"Država je ljudska institucija, a ne nadljudsko biće. Kada netko kaže 'država', misli na prisilu. Kad netko kaže: 'Trebao bi postojati zakon koji se tiče ove stvari', želi reći: Naoružani vladini službenici bi trebali prisiljavati ljude da rade ono što ne žele ili da ne čine ono što im se sviđa. Kad netko kaže: 'Ovaj zakon treba bolje provoditi', to znači: Policija bi trebala prisiliti ljude da se pokoravaju tom zakonu. Onaj tko kaže: 'Država je Bog', taj obožava oružje i zatvore. Štovanje države je štovanje sile."

Ovaj citat Ludwiga von Misesa iz knjige "Svemoguća vlada: Nastanak totalne države i totalnog rata" (1944) trebao bi odzvanjati u doba lockdowna i drugih represivnih metoda borbe protiv pandemije. Suočeni s opasnim virusom, političari diljem svijeta pribjegli su radikalnim načinima. U početku se to moglo opravdati panikom izazvanom izbijanjem nepoznate bolesti, ali u drugom valu takve izlike više ne drže vodu. Bez čvrstih dokaza da represivne mjere uopće imaju ikakav utjecaj na širenje koronavirusa, naša civilizacija je potpala pod utjecaj vjere u svemoguću državu.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) osnovana je s ciljem međunarodne suradnje i lakšeg rješavanja globalnih zdravstvenih problema kao što su pandemije. Njena funkcija je savjetodavna, to nije represivno tijelo. WHO i sada radi na tom principu - davanje savjeta iz područja javnog zdravstva. WHO ne preporučuje lockdown te ga smatra "krajnjom mjerom". Zdravstvene vlasti u zemljama također nemaju represivnu nego savjetodavnu funkciju.

Kako smo onda došli do toga da se savjeti zdravstvenih vlasti dovode do ekstrema, često prenapuhavaju i još nameću prisilno putem represivnog aparata? To nije djelo zdravstvene struke nego politike. To može samo politika.

Usprkos činjenici da je većina zapadnih zemalja uvela lockdowne u najmanje dva navrata (proljeće 2020. te jesen/zima 2020/2021.), još uvijek nedostaju ozbiljni znanstveni dokazi da zabrana rada bilo kojim biznisima donosi ikakve pozitivne rezultate u borbi s pandemijom. Štoviše, skoro svakog mjeseca izađe barem jedna ozbiljna studija koja ukazuje na manjkavosti takve metode. Kako objasniti činjenicu da zemlje koje nisu uvele lockdown niti bilo kakve represivne mjere, već se oslanjaju na zdravstvene savjete i dobrovoljnu primjenu građana, nemaju gore rezultate od mnogih zemalja koje su imale i imaju višemjesečni tvrdi lockdown? Da biste to rezonirali i nakon toga i dalje podupirali represiju, morate napustiti vjeru u znanstvene metode i razum te prijeći u pseudoznanstveni, čak i religijski svijet gdje se znanstveni dokazi, koji ne idu u korist vjerskim dogmama, automatski odbacuju.

Tako su stvorene dogme. Na primjer, dogma broj 1 je ona koja kaže da virus sluša Vladine represivne mjere. Ako zaraženost usprkos mjerama raste, to je zato što mjere nisu uvedene na vrijeme ili nisu dovoljno stroge. Ako su mjere, pak, stroge i uvedene ranije, onda zaraženost raste zato što se glupi kmetovi ne pridržavaju mjera. Onda se postavlja opet logično pitanje: čemu represivne mjere ako ih se glupi kmetovi svejedno ne pridržavaju? Ah da, kad ih ne bi bilo, kmetovi bi ih JOŠ VIŠE kršili. Onda bi tek bio kaos, kako bi rekao dr. Panikhauer, "svatko bi radio što hoće". A to je nešto prestrašno, zamislite to da svatko radi što hoće.

Tako, otprilike, izgleda filozofija na kojoj se temelji sve ono što se događa diljem svijeta posljednjih godinu dana. Kad broj zaraženih počne padati, onda je to uvijek zbog mjera. Vjernici u svemoguću državu nemaju povjerenja u čovjeka, u njegovu dobru volju, u njegov razum. To su uglavnom isti oni ljudi koji misle da bi se ljudi masovno boli u venu kad heroin ne bi bio zakonom zabranjen. Oni ne vjeruju prvo sebi, a onda ni svojim susjedima. Čak bi se moglo reći da mrze ljude.

Razum i dobra volja glavne su razlike između čovjeka i životinje. Čovjek je u stanju promišljati i, ako je dobro informiran, donosit će odluke za koje u tom trenutku smatra da su najbolje za njega. Ako znamo da nam prijeti opasni virus, onda se nećemo baš ponašati kao da ga nema jer nitko od nas ne želi teško oboljeti. Dakle, kod takvih pitanja državna je represija ne samo neučinkovita, već i nepotrebna.

