stručnjaci kažu.
Liberali bi na to opet rekli - no way. Pustite ljude da žive po svome dok ne ugrožavaju druge. Sudjelovanje u zajedničkom zdravstvenom osiguranju ne može biti dovoljan argument za tako snažnu intervenciju države u privatni život pojedinca. Svatko ima slobodu izbora da živi kako mu se sviđa i onda osobnu odgovornost da snosi posljedice svojih odluka. Je li to fer?
Međutim, neki stručnjaci se ne bi složili s nama. Na primjer, popularni depopularizator znanosti Saša Ceci s IRB-a, koji se istaknuo tijekom Koronafesta kao strastveni zagovornik najstrožih državnih mjera. Nedavno je napisao i komentar na jednu povezanu temu: