Nakon raspada tzv. "semaforske koalicije" i rušenja vlade Olafa Scholza, njemački liberali nadaju se povratku na vlast - ali u drugoj kombinaciji. Christian Lindner, lider FDP-a i ministar financija u sada tehničkoj vladi, vidi sebe nakon izbora koji su zakazani za 23. veljače opet na istom mjestu, samo s drugim kancelarom - Friedrichom Merzom koji je čelnik i kandidat najjače stranke - demokršćanskog CDU-a.

Prvo da se ukratko podsjetimo što se dogodilo u Njemačkoj. Koalicija socijaldemokrata, zelenih i liberala ("semaforska koalicija") raspala se kad je Lindner odbio zahtjev koalicijskih partnera da poveća granicu za javno zaduživanje. Tvrdi da je to za njega nešto preko čega ne može prijeći. Umjesto povećanja državne potrošnje, tražio je rezove u socijalnom i gospodarskom sektoru, ali kancelar Scholz i Zeleni na to nisu pristali.

Mediji za rušenje vlade krive Lindnera, a dobar dio dosadašnjih birača njegova je stranka izgubila i zato što je inicirala Zakon o samoodređenju koji je omogućio građanima službenu promjenu spola bez pitanja i bilo kakvog dokazivanja. To je izazvalo dosta kontroverzi i negodovanje dijela birača. Od 10 posto, koliko su osvojili na prošlim parlamentarnim izborima, FDP je po anketama pao na 5 posto ili manje, što znači da je pitanje hoće li uopće ostati parlamentarna stranka.

Međutim, Lindner je optimističan i vjeruje da će programom uspjeti vratiti birače te osvojiti dovoljno zastupničkih mjesta da bude "king maker" i da CDU, umjesto s crvenima i zelenima, može sastaviti vladu samo s liberalima. U intervjuu za Web.de iznio je svoje planove koje bi želio ostvariti u vladi s CDU-om, a nije mogao zbog otpora koalicijskih partnera u prethodnoj vladi.

"FDP je stranka radnih mjesta. Svjedočimo sve goroj ekonomskoj krizi. Desetci tisuća, možda i stotine tisuća ljudi opet se moraju brinuti za svoj posao. Zato ćemo povećati osnovnu poreznu olakšicu za porez na dohodak, što će pogodovati onima s nižim primanjima. Ali također moramo ukinuti solidarni doplatak koji sada djeluje kao kazneni porez na uspjeh i poduzetnički rizik.

Za uzlet Njemačke potrebna nam je spremnost za radom, želja za inovacijama i spremnost preuzimanja poduzetničkih rizika. Vlada mora učiniti sve da ljudima olakša ove aktivnosti, inače riskiramo ekonomski krah.

Kao federalni ministar financija, već sam izračunao i predstavio program koji uključuje ukidanje doplatka solidarnosti i smanjenje poreza na dobit. To neće pogoditi državne financije jer računamo da će doći do rasta zapošljavanja. Država ne bi trebala ni intervenirati u gospodarstvo kao sada. Želimo državu s manjim ovlastima i manje propisa. Trebamo ukinuti sve zelene subvencije."

U politici prema klimatskim promjenama, Lindner je zagovornik pritiskanja kočnice.

"Naše gospodarstvo je u lošem stanju, stoga vjerujem da cilj klimatske neutralnosti do 2045. više nije opravdan. Ne smije se steći dojam da Njemačka, kao najveća industrijska zemlja u Europskoj uniji, riskira slobodu i životni standard zbog zaštite klime. Tako nećemo biti uzor. Još gore: bojim se da bi tako i prihvaćanje klimatskih politika u Njemačkoj oslabilo.

Ne vjerujem da Njemačka može sama spasiti globalnu klimu. Možemo doprinijeti samo tako što ćemo biti uzor. Zemlje poput Kine i afričkih zemalja trebaju gospodarski rast i prosperitet. Ako ih želimo pridobiti za usvajanje politika klimatske neutralnosti, moramo im pokazati put koji spaja gospodarski napredak sa zaštitom klime. To je moguće samo uz pomoć nove tehnologije. Ideja koja stoji iza našeg programa zaštite klime: veći je užitak u izumima nego u zabranama."

Na pitanje što sada misli o Zakonu o samoodređenju ("transrodni" zakon) i Zakonu o djelomičnoj legalizaciji kanabisa, koje je inicirala njegova stranka, Lindner odgovara: "Država ima sada dovoljno drugih problema. To nisu središnji projekti slobode i neće biti središnji problemi sljedećih nekoliko godina. Sad nam je potreban obrat, promjena kursa u ekonomiji."

Na pitanje koja je njegova "crvena linija" preko koje ne bi nikad prešao, spremno odgovara: "Granica državnog zaduživanja. To ako prijeđemo, u opasnost dovodimo mlade. Sve što se država zaduži, građani će plaćati s kamatama. Osim toga, beskrajni dug prijeti temeljima naše europske monetarne unije."

Lindner se nada "crno-žutoj" koaliciji između CDU-a i Liberala. "Ne bih to nazvao baš težnjom, više je riječ o najboljoj konstelaciji za Njemačku. Nakon velike koalicije semafora, mislim da ne bi bilo pametno nastaviti s crno-crvenom ili crno-zelenom. To bi bio samo nastavak statusa quo. Za gospodarski zaokret, kontrolu migracija i modernizaciju infrastrukture, crno-žuta koalicija bi bila najbolje rješenje."

Na pitanje je li on krivac za gašenje "semafora", odgovara: "Jasno sam rekao da sam tu odluku donio još jesenas - potrebna je nova politika ili novi izbori. Mislim da država ne bi izdržala još godinu dana takve politike bez promjena. Napuštanje koalicije vidim kao ulaganje u vlastiti kredibilitet."

U ovom trenutku, Lindnerova vizija o crno-žutoj koaliciji ne čini se previše realnom. CDU prema zadnjoj anketi ima 31 posto, desno-populistički AfD 19,5 posto, SPD 16 i Zeleni 12,5 posto. Liberali su oko praga. S obzirom da su sve parlamentarne stranke jasno dale do znanja da neće koalirati s AfD-om, trenutno najrealnija koalicija nakon izbora bila bi crno-crvena, između dvije najveće stranke CDU-SPD.

Za Njemačku to ne bi bilo ništa novo, takvu je vladu već vodila kancelarka Angela Merkel prije manje od 10 godina, ali takva vlada ne bi bila u stanju učiniti nikakve radikalne promjene kakve Njemačka sada treba da bi ponovno oživjela svoje gospodarstvo.

Međutim, u iduća dva mjeseca do izbora svašta bi se još moglo promijeniti. Tehnološki gigant Elon Musk je na svojoj društvenoj mreži X nedavno javno podržao AfD, stranku kojoj je glavno pitanje kontrola imigracije. Potom je u njemačkom listu Welt objavljeno njegovo cijelo pismo njemačkoj javnosti u kojem objašnjava svoje razloge za takvu odluku. U prvom redu navodi kako bi samo pobjeda AfD-a jamčila "ekonomske slobode, deregulaciju i smanjenje poreza".

To je pomalo čudno jer, da je to Musku stvarno najbitnije kod njemačkih stranaka, onda bi bacio pogled na Lindnerov FDP.