Na dan prvog kruga predsjedničkih izbora već je sve bilo jasno. Tada sam napisao da bi bilo najbolje za sve, a pogotovo za HDZ, kad bi njihov kandidat Dragan Primorac odustao od nastavka borbe. Ne samo zato što je razlika realno bila nedokučiva, već prvenstveno zato što je bilo jasno da taj čovjek nije sposoban, kao kandidat, učiniti pozitivan pomak i spriječiti još veću blamažu.

Naravno da me HDZ-ovci nisu poslušali jer, kao i obično, oni su pametniji. Inače nisam presretan kad moram reći ljudima: "vidite, rekao sam vam", ali ovaj put ću učiniti iznimku jer mi nije žao: REKAO SAM VAM.

Ta blamaža nakon drugog kruga je najmanje Primorčeva iako je on osobno za nju najviše zaslužan. Sada se puno više crvene Andrej Plenković, premijer RH i predsjednik HDZ-a, skupa s ostatkom u predsjedništvu stranke. Zaslužili su sve to, i još malo više.

Nije toliki problem što su izabrali katastrofalnog kandidata. Događa se i najboljima. Puno je veći problem što nisu imali ni najmanju dozu političke mudrosti reagirati na vrijeme - a to je bilo u noći prvog kruga - i prihvatiti poraz, proglasiti da neće ići u drugi krug. Tako bi spriječili sve ovo što im se sada događa.

Oporba ih sada maksimalno ismijava, mediji ne propuštaju istaknuti ni najmanji djelić ove velike blamaže, i sve to ovaj put s punim pravom.

Svašta možemo misliti o Plenkoviću, ali ja osobno nikad nisam mislio da mu nedostaje političke mudrosti. Sada vidim da nisam bio u pravu. Čovjeku stvarno nedostaje političke mudrosti da shvati kad je pametno stati, odustati i spriječiti puno veću štetu koja je u suprotnom neminovna.

Šteta je učinjena samo HDZ-u. Stranci koja se do prije mjesec dana činila nedodirljivom na hrvatskoj političkoj sceni. Nakon maestralnog uspjeha na parlamentarnim i potom europarlamentarnim izborima, izgledalo je kao da su nepobjedivi. A onda paf - hladan tuš, i to dvostruki jer su HDZ-ovci baš htjeli dva kruga. Jer, kako je to rečeno u jednom starom vicu: Fata je Fata, ali dvaput je dvaput.

Plenković nakon takvog kolosalnog poraza pokazuje svoje pravo, bahato i arogantno lice. Ne samo da odbija čestitati pobjedniku, već odbija i doći na inauguraciju. Sve to bi još donekle bilo razumljivo jer, budimo realni, takvo ponašanje u hrvatskoj politici inaugurirao je sam Milanović, da se Plenković nije obrušio i na članstvo vlastite stranke.

"Neka malo prati koji je stav stranke prije nego što progovori", poručio je nekom gradonačelniku iz redova HDZ-a koji je čestitao Milanoviću na izbornoj pobjedi. To je poruka ne samo tom jednom članu, to je ujedno poruka svim članovima HDZ-a da drže jezik za zubima. To je poruka koju predsjednik jedne stranke koja se nominalno naziva demokratskom šalje čitavoj hrvatskoj javnosti.

Ta poruka glasi: u HDZ-u nema slobode mišljenja. U HDZ-u nema pluralizma. Nema ni demokracije jer bez slobode govora i pluralizma ne može biti demokracije. Kako će ljudi na unutarstranačkim izborima moći izabrati točno i svjesno, ako se inače ne smiju izraziti iskreno o stranačkim politikama? Kako se uopće te stranačke politike kreiraju? Jedini način koji pod takvim režimom postoji jest da jedan čovjek, onaj na vrhu stranke, određuje stavove koje onda svi njeni članovi moraju prihvatiti i javno iznositi.

To se inače zove jednoumlje. Možda bi se HDZ trebao preimenovati u HJZ - Hrvatska jednoumna zajednica.

U ovom trenutku Plenković je svojim ponašanjem skršio rejting ne samo sebi i svojoj vladi, već i cijelom HDZ-u. Nešto što su trebali biti manje bitni izbori za funkciju koja u praksi nema mnogo ovlasti Plenković je pretvorio u vlastiti pakao.

Prava mudrost je znati kad treba stati. Plenković je u Hrvatskoj na vlasti sada već 9 godina. Do sljedećih parlamentarnih izbora bit će 12. To će biti previše i već samo zbog dužine mandata građani će tražiti bilo koju alternativu. HDZ gotovo sigurno za tri godine odlazi s vlasti.

Postoji još jedna stvar koju Plenković može napraviti da spasi svoju stranku. Neka što prije podnese ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a i raspiše prijevremene unutarstranačke izbore. On bi i dalje ostao premijer za sljedeće tri godine, ali bi stvorio mjesta i dao vremena nekom novom licu da se profilira, tko bi mogao ozbiljno konkurirati za sljedećeg predsjednika Vlade.

To bi bilo svakako domoljubno i najbolje za stranku, ali Plenković to neće učiniti samo zbog svoga ega. Dopustit će da njegov ego i vlastita prgavost povuku ka dnu ne samo njega samog, nego i cijelu stranku skupa s njim.