Parlamentarni izbori u Njemačkoj prošli su bez većih iznenađenja. Glasači su kaznili vladajući SPD i kancelara Olafa Scholza zbog lošeg ekonomskog i sigurnosnog stanja u kojemu se zemlja nalazi zadnje dvije godine. Socijaldemokrati (SPD), koji su prije tri godine na izborima bili najjača stranka, pali su na treće mjesto i samo 16,4 posto. To je povijesno najgori izborni rezultat njemačkih socijaldemokrata još od ujedinjenja 1989. godine.

Relativni pobjednik izbora je demokršćanska unija CDU-CSU, odnosno desni centar pod vodstvom Friedricha Merza koji već mjesecima slovi kao najvjerojatniji budući kancelar. Merz je umjereni konzervativac, protržišno orijentiran, koji je pred izbore Nijemcima obećao kontrolu granica radi sprječavanja ilegalnih ulazaka, ekonomske reforme i oživljavanje posrnulog gospodarstva. Čvrsto stoji uz Ukrajinu i želi povećati njemačku neovisnost o ruskim energentima i američkoj vojnoj podršci.

Na drugom mjestu našli su se desni populisti AfD. Kažem populisti zato što im je glavna i primarna tema imigracija na kojoj su postigli popularnost. AfD je osvojio 21 posto, najbolji rezultat u povijesti te stranke. Njihova liderica Alice Weidel je ekonomska liberalka koja se zalaže za deregulacije gospodarstva, snižavanje poreza i slobodnu međunarodnu trgovinu, što joj je svakako veliki plus, ali također nema previše empatije prema ukrajinskoj borbi protiv ruskih agresora te želi Njemačku približiti Rusiji. To je jedan od razloga zašto Merz ne želi ni razmisliti o koaliciji s AfD-om.

Ogromna većina glasača AfD-a bivši su glasači CDU-a i CSU-a, to su "protestni glasači" desnice i desnog centra. Usprkos očitom svjetonazorskom preklapanju, Merz je u više navrata isključio bilo kakvu mogućnost koalicije dviju stranaka jer, po njegovom mišljenju, AfD previše koketira s neonacizmom i njihova imigracijska politika je preradikalna. Merz je par dana prije samih izbora ponavljao da ne bi bilo dobro deportirati imigrante iz Njemačke, što AfD traži, jer "tko bi onda radio?".

Tako da mu preostaje samo jedna opcija, a to je koalicija sa socijaldemokratima. Možda je pomalo ironično što su birači jasno i nedvosmisleno kaznili SPD i kancelara Scholza za loše upravljanje državom protekle tri godine, a SPD će se svejedno naći u novoj vladi i to lako moguće sa Scholzom kao ministrom. Međutim, nakon takvog poraza, SPD neće moći postavljati mnogo uvjeta i Merzu će to sigurno olakšati koalicijske pregovore. Tako da SPD ne bi trebao biti kočnica gospodarskim reformama koje su Njemačkoj u ovom trenutku nužne.

Najpozitivnija stvar ovih izbora, iz perspektive liberala, vjerojatno je činjenica da Merz neće trebati Zelene za formiranje vlade. Zeleni su zapravo najveći krivac za loše ekonomsko stanje, ali njih, iako su bili dio vlasti i držali ključno ministarstvo gospodarstva, birači nisu kaznili ni približno kao ostale vladajuće stranke. Osvojili su 12 posto glasova, samo 3 postotna poena manje nego prije tri godine.

Najveći gubitnici ovih izbora su bez sumnje liberalni FDP i njihov lider Christian Lindner. Prije tri godine ostvarili su povijesni rezultat osvojivši 11,5 posto glasova, a sada su spali na 4,3 posto, što znači da nisu prešli prag i više nisu parlamentarna stranka. Glasači su ih kaznili zbog sudjelovanja u tzv. "semaforskoj" koaliciji s crvenima i zelenima. Praktički sve loše što je vlada napravila, palo je na leđa FDP-a iako je FDP bio najmanji partner bez kojega bi Njemačka sada bila u još goroj situaciji. Lindner je zaslužan za ove prijevremene izbore jer je napustio koaliciju, ali birači mu zamjeraju što to nije učinio ranije.

Mediji su jako zamjerili FDP-u rušenje lijevo-liberalne koalicije, birači su mu zamjerili što je u nju uopće ušao, a obje zamjerke su prilično nepravedne i nepoštene. No, što je - tu je. O FDP-u ću više u posebnom članku.

Najveće iznenađenje ovih izbora ipak je neočekivani rast popularnosti krajnje ljevice. Stranka "Die Linke" (Ljevica) nasljednik je istočnonjemačkog Saveza komunista. Zalažu se otvoreno za povratak "dobrog starog socijalizma", traže nacionalizaciju privatnih kompanija, zabranu milijardera i milijunaša, državnu kontrolu cijena najma i prijevoza, ukratko svaku socijalističku politiku koja nekome može pasti na pamet.

Prije tri godine jedva su ušli u Bundestag s 5 posto glasova. Zatim se jedna frakcija odvojila i osnovala vlastitu stranku zbog neslaganja po pitanju imigracije i odnosa prema Rusiji. Nakon toga Ljevica prema anketama pada na 2-3 posto gdje se nalazila skroz do par tjedana pred same izbore. Tada se događa nešto zanimljivo. Ona proruska i antiimigracijska frakcija (BSW) pada ispod izbornog praga, a Ljevica se brzo uzdiže i jučer na izborima osvaja nevjerojatnih 9 posto.

Na taj nagli uzlet najviše je utjecala njihova zastupnica Heidi Reichinnek koja je govorom u Bundestagu napala AfD i pozvala narod "na barikade protiv fašizma". Njeni videoklipovi su na TikToku postali viralni, što je privuklo mlade glasače koji se ne informiraju iz tradicionalnih medija nego isključivo preko Instagrama i TikTika. Među mladim gradskim ženama Ljevica je uvjerljivi pobjednik s 34 posto glasova, pokazale su izlazne ankete. Također, stranka je pobjednik među općom populacijom u istočnom Berlinu i Leipzigu.

Pokazalo se da AfD, kao prvenstveno antiimigrantska stranka, dobiva najviše glasova u dijelovima zemlje gdje ljudi imaju najmanje doticaja s imigrantima - to je istočna Njemačka (izuzev Berlina i Leipziga), a Zeleni i Ljevica, kao proimigrantske stranke, imaju najsnažniju podršku u urbanim i bogatijim sredinama gdje su ljudi više u doticaju s imigrantima, osobito među mladim ženama. To bi moglo razbiti i neke predrasude, poput onih da žene u Njemačkoj strahuju od imigranata. Usprkos prilično čestim islamističkim napadima, mlade žene u Njemačkoj i dalje glasaju za lijeve stranke koje štite imigrante, čak i one ilegalne, od deportacije i progona.

Jako su izražene razlike u glasanju različitih demografskih skupina, a posebno između mladih gradskih žena i starijih muškaraca na selu:



Iako ljevičari u medijima danas likuju zbog pobjede CDU-a i vjerojatne crno-crvene koalicije, ovi rezultati ukazuju na neke zabrinjavajuće trendove i probleme u kojima se njemačko društvo nalazi. Prvo, ne treba zanemariti američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je jučerašnjom objavom na društvenim mrežama poslao svojevrsnu poruku budućem kancelaru Merzu. Trump izražava zadovoljstvo pobjedom "konzervativaca". On očekuje da će Merz koalirati s AfD-om i sigurno će, skupa s Muskom koji je već više puta izrazio potporu AfD-u, vršiti pritisak na Merza po tom pitanju. Američki utjecaj ne treba zanemariti jer njemačko gospodarstvo uvelike ovisi o izvozu u SAD, a njemačka obrana o američkoj vojsci. Trump ima više načina da Merzu i njegovoj budućoj vladi zagorča život do krajnjih granica.

Druga stvar, čak i ako Merz uspije odoljeti američkim pritiscima i sastavi vladu sa socijaldemokratima, to bi moglo dovesti do novih unutarnjih problema. Većina birača ne želi sada opet vidjeti Scholza i crvene u vladi. Ako Merz ne uspije u takvoj vladi napraviti brze i odlučne promjene po pitanjima sigurnosti i gospodarstva, brzo bi moglo doći do rasta nezadovoljstva i pada rejtinga nove vlade. To bi srušilo rejting CDU-a i sigurno utjecalo pozitivno na popularnost populista s obje strane političkog spektra, a to znači AFD-a i Ljevice. U krajnjem slučaju, dovelo bi i do novih prijevremenih izbora na kojima bi AfD trijumfirao.

Ne kažem da će do toga sigurno doći, Merz će dobiti šansu da ispuni obećanja koja je dao tijekom kampanje. Ako ih ispuni, dogodit će se suprotno - AfD i Ljevica će pasti na margine, što je Merzu deklarativni cilj.