Nakon još jedne protuustavne mjere HDZ-ovog stožera civilne zaštite, one o zabrani rada trgovinama nedjeljom i praznikom, ponovno se povela već ofucana javna rasprava o (ne)radu nedjeljom. Protivnici zabrane opet koriste pogrešnu argumentaciju fokusirajući se isključivo na ekonomiju i potpuno zapostavljajući ono najvažnije - ljudska prava.

Zabrana rada nedjeljom nema nikakve veze sa zaštitom građana od virusa, to je valjda jasno svima. Hrvatska je jedina država u svijetu koja je uvela zabranu rada nedjeljom kao epidemiološku mjeru kriznog stožera. Ona će vjerojatno imati negativan utjecaj na hrvatsku ekonomiju, ali to nije primarni problem ove odluke. Ona je loša i opasna jer krši temeljno ljudsko pravo - pravo na rad.

Pravo na rad znači da svaki pojedinac može svojevoljno raditi za život što smatra najboljim za sebe dok god svojim radom ne krši prava drugih. To znači da ni država, ni Crkva, ni masa, ni većina - nitko nema pravo zabraniti građaninu da radi kad i koliko želi, odnosno koliko smatra da je za njega najbolje. Ako netko želi raditi dva dana u tjednu i, recimo, da to budu baš subota i nedjelja - tko sam ja da mu to zabranim?

Prilikom sklapanja posla, svaki budući zaposlenik potpisuje ugovor o radu s poslodavcem. U tom ugovoru trebaju biti navedeni svi uvjeti rada, što uključuje radne i neradne dane te broj radnih sati na dnevnoj ili tjednoj bazi. Nitko nije prisiljen potpisati ugovor s kojim se ne slaže, pa prema tome, svatko ima pravo izabrati posao koji odgovara njegovim ili njezinim željama. To vrijedi za svaku djelatnost, bez razlike. Oni koji žele posebnu protekciju za djelatnike u trgovini, zapravo omalovažavaju te ljude jer pretpostavljaju da su djelatnici u trgovini retardirani pa da nisu u stanju sami izabrati posao i poslodavca po svome ukusu.

Najgluplji mogući argument, a u našem javnom prostoru koristi se prečesto, jest onaj da "i blagajnice u trgovačkom centru zaslužuju dan za odmor". To je strawman jer svaki legalni zaposlenik u RH ima zajamčen "dan za odmor" već Zakonom o radu (što je po meni nepotrebno jer radnik će i sam znati pregovarati o uvjetima rada u svoju korist, ne treba ga na to prisiljavati zakon). Neki ljudi očito misle da u trgovini koja radi 7 dana u tjednu, radnici također rade 7 dana u tjednu. Naravno, potpuno pogrešno. Onaj tko radi u nedjelju, imat će slobodan ponedjeljak ili neki drugi dan u tjednu. Velika većina Hrvata nije nikada u životu radila nedjeljom pa možda zato i jesu rašireni tako pogrešni i dezinformirajući argumenti.

Zabranom rada nedjeljom za samo neke u trgovini nije kršenje samo prava na rad, već i ustavne kategorije ravnopravnosti. Građani nisu jednaki pred zakonom. Zašto je prodavačici u trgovačkom centru zabranjeno raditi nedjeljom, a prodavačici na kiosku nije? To je diskriminacija.

Otkud onda toliko snažna inicijativa za zabranu rada nedjeljom koja u Hrvatskoj traje već desetljećima? Nije riječ o svjetonazorskom niti vjerskom pitanju kao što neki tvrde. Stvar je vrlo jednostavna. Nedjeljom crkva ima najveću zaradu, a trgovački centri su joj direktna konkurencija. Kaptol razmišlja otprilike ovako: ako država zabrani rad trgovinama nedjeljom, više ljudi će doći na misu i mi ćemo više zaraditi od milodara.

Dakle, običan poslovni interes. Crkva je za zabranu rada nedjeljom iz potpuno istog razloga iz kojeg su taksisti svojevremeno tražili zabranu Ubera. S vremenom su se taksisti prilagodili pa sada većinom rade za Uber. Onda bismo mogli očekivati da će se i Crkva s vremenom prilagoditi pa početi održavati mise u trgovačkim centrima. Ali dotad, bit će jako agresivna kao i taksisti prije par godina, tražeći zabranu rada za svoju novu konkurenciju.