Nepredvidiv - to bi bila jedna karakteristika američkog predsjednika Donalda Trumpa oko koje vjerujem da ćemo se svi složiti, bez obzira na to je li netko od početka njegov fan i sljedbenik ili ljuti protivnik i hejter. Kod tog čovjeka ne možete znati kako će sutra reagirati, što će mu biti sljedeći potez, kakav će stav zauzeti o nekom problemu iako je jučer po tom pitanju bio rezolutan.

U politici, a pogotovo vanjskoj, nepredvidivost je jako gadna karakteristika, a može biti i opasna. Ipak, postoji nekolicina stvari u koje se uvijek možemo kladiti: Trump jako voli carine i želi preuzeti upravljanje Grenlandom.

Razlog njegove opsesije carinama i Grenlandom nije u zabrinutosti za nacionalnu sigurnost ili prosperitet kao što njegovi branitelji pokušavaju prikazati. Razlog je vrlo jednostavan - nezasitan ego želi ući u povijest kao najveći, najbolji predsjednik ikada, kao mirotvorac i Nobelovac, kao čovjek koji je proširio teritorij SAD-a, kao čovjek koji je doveo sve velike kompanije u SAD. To je opsesija samim sobom.

I osobama sa slabijim razumijevanjem ekonomije moralo bi biti jasno da prisiljavanje svih kompanija da dođu proizvoditi u SAD nema ekonomskog smisla. SAD nema problema s nezaposlenošću, produktivnošću ili životnim standardom, a za mnoge tvorničke poslove na traci nema ni dovoljno raspoloživog ljudstva. Također, smiješno zvuči Trumpov izgovor za okupaciju Grenlanda zato što bi ga inače osvojili Kina i Rusija. Kina je daleko i nema nikakve realne opasnosti od nje za Grenland, a Rusija - pa za Rusiju je sam Trump tvrdio da ju smatra prijateljem i da ne vidi nikakvu opasnost od Rusije za Europu. Pitajte bilo kojeg Trumpovog sljedbenika i on će vam reći da Rusija nema ni sposobnosti ni volje za osvajanje Europe. Ako ne bude išla u osvajanje Europe, kako će doći do Grenlanda?

Čak i da postoji takva realna opasnost od Kine i Rusije, SAD bi to vrlo lako mogao riješiti jer Danska je već partner SAD-a u NATO savezu i nema ništa protiv jačanja američkog kontigenta na Grenlandu. SAD može štititi svoje i europske interese na Grenlandu i bez službenog preuzimanja otoka pod svoju upravu.

Dakle, ti su izgovori besmisleni, čak i smiješni. Nema to veze sa zaštitom sigurnosti SAD-a i Europe od Rusije niti su carine tu da bi "učinile Ameriku većom". Sve su to potezi koji pokazuju koliki je Trumpov ego, koliko je taj čovjek tašt. On jednostavno silom želi ući u povijest kao čovjek koji je prekinuo ratove, doveo sve najveće kompanije u SAD i proširio teritorij SAD-a. Ukratko - želi ostati upamćen kao najveći i najbolji predsjednik u povijesti Sjedinjenih Država.

Takve ambicije, koliko god bile megalomanske, možda i ne bi bile loše kad bi Trump koristio humane i diplomatske načine za postizanje takvog cilja, ali sada vidimo da on za takve stvari jednostavno nije sposoban. Tu sam se osobno razočarao. Jer znao sam da je nultosumaš opsjednut trgovinskim deficitom, što je znak dubokog nerazumijevanja ekonomije i još više pogrešnog svjetonazora, ali donedavno sam bio uvjeren da isti taj čovjek ima jednu prednost - pregovaračku sposobnost. Valjda sam naivno vjerovao, zato što ima bogato iskustvo u menadžmentu privatnih kompanija, da će biti dobar pregovarač. Prevario sam se.

Trump ne samo da nema pregovaračke sposobnosti, on nema ni volje pokušati pregovore. Ako mu je toliko bitno proširiti teritorij SAD-a na Grenland, mogao je uložiti više truda da objasni ili barem pokuša objasniti ostatku svijeta, a pogotovo samim stanovnicima Grenlanda, koje bi sve bile prednosti za njih ako prihvate postati dio SAD-a. Mogao im je ponuditi nešto konkretno i realno. Jer nije novost da stanovnici određenog posebnog teritorija samostalno izglasaju pripajanje nekoj drugoj državi. To bi bilo legitimno. Međutim, Trump se to i ne trudi. On jednostavno prijeti - ili ćete pristati mirom, ili ćemo vas uzeti silom.

Na taj način može izazvati samo prijezir i netrpeljivost prema Americi - ne samo kod Grenlanđana, već i kod ostatka slobodnog svijeta. Da se razumijemo, SAD već ima trupe na Grenlandu i može ga silom preuzeti vrlo lako, ali ti stanovnici tamo će ostati neprijateljski raspoloženi i smatrati SAD okupatorom. Zar to Americi stvarno treba? Zar nije moglo drukčije?

Da se tako ponaša predsjednik bilo koje druge države, Amerika bi ga već bombardirala i svi ovi Trumpovi sljedbenici, koji ga sada bezrezervno brane, to bi podupirali s jednakim žarom.

Druga žrtva Trumpove taštine bit će Ukrajina. Trumpova opsesija osvajanjem Nobelove nagrade za mir i ulaskom u povijest kao mirotvorac dovest će do toga da će prisiliti Ukrajince na kapitulaciju. Jer jasno je da je Putin taj koji je izvršio agresiju i on neće samo tako stati. Njemu nije u interesu prekinuti taj rat. Priče da mu je stalo do Rusa koji tamo ginu su za malu djecu - jer da mu je stalo do njih, ne bi to ni započeo. Putin neće popustiti ni pedlja, a Trump nema znanja ni volje da ga u to uvjeri. Trump je Putinov veliki obožavatelj jer u njemu vidi sve ono što bi on volio postati - svemoćni vladar i imperator. Trump se divi Putinu, a Putin tu činjenicu itekako iskorištava.

Što je sljedeće na meniju? To ne može nitko reći, ali jedno je sigurno - ovo je tek početak. U sljedeće četiri godine svijet će postati talac čovjeka s ogromnim egom, bez skrupula i bilo kakve diplomatske vještine, koji koristi silu kao sredstvo ucjene na svakom području. Mogli bismo raspravljati o tome kako smo do toga došli, kako je ljevica na Zapadu pretjerala u mnogočemu i tako stvorila fenomen Trumpa, ali tu smo gdje smo. Zasad nema nikoga na cijelom Zapadu tko bi bio u stanju ispravno se suprotstaviti ovom izazovu.

Za suočavanje s ovim problemom neće nam trebati diplomati, ekonomisti ni vojskovođe nego psihijatri.