Christian Lindner (46), koji je proteklih 12 godina bio na čelu njemačke liberalne stranke FDP, objavio je jutros na X-u da se povlači iz aktivne politike. Tu je odluku donio nakon jučerašnjeg neuspjeha njegove stranke da prijeđe izborni prag, čime je FDP izgubio status parlamentarne stranke.

Lindner je najdugovječniji lider FDP-a u gotovo 80-godišnjoj povijesti stranke. Učlanio se 1995. godine kad je imao 16. S 21 godinom, dok je bio student politologije, izabran je u parlament Sjeverne Rajne-Vestfalije i postao najmlađi zastupnik u povijesti tog parlamenta. Godine 2007. postao je član Izvršnog odbora FDP-a na nacionalnoj razini. Godine 2009. prvi put je izabran u Bundestag.

U razdoblju od 2011. do 2013. godine FDP je na nacionalnoj razini bio u koaliciji s CDU-om Angele Merkel, ali to je birače jako razočaralo. Na izborima 2013. godine liberali ne uspijevaju prijeći izborni prag prvi put od kraja Drugog svjetskog rata. Dotadašnji lider stranke i vicekancelar Philip Roessler podnosi ostavku. Lindner preuzima stranku.

Od 2013. godine Lindner je puno radio na rebrendiranju stranke da bi ju učinio privlačnom ne samo poduzetnicima, koji su dotad bili najveća skupina njenih glasača, nego i mladima, studentima i radnicima. Vratio ju je vrijednostima klasičnog liberalizma - zalaganju za osobne slobode, odgovornost i ekonomske politike koje bi uzrokovale rast gospodarstva i zapošljavanja.

Na izborima 2017. godine ostvaruje veliki uspjeh - FDP osvaja 10,7 posto glasova i vraća se na velika vrata u Bundestag. Da bi sastavila novu vladu, kancelarka Merkel pokušava kreirati tzv. "jamajkansku koaliciju" (po bojama na zastavi) između CDU-a, Zelenih i FDP-a. Lindneru je ponuđeno mjesto ministra financija.

Iako je u početku pristao na pregovore, Lindner se ubrzo povlači i proglašava neuspjeh pregovora zbog neslaganja sa Zelenima. Time je FDP još više dobio na popularnosti jer je Lindner pokazao kako drži do principa i da njegova stranka više neće pristati biti iskorištena za bilo kakve koalicije samo da bi se formirala vlada. Njegove riječi "Bolje je ne vladati nego vladati pogrešno" odjeknule su njemačkim medijima. Angeli Merkel nije preostala nijedna druga opcija nego da sastavi ponovno "veliku koaliciju" s SPD-om.

Sljedeće četiri godine FDP je bio vrlo aktivna oporba u Bundestagu kritizirajući vladajuće kad god je bilo potrebno. Kad je nastupio Koronafest i Merkel počela uvoditi lockdowne, FDP je bio, uz AfD, glavni protivnik zaključavanja. Na tome je samo dobio na popularnosti još više. Početkom 2021. godine, Lindner proglašava da više nema strpljenja za bilo kakve mjere sputavanja života i rada uime pandemije: "Nakon godinu dana pandemije, došlo je vrijeme da se oslobodimo te spirale straha i zatvaranja".

Na izborima 2021. FDP osvaja 11,4 posto glasova, što je shvaćeno kao još jedan Lindnerov veliki uspjeh. Opet ide u pregovore o novoj vladi, ovaj put s SPD-om i Zelenima. Lindneru je bilo jasno da pregovara sa socijalistima i da ne može od takve vlade očekivati puno, ali alternativa bi po njemu bila još gora. Jer bez FDP-a, u vladu bi ušla krajnje lijeva Ljevica. Zato je pristao i postao ministar financija. FDP je u toj "semaforskoj" (po bojama na semaforu) vladi imao još i ministarstvo pravosuđa.

Semaforska koalicija pod vodstvom kancelara Olafa Scholza je donijela niz loših odluka koje su rezultirale ulaskom Njemačke u recesiju. Ugašene su posljednje nuklearne elektrane, rat u Ukrajini je donio sankcije (kojima se Lindner protivio) i povećanu potrošnju zbog pomoći Ukrajini (čemu se također Lindner protivio). Uz to je zemlju pogodila i inflacija uzrokovana trošenjem prethodne vlade tijekom pandemije. Lindner je, usprkos stalnim zahtjevima kancelara Scholza i Zelenih, uporno odbijao popustiti kočnicu za povećanje javnog duga. To je ujedno bio razlog raspada koalicije krajem prošle godine i raspisivanja prijevremenih izbora za Bundestag.

Za ljude iz medija, Lindner je bio krivac za raspad lijevo-liberalne koalicije koju su novinari jako voljeli. Za mnoge glasače, FDP je bio kriv što je uopće omogućio tu vladu. Neki, oni desnije orijetnirani liberali, zamjerali su im i što su gurali Zakon o samoodređenju koji je omogućio transrodnim osobama da puno lakše upišu željeni rod u državne dokumente. To je bila jedna politika koja je potpuno u skladu s liberalnim naukom, ali možda je preuranjena za današnje društvo. Mnogima se nije svidjelo, a oni kojima se to svidjelo ionako nisu glasači FDP-a.

U ove izbore FDP je ušao pomalo nes(p)retno pod parolom "Sve se može promijeniti". To je trebalo pokazati odlučnost za gospodarskim promjenama. Kritičari su se prvo pitali: čekaj, pa zar vi niste dosad obnašali vlast? Ako želite nešto promijeniti, zašto to niste učinili protekle tri godine dok ste mogli? Nije bilo lako objasniti običnom glasaču da je najmanji partner u vladi samo to - najmanji partner i da nema previše mogućnosti, pogotovo kad su ostala dva partnera strogo antitržišno nastrojena. Jučerašnji izbori bili su za njemačke liberale prava tragedija, ali nije se realno ni moglo očekivati puno bolje.

Danas svi zaboravljaju da je upravo Christian Lindner zaslužan što Nijemci ne moraju još godinu dana trpjeti vladu Olafa Scholza. Ironija je u tome što je Lindner to platio svojom političkom funkcijom i vlastitim ugledom. On je najveća žrtva smjene vlasti, nešto kao žrtveno janje za dolazak Friedricha Merza na vlast.

Danas je Lindnerov stranački kolega Wolfgang Kubicki najavio vjerojatnu kandidaturu za novog predsjednika FDP-a.

"Sinoć me toliko ljudi iz čelništva stranke i pristaša zvalo da preuzmem vođenje FDP-a, da sam počeo razmišljati o kandidaturi u svibnju kako bih sačuvao stranku i povratio motivaciju", napisao je Kubicki.

Neće biti lako ponovno podići stranku s dna kad je ona, nakon 12 godina Lindnerovog vodstva, u javnosti redovito vezana isključivo za njegov lik. U intervjuu za televiziju ARD Kubicki objasnio i što planira učiniti: "Cilj je konsolidirati redove, ponovno motivirati ljude. Sada ne trebamo one koji doprinose raskolu nego one koji će stranku ujediniti."