Hrvatsko gospodarstvo, a time posljedično cijela država i građani, ovise o jakom turizmu kao gospodarskoj grani i jednom od najvećih uplatitelja u proračun Republike Hrvatske. To je s jedne strane porazna činjenica da su nam ostale grane gospodarstva preslabo razvijene i da previše ovisimo o turizmu. S druge strane to je jedan od elemenata našeg gospodarskog rasta. Rast turizma omogućio je podizanje proračunskih prihoda u očuvanje razine porezne presije i bez uvođenja novih poreza ili povećanja stopa postojećih.

Turizam - gospodarska grana koja ostvaruje prihode iz kreveta, apartmana, hrane, sladoleda, pića, cestarina pa sve do boravišnih pristojbi. Taj isti turizam ostvaruje prihode i iz najma ležaljki iz mnogima mrskih koncesija, ali i da iz više cijene parkirališta u hladu, čaše vode iz špine za dvije kune, pa i rezanja pizze za tri.

I upravo ove dane svjedočimo žalopojkama. S jedne strane Boris Dežulović nariče u kolumni za N1 za turizmom sedamdesetih uz primjer iz Mimica gdje se lokalni sekretar hvalio da je vanpansionska potrošnja nula pa iz toga on izvlači zaključak da su Dalmatinci postali pohlepni, a prije su očito bili solidarni, i plače on za skupim parkingom u hladu kao da ga je jadan platio iz svoga džepa novcima koje je zaradio na tržištu. Nakon te žalopojke očekujem u najmanju ruku da Dežulović piše gratis i bez državnih donacija medijima koji ga plaćaju nakon što su neki u kojima je pisao postali nelikvidni.

S druge strane Miroslav Dragičević, koji je godinama glavni konzultant turističke zajednice u tandemu s Ivanom Herakom, onim nekadašnjim šefom turizma - za mlađe koji ga se ne sjećaju, upozorava na problem prevelike invazije turista. Oni izražavaju zabrinutost zbog predobre sezone koja ruši sve rekorde i zazivaju zaustavljanje rasta domaćeg turizma. Dragičević zaziva plansku privredu turizma kroz masterplanove koji bi onda valjda trebali definirati i usmjeravati privatne inicijative pa ih i ograničavati. Provukla se tu u članku i teza da cijene u turizmu moraju rasti 200 pa i 300 posto bez objašnjenja kako. Doduše Herak je u članak uveo i u našoj zemlji vrlo popularan termin ekstraprofit pa nariče da treba nova društvena paradigma i novi odnosi između zajednice i kapitala. Ne iznosi detalje, no jasno je da svaka ideja koja u sebi sadrži riječi ekstraprofit i redefiniranje odnosa zapravo enormna državna i lokalna porezna presija na turizam kao gospodarsku granu.

Svaka takva ideja u nestabilno gospodarskom sustavu kakav je još uvijek naš, izloženom redovnim poreznim izmjenama, bila bi katastrofalan potez i samilosni hitac za našu državu i gospodarstvo.

I na kraju, kao višnja na šlag kičaste torte ulijeće SDP-ovac Siniša Hajdaš Dončić s idejom da država krene u business rentanja ležaljki i ručnika i da kroz taj new deal zaposli lokalne studente. Dobro da nije više na vlasti jer vjerojatno bi skupa s frendovima već znao i dobavljače za ležaljke i ručnike za taj "deal". Nadrobio je on još podosta toga s 3S i 4S, a i otkrio je boutique hotele u Sloveniji pa je sada zadivljen, jadan nije skužio da ih ima već podosta i po hrvatskoj obali. Sukus njegove logoreje je opet, naravno, bio zaziv za sektorskim i međusektorskim politikama, makroekonomskim analizama i planovima, strategiji i ukratko zaziv nove planske privrede ovaj put u turizmu.