Zamislite da Europska komisija skine 500 eura s bankovnog računa svakog građanina Europske unije pod izgovorom da će taj novac uložiti u europske startupe za modele umjetne inteligencije. Prilično sam siguran da bi izbila pobuna diljem Europe. Građani bi bili bijesni isto kao što su sada Hrvati bijesni na trgovce, ali tada bi barem usmjerili svoj bijes prema pravim uzročnicima.

Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije je na eventu nazvanom Samit akcije umjetne inteligencije najavila da će "mobilizirati" 200 milijardi eura "investicija za umjetnu inteligenciju u Europi" i još se pohvalila da se radi o "najvećem javnoprivatnom partnerstvu u svijetu s ciljem građenja AI industrije od povjerenja".

Iako je ona mudro iskoristila riječ "mobilizacija", zapravo želi reći da će ECB natiskati ili emitirati novi novac u tu svrhu. Tvrdi da najavljene privatne investicije iznose 150 milijardi, a ostalih 50 milijardi bi bilo od poreznih obveznika EU. Tih početnih 50 milijardi sigurno će vrlo brzo postati puno veće svote jer javnoprivatna partnerstva tako u praksi funkcioniraju - troškovi se povećavaju. I to će sigurno pojačati inflaciju.

Europa zaostaje u inovacijama na području AI tehnologije, to je valjda svima jasno. Ali ono što očito nije jasno EU političarima i birokratima, to su razlozi zašto Europa zaostaje. Nije to zato što su Europljani manje pametni ili manje poduzetni od Amerikanaca i Kineza. Više je razlog u tome što su u Europi takve investicije puno rizičnije nego drugdje. Kad privatnici investiraju svoj novac u nešto, žele imati dovoljno osiguranja da će, ako investicija bude uspješna, moći od toga ostvarivati profit.

Europsko tržište je visoko regulirano i jako teško je trenirati nove AI modele uz poštivanje postojećih regulacija koje je Bruxelles nametnuo.

Druga komponenta razloga zašto u Europi nema privatnih investicija je ta što ona nije dobro okruženje za investitore. Porezi na dobit, a u nekim zemljama i bogatstvo, jednostavno su prevelika prepreka. Investicija znači očekivanje profita, a profit se u Europi gleda kao nešto nepoželjno i štetno, nešto što se treba suzbiti i zakonodavstvo u europskim državama je potpuno predano tom cilju.

Tako smo došli do toga da je država, odnosno nadnacionalna institucija Europske unije, postala najveći investitor. Političari to vole, birokrati to vole iz vrlo jasnih razloga - oni su ti koji biraju pobjednike i gubitnike. Oni su ti koji odlučuju koga će učiniti bogatim. To otvara, naravno, prostor i za brojne zlouporabe i korupciju koji su neizostavni dio takve društvene organizacije gdje političari i njihovi birokrati biraju pobjednike i gubitnike na tržištu. Druga neizostavna posljedica je neefikasnost. Očekivati da će takav model investiranja uroditi željenim plodom i proizvesti nešto što će stvarno moći konkurirati na globalnom tržištu je kao da posadite sjeme kukuruza, na tom mjestu izbetonirate zemlju i onda očekujete da kroz beton nikne biljka.

Nevjerojatno je koliko sadašnje elite na čelu Europske komisije, ali i većina zastupnika u EU parlamentu, ima nepovjerenje u tržište i u temeljne ljudske slobode. Sve što trebaju učiniti jest ukinuti niz regulacija i potaknuti države članice da snize poreze koji koče privatno investiranje. Umjesto toga, oni rade suprotno - svečano objavljuju kako će oni biti investitori vašim novcem. Što može poći po zlu?

To je puno gore od onog primjera s početka priče, da vam uzmu svakome 500 eura iz džepa. Jer ovako će građani to platiti u konačnici i puno više od 500 eura, s obzirom na prirodu inflacije koja povlači lančanu reakciju i ima tendenciju s vremenom "hraniti" samu sebe. A zauzvrat nećemo dobiti ništa korisno ni konkurentno.

Je li vrijeme da jasno kažemo kako ljudi koji vode Europsku uniju nemaju pojma o tome što rade? Premda nisam više siguran rade li to stvarno iz totalnog neznanja ili imamo posla s najobičnijim pljačkašima. Podsjetimo se, vrlo sličnu stvar su već napravili 2020. i 2021. kada su prvo nametali lockdowne, a onda milijarde doza cjepiva što smo sve platili (i još uvijek plaćamo) kroz konstantni rast cijena osnovnih potrepština. Bez sumnje, pojedinci su se na tome dobro obogatili. Ovo sada je vrlo slična stvar i vrlo vjerojatno će imati iste rezultate.