Ovo je tema o kojoj nismo mnogo pisali na Liberalu. Priznajem, kriv sam. Odbio sam hrpu tekstova svojih kolega - neki su bili skroz ratoborni protiv Rusa, drugi pak protiv Ukrajinaca. Nisam ih htio objaviti iz jednostavnog razloga - mislim da je ovdje riječ o iznimno kompliciranoj geopolitičkoj situaciji.

Neke stvari su jasne, bar mislim da bi trebale biti. Rusija je, na čelu s vjerojatno doživotnim predsjednikom i autoritarnim vladarom Vladimirom Putinom, izvršila agresiju na Ukrajinu, suverenu državu u Europi. To treba jasno i glasno ponavljati jer mnogi slabo čuju - Rusija je agresor, Ukrajina je žrtva.

Što bi se dogodilo kad bi ostatak svijeta jednostavno okrenuo glavu i rekao "To nije naš rat"? Ne znam. Ukrajinci se jako dobro brane. Pokazali su to već prvih dana agresije, kada su se uspjeli obraniti usprkos tome što im još nije stigla pomoć drugih zemalja. Ukrajinci se ne misle predati, imaju volje i želje za borbom. Ali Rusija je realno višestruko jača. Rat bi se vodio neko vrijeme, no Rusi bi ih na koncu porazili.

Što bi to značilo za međunarodni poredak? To bi bio tektonski poremećaj. Kad bi Putin pobijedio u ovom ratu, bio bi to početak novog svjetskog poretka. Onoga u kojem bi bilo normalno i opravdano da jača država oružjem i silom pokori slabiju. Vratili bismo se bar 150 godina unazad. I bilo bi jako opasno za sve. Jao slabijima, jao onima koji nisu primljeni u NATO!

Vjeruje li itko da bi Putin na tome stao? To bi mu bio samo vjetar u leđa za daljnje osvajačke pohode. Tko bi štitio Moldaviju? Ni ona nije članica EU ni NATO saveza. Ako nitko nije pomogao Ukrajini, zašto bi pomogao Moldaviji? I tako dalje... Rusija bi se proširila na još najmanje 5 do 10 dotad suverenih država koje imaju tu nesreću da nisu članice NATO-a i da su se našle na Putinovom putu.

Zato je dobro što ostatak svijeta nije okrenuo glavu i što Zapad pomaže Ukrajini - u oružju, financijama, humanitarnoj pomoći itd. Treba sve učiniti da Ukrajina izdrži sve napade i da Putin ne uspije u svome naumu. Granice se ne smiju mijenjati silom, to je nešto što je svijet usvojio nakon Drugog svjetskog rata i svaki uzmak ovog principa značio bi ogroman korak unazad.

Međutim, uza svu moguću pomoć SAD-a, EU i nekolicine drugih zemalja, Ukrajina i dalje nema snage potpuno otjerati moćnu rusku vojsku sa svoga teritorija. Postoji i značajan dio ukrajinskog stanovništva koji ne želi više biti dio Ukrajine, barem ne ovakve kakva je sada. Ovo zadnje, čini se, nitko na zapadu ne želi uzeti u obzir. Ne vjerujem da će biti moguće, čak i ako Ukrajina vojno osvoji cijeli Donbas i Krim, ikada više to stanovništvo na miran način natjerati da prihvati ovakvu Ukrajinu kao svoju državu. Mržnja je naprosto prevelika.

Rat traje već skoro godinu dana, svakodnevno gine hrpa vojnika i poneki civil. Vrijeme je za primirje. Za pregovore. Bez obzira na bilo kakve vojne pomake, na kraju se za stolom donose ključne odluke. Tako je u svakom ratu. Zapadni političari i novinari moraju shvatiti da je Putin ipak faktor u ovoj priči i da će se s njim morati razgovarati - prije ili kasnije. S obzirom da svakodnevno ljudi ginu, bolje je prije nego kasnije.

Ono što najviše frustrira u ovom trenutku, to je činjenica da ne čujemo glasove koji pozivaju na mir. Jednostavno ih nema. Zadnji koji je to pokušao bio je Elon Musk prije par mjeseci pa su ga mediji i ukrajinski političari izvrijeđali. A čovjek je predložio ono što se čini kao najlogičnije u ovoj situaciji - zaustavite ratna djelovanja, osigurajte mirni život civilima i provedite referendume u spornim područjima. Neka ljudi sami, i bez ikakvih pritisaka, odluče.

Razumijem ukrajinske dužnosnike koji ne žele da se granice prekrajaju. To bi bio poraz za sve osim Putina. Ne moraju se granice prekrajati, ali neka područja mogu dobiti poseban status, posebnu samoupravu i tako dalje. Sigurno postoji mirno rješenje. Kod mirovnih rješenja obično nitko nije 100 posto zadovoljan jer je riječ o kompromisu. Tako je to. Ali koja je alternativa?

Ovako ćemo, bojim se, gledati taj rat još godinama, dok se ne razbukta na ostatak Europe ili dok se obje strane posve ne umore. Ne vidim drugi način. Bilo bi idealno kad bi Putin shvatio da je gadno pogriješio, priznao to i povukao svoje trupe iz Ukrajine, no svi znamo da se to neće dogoditi. Nevjerojatno se čini i to da će odustati nakon nekih vojnih poraza. Ili da će reći "Ubijaju nas ove sankcije Zapada, hoćemo nazad McDonald's". Neće. Ima Rusija još veliki bazen ljudi za novačenje i vojne tehnike koju nije iskoristila. Ovo stvarno može trajati godinama. Želi li to netko?

Zapadni dužnosnici bi trebali okrenuti ploču i natjerati obje strane na pregovore. To su radili cijelo vrijeme i tijekom jugoslavenskih ratova, zašto je sad odjednom to problem? Pregovori ne znače predaju Rusiji, ne znače ni gubitak ukrajinskog teritorija. Fascinantno je da isti političari i novinari, isti ljudi koji su još nedavno cvilili zbog svakog izgubljenog života u epidemiji, sada su odjednom posve ravnodušni prema životima izgubljenim u ratu. Za razliku od epidemije, u ratu ginu uglavnom mladi ljudi, oni kojima pravi, odrasli život tek treba početi.

Zar nikoga nije briga?