Može li zakonodavac u Republici Hrvatskoj donijeti neki zakon kojim će sankcionirati određena ponašanja čovjeka u prošlosti, a ne samo pro futuro? Tj. možete li se probuditi sutra krivi za neko Vaše ponašanje od prije nekoliko godina, iako takvo ponašanje tada nije bilo kažnjivo odnosno bilo kako sankcionirano?

Evo jedan primjer.

Hrvatski sabor, kao zakonodavac, izglasa zakon (koji stupa na snagu odmah), a kojim se propisuje kako se nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje davatelj uzdržavanja na platež posebnog poreza na promet nekretnina. Zakonodavac za takav propis donosi jednostavno i kratko objašnjenje. Davatelji uzdržavanja stječu nekretninu, dakle kapital od osobe koja će primati uzdržavanje, slijedom čega je razvidno da se imovina davatelja povećava, a samim time isti treba platiti porez.

Također zakonodavac navodi kako je sukladno trenutnoj ekonomskoj situaciji potrebno da svi ljudi jednako snose teret krize pa bi primjenom takve politike osim onih koji plaćaju porez na promet nekretninama prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji, teret plaćanja poreza snosili i oni koji stječu nekretninu temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Nitko u krizi ne smije biti privilegiran u odnosu na druge. Zakonodavac također u prijelaznim i završnim odredbama svojeg novog zakona propiše kako će se ista obveza plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imati primjenjivati na sve ugovore sklopljene od 1. siječnja 2020. godine.

Drugim riječima, zakonodavac propiše kako će se novi zakon primjenjivati i na ponašanja ljudi otprije nekoliko godina.

Smije li to zakonodavac i trebamo li se mi, kao građani, bojati hoće li zakonodavac na prijedlog vlade donijeti i neki drugi zakon kojim će uvesti i neke druge poreze na neka naša ponašanja i ugovorne odnose iz prošlosti?

U našoj stvarnosti taj strah i nije toliko nestvaran.

Naime, novi porez na tzv. ekstraprofit, a po riječima ministra financija, trebao bi se plaćati samo za 2022. godinu, i to na način da će takav porez plaćati one pravne osobe čija je dobit bila iznad razine od 20 posto od prosjeka u zadnje