Na jučerašnjem Saboru HDZ-a, gotovo svi će se složiti, glavna zvijezda nije bio predsjednik stranke i premijer Andrej Plenković čiji je govor bio očekivano mlak i nepovezan sa stvarnošću. Govorio je o uspjesima države koja je pod njegovom vladom pala gotovo na samo dno indeksa konkurentnosti. Usporedio je u nekoliko navrata svoju vladu s onom Zorana Milanovića, ali usporedbe s najgorima i nisu neki recept za iskazivanje uspjeha.

Plenković se nastavlja hvaliti lex Agrokorom kao "hrabrim potezom koji bi se malo koja vlada usudila napraviti". Nije to daleko od istine, malo je vlada u svijetu danas koje bi htjele raditi tolike intervencije u tržište očekujući pozitivan ishod. Sve ono što se usput događa - korupcija, krađa, otimačina, afere - za njega su samo sitne pogreške, bitno je da..."radna mjesta"...

Plenkovićev govor je samo nastavak njegovog palamuđenja jednog diplomata koji je uvjerio sebe da je sve super i dok zemlja očito propada. Rast od 2 posto može biti "rast" samo ako zaboravimo činjenicu da ostale zemlje u regiji, koje su imale lošiji start od Hrvatske, sada su u boljoj poziciji i još ostvaruju dvostruko ili trostruko brži gospodarski rast.

Glavna zvijezda jučerašnjeg Sabora HDZ-a ipak je Davor Ivo Stier, prvi čovjek u stranci iza predsjednika, čovjek koji je pomogao Plenkoviću da postane predsjednik stranke, a ubrzo potom postao njegova najveća oporba. Stier je, podsjetimo, već otvoreno kritizirao Plenkovića zbog stranačkih lista na lokalnim izborima, ulaska u koaliciju s HNS-om i zbog Istanbulske konvencije. Jasno, on predstavlja onaj desni, konzervativni dio HDZ-a koji se u ovoj stranci od dolaska Plenkovića osjeća kao navijač Dinama usred Splita. Jedini razlog zbog kojeg oni trpe Plenkovića je taj što su im funkcije i radna mjesta bitniji od svjetonazora.

Iako postoje brojna pitanja u kojima se sigurno ne bih složio sa Stierom, svatko tko želi biti imalo objektivan morat će priznati da je njegov jučerašnji govor bio jak i pun istine, bez standardnih floskula kakve smo navikli slušati od naših političara.

1. Klijentelizam je glavni problem Hrvatske

Kad ste zadnji put čuli da neki HDZ-ovac kritizira klijentelizam, pojavu koja nagriza naše društvo još od 1990-ih, a upravo je HDZ, iako nije jedini, njen glavni generator. Stier nije za loše stanje u zemlji okrivio Srbe niti neoliberalizam, ništa od onih standardnih floskula. On je jasno rekao da je klijentelizam, ortački kapitalizam, glavni problem u Hrvatskoj, da se s njime trebamo obračunati, i za to je zaradio gromoglasni pljesak članova HDZ-a.

Nešto pozitivno se, dakle, događa. Trebale su stotine tisuća ljudi napustiti zemlju da bi HDZ-ovci shvatili da dosadašnji model upravljanja državom vodi u propast.

2. Klijentelizam vodi u populizam

To je živa istina. Živi zid ne bi nikada došao do ove razine popularnosti (i sigurno će još rasti) da HDZ i SDP nisu proteklih 20 godina vodili klijentelističku politiku. Korupcija, nepotizam, namještanje natječaja, korumpirano sudstvo - sve to vodi narod u očaj i iz nemoći da se promijene strukture na vlasti ljudi će se okrenuti ekstremističkim alternativama koje su im dobre samo zato što se - barem deklarativno - zalažu za sve suprotno od elita na vlasti.

Populisti u Italiji osvojili su vlast nakon propale ekonomske politike i korupcije u državnom vrhu. Loša ekonomska politika i korupcija, neuređena država koja selektivno provodi svoje zakone, vodi u populizam.

3. Klijentelizam je nasljeđe komunizma

Iako desničari vole kriviti komunizam za sve loše pojave u našem društvu, u ovome je Stier u pravu. Ortačko namještanje poslova, politika koja pogoduje pojedincima na tržištu nasljeđe je onog mentaliteta kakav je prevladavao u SFRJ, samo što se taj mentalitet još gore manifestira u kapitalističkom sustavu koji bi inače trebao promicati natjecateljski duh i konkurentnost. Kako, kad je očito da igra nije pravedna u startu - jer neki su naprosto s pedigreom - rođačkim ili stranačkim - jednakiji od drugih.

Stier je veliki antikomunist, to je karakteristika koja je nedostajala Franji Tuđmanu da bi proveo reformu društva i gospodarstva. Ta je karakteristika nedostajala svima koji su vodili državu i nakon Tuđmana, tako da se kulturni i društveni obračun s komunističkim nasljeđem, za razliku od baltičkih zemalja, u Hrvatskoj nikada nije ni dogodio. U tome značajnu ulogu igraju mainstream mediji koji se brinu da nijedan antikomunist ne dobije moć - jer bi razorio mnoge negativne strukture unutar NGO sektora i samih državnih institucija.

Na kraju, Stier je pogodio u samu srž problema i naveo je njegove opasnosti i značajke. To je bilo upozorenje Plenkoviću, ali i cijelom HDZ-u. Koliko je bio iskren - budućnost će pokazati.