Sve su češće javne rasprave o radu nedeljom. Hrvatska biskupska konferencija je pokrenula inicijativu potpune zabrane rada nedjeljom, udruga "U ime obitelji" je još prije toga tražila da radnik sam odabire da li želi raditi nedjeljom ili ne te da se izglasaju nekakvi zakoni koji bi zaštitili radnika (što već imamo). Uglavnom, Liberal je pisao o tomu svemu i argumentirao o pogrešnosti takvih inicijativa.

Iskreno, u početku, dok sam čitao obrazloženja HBK i Željke Markić, smatrao sam da su djelomično u pravu utoliko jer je to u skladu s katoličkim naukom te sam kao vjernik prihvatio takav stav. Pazite, nema ništa loše u tome da radnik ne želi raditi nedjeljom, ako je katolik i ako smatra da je to Dan Gospodnji. Hrvatska je većinski katolička zemlja i razumljivo je da katolici ne žele raditi nedjeljom.

No, ovdje nailazim na licemjerje hrvatskog katoličkog puka (pazite, i ja se ubrajam ovdje). Ne bismo htjeli raditi nedjeljom, ali se ljutimo kad po kruh moramo kod nekih većih trgovačkih lanaca jer nam lokalna pekarnica ne radi. Kafići su nedjeljom puni, a zahtijevamo zabranu rada nedjeljom. Za koga?!? Ako ostajete kod kuće, nemojte paliti TV ili barem nemojte gledati naše programe. Jer naši ljudi rade na tim televizijama – nedjeljom! Vijesti, emisije, dnevnici, reportaže, održavanje televizije, snimatelji itd. Svi oni rade nedjeljom. Mogu otići i u krajnost. Razbolite se u nedjelju, trebate doktora. Nitko neće razmišljati da taj doktor ili medicinska sestra ne želi raditi nedjeljom. Zbog čega oni ne mogu birati?

Primjera ima mnogo. Ipak ovdje želim ukazati na jednu stvar, meni kao vjerniku jako bitnu. Katolicima je nedjelja sveti dan, pa tako i meni. No, smatrati da se nedjeljom ništa ne smije raditi, jer činimo grijeh i „ljutimo“ Boga je pogrešno. Prije nego što me osudite kao heretika i neznalicu, pročitajte što Isus kaže o radu subotom koja je u to vrijeme Židovima bila kao nedjelja nama danas.

U ono vrijeme išao je Isus u subotu kroz usjeve. Učenici njegovi bili su gladni, trgali su klasje i jeli. Farizeji su to vidjeli i rekli mu: „Eto, učenici tvoji čine, što je zabranjeno u subotu.“
On im reče: „Nijeste li čitali, što je učinio David, kad je ogladnio, on i družina njegova? Kako je ušao u kuću Božju i pojeo kruhove postavljene, kojih on i družina njegova nijesu smjeli jesti, nego samo svećenici? Ili nijeste li čitali u zakonu, da svećenici u hramu u subotu ruše počinak subotni pa su bez krivnje? A ja vam kažem: Ovdje je više nego hram.“
Mt(12, 1-6)

Tu je bio čovjek s rukom suhom. Zapitaše ga: „Smije li se u subotu liječiti?“
Tražili su naime kakav uzrok da bi ga optužili.
On im reče: „Ako jednome od vas u subotu njegova jedina ovca upadne u jamu, neće li je on prihvatiti i izvaditi? A koliko je čovjek vredniji od ovce? Dakle smije se u subotu dobro činiti.“
Mt(12, 10-11)

Dakle, prema Isusovom nauku, nema ništa loše u radu nedjeljom (tada subotom) dok god ne kršimo Božje zapovijedi. Fokusiranjem na ono što radimo i način na koji to radimo bit ćemo puno bliže Bogu, nego borbom s nekakvom birokracijom i formom bez stvarnog sadržaja.