Međutim, vjernici u svemoguću državu potpuno ignoriraju postojanje čovjekove dobre volje. Da im je stvarno stalo do suzbijanja virusa, više bi se trudili ukazati na njegovu opasnost točnim i objektivnim informiranjem nego što bi se bavili očitom propagandom, zastrašivanjem i ucjenama kao što vidimo da rade. Suočen s ucjenama (moralnim, ali i zakonskim) u mnogim ljudima se rađa bunt i pitaju se ima li nešto više od onoga što nam se servira u medijima. Ako postoji tolika težnja za maksimalnom represijom, je li moguće da se to radi zbog virusa? Čovječanstvo se u povijesti suočilo i s opasnijim zaraznim bolestima, ali nikada se nije išlo s takvim represivnim mjerama kao sada.

Kada ljudi počnu o tome razmišljati, nije teško prijeći u domene raznih teorija zavjere koje sada izgledaju barem jednako realne kao i službeni narativ politike i većine medija.

Naravno, postoje oni koji financijski profitiraju od zabrane kafića, teretana i od obaveze nošenja maski. Odmah na prvu mogu reći da su to trgovački centri, društvene mreže i mnogi mediji. Ali također, znam i dosta ljudi koji u tome nemaju nikakvu materijalnu korist, pa čak i neke koje je lockdown direktno financijski pogodio i uništava im biznis i egzistenciju, pa svejedno čvrsto vjeruju u opravdanost represivnih mjera. Dakle, nije točno da se to radi isključivo zbog nečijeg profita. Imamo posla s vjerskim ekstremizmom, a takvo što je teško pobijediti otvorenom i slobodnom raspravom. Budući da su se mnoge moćne korporacije otvoreno uključile u ovaj "hladni rat" protiv većine građana, otvorena i slobodna rasprava postaje nemoguća. Društvene mreže masovno suspendiraju ne samo one koji negiraju postojanje korone, već i one koji propituju represivne mjere.

Vjerske dogme se ne smiju propitkivati. Dogma je da lockdown spašava živote. Može li uopće država učiniti ljude besmrtnima i jamčiti nam zdravlje? Vjernici u svemoguću državu ne samo da misle da država to može, već traže to od države. Kada usprkos najrepresivnijim mjerama svejedno ljudi umiru upravo od te bolesti zbog koje se mjere uvode, političari bi trebali biti u problemu. Ali nisu, i u tome je problem.

U zadnje vrijeme neki, inače žestoki vjernici u svemoguću državu, počeli su se pitati otkud tolike nelogičnosti. Zašto kafići ne smiju prodavati kavu za van, a INA smije? Zašto crkve rade normalno, a kafići ne? Predstavnici vlasti na to spremno odgovaraju: "I u drugim državama ima nelogičnosti". I u pravu su, jer svuda su mjere nelogične. Represija je nelogična sama po sebi, ne možete očekivati pravdu i dosljednost kod represivnih mjera. Uvijek će postojati oni koji tlače i oni koji su potlačeni. Jedina "pravedna" represija bi bila da smo svi zatvoreni u podrume. Ali tko bi nas kontrolirao i kažnjavao neposlušne? Vidite, uvijek moraju postojati oni privilegirani, na koje se isti zakoni ne odnose. To je pravilo kod svih prekomjernih ograničenja i obaveza - one se nikada neće odnositi jednako na sve.

Ljubitelji lockdowna, odnosno štovatelji svemoguće države, kako je Mises to lijepo rekao, zaista su ljubitelji sile. I ne samo sile, oni uživaju kad vide iživljavanje nad slabijima. Oni vole kad predstavnici Reda i Zakona šutaju na podu čovjeka koji se usudio skinuti masku kad je izlazio iz zgrade suda ili kada DORH ekspresno podiže dvije kaznene prijave protiv čovjeka koji se usudio normalno otvoriti vlastitu teretanu ili kafić. Nema veze što neki "bitniji" ljudi ne nose masku ni na mjestima gdje je to zaista potrebno, poput bolnica, i što nikada neće za to odgovarati. Bitno je da je NETKO kažnjen. A taj "netko" je uvijek onaj s dna socijalne ljestvice. Na kmetovima se državni aparat dokazuje.

Zato je smiješno pričati o "nelogičnostima" i tražiti pravednost u nečemu što samim svojim svojstvom krši pravdu i logiku. Naša civilizacija je temeljena na slobodi i individualizmu, vjerovati da se ona može očuvati represijom je pogubna zabluda.