U SAD-u se jučer dogodio politički atentat ili, točnije, pokušaj atentata. Na bejzbolskom igralištu u Virginiji 66-godišnji James Hodgkinson iz Illinoisa pucao je iz vatrenog oružja na članove Republikanske stranke koji su igrali bejzbol. Petero ljudi je ozlijeđeno, među kojima je kongresmen Steve Scalise koji je u kritičnom stanju i liječnici se još uvijek bore za njegov život. Napadač je poginuo u unakrsnoj vatri s policijom koja je brzo stigla na mjesto događaja.

Republikanci su u trenutku napada vježbali za humanitarnu utakmicu koja je trebala biti danas održana. Bio je to napad iz političkih pobuda, to je jasno s obzirom da je Hodgkinson došao iz Illinoisa u Virginiju isključivo iz tog razloga. Bio je "strastveni progresivac" te je pomagao u predizbornoj kampanji socijalistu Berniju Sandersu, a na svome Facebooku je pisao da Trumpa treba ubiti. Bio je član Demokratske stranke, a sebe je opisivao kao socijaldemokrata. Navedene činjenice bile su dovoljne da neki desničarski mediji, ali i političari, okrive svoje političke protivnike za ovaj napad. Iako se Bernie Sanders službeno ogradio riječima: "Saznao sam da je napadač sudjelovao u mojoj kampanji. Osjećam gnušanje", to mu nije pomoglo od medijskog linča protiv njega i cijele Demokratske stranke. I meni su osobno prijatelji rekli što ne napišem o tome članak, kako su ljevičari nasilni i opasni.

To bi bilo apsolutno pogrešno, kao što je pogrešno svako generaliziranje na temelju jednog, ovako ekstremnog slučaja. To je jako lijepo prikazao Jack Hunter, urednik desno-libertarijanskog portala Rare.us, koji i sam priznaje da "naginje desnoj politici", ali podsjeća na nemili događaj otprije 6 godina:

"Kad je napadač Jared Lee Loughner upucao demokratsku članicu kongresa Gabrielle Giffords i još desetak ljudi u Tusconu, Arizoni 2011. godine, osnivač ljevičarskog portala Daily Kos Markos Moulisas je napisao na Twitteru: 'Misija ispunjena, Sarah Palin'. On je za taj napad okrivio konzervativku Saru Palin i nije bio jedini. Lijevi su mediji i političari za nasilje krivili Tea Party zbog navodnog poticanja mržnje. Meni je bilo jasno da ne možemo mi biti krivi za nešto što učini mentalno bolesna osoba. Isto to, što su tada radili lijevi mediji i političari, nakon ovog napada rade desni mediji i političari."

Hunter je apsolutno u pravu. Zaboravimo na trenutak da je napadač iz Arizone bio fan Tea Partyja, a napadač u Virginiji fan Bernija Sandersa, zaboravimo njihove političke afinitete jer oni su za ovu priču potpuno nebitni. Puno ljudi može mrziti Donalda Trumpa ili Hillary Clinton, Baracka Obamu, bilo kojeg poznatog političara i za to ljudi mogu imati i prave i pogrešne razloge. No, da bi se prešlo liniju i krenulo u nasilje nad nevinim ljudima, to može učiniti samo psihički poremećena osoba. Dakle, takav čin se ne može poistovjetiti niti s kojom političkom strankom i njenim fanovima. Vjerujte mi, ne volim ni ja Sandersa i njegove fanove, socijaliste u Americi i ovdje jer vole visoke poreze, ograničavanje trgovine i mnogih osobnih i ekonomskih sloboda. Možemo o njima misliti stvarno užasne stvari i vjerojatno nećemo pogriješiti, ali ne možemo ići tako daleko da ih optužimo za nasilje i teror.

Nasilnici, ubojice nemaju zajedničku boju niti političku ideologiju. Ne može se u ovom slučaju niti okriviti medije za "širenje mržnje". Medija ima svakakvih, danas uglavnom loših i punih dezinformacija ili poluinformacija koje služe samo da bi stvorile krivu sliku o ljudima i njihovim politikama. To je legitiman način utjecaja na birače i javno mnijenje, ali ti isti birači, javno mnijenje, dakle mi, imamo svoje vlastite mozgove, imamo vlastiti razum i donosimo svoje zaključke na kraju dana. Ako nekoga može pisanje medija potaknuti da uzme pušku i ubija ljude, to nije problem u mediju, nego u toj osobi. Kolektivizacija odgovornosti ne postoji ni u kojem obliku i to ne smijemo smetnuti s uma.

Podsjetio me ovaj jučerašnji događaj na napise hrvatskih medija pred američke izbore. Jutarnji list je na dan samih izbora objavio članak o tome kako su "svi u Americi u strahu od Trumpovih glasača jer se boje da će, ako Trump izgubi, biti nasilja i nemira". Naravno, u svemu su fulali jer je Trump pobijedio, a onda su nemire danima stvarali nezadovoljni glasači Hillary Clitnon koji nisu mogli prihvatiti poraz. A sad, evo, pokazalo se da nisu (samo) Trumpovi glasači nasilnici. Ta predrasuda hrvatskih novinara, po kojoj desni glasači moraju biti nasilnici, siledžije i seljačine, a lijevi su valjda intelektualci, miroljubivi i dobri, nikako mi ne ide u glavu, otkud im to? Jesu li prošli nekakav posebni tečaj iz progresivizma, kako su si napunili glavu takvim glupostima, ali većina domaćih medija je puna novinara s političkim predrasudama.

Znam da svi imamo neke predrasude, one su sastavni dio čovjekovog bića i teško je riješiti ih se jednom kad ih usvojimo. Međutim, ako je "teško", nije nemoguće. Ovo je jedna od predrasuda koje nemaju mjesto u našim umovima i svakako razmislite o tome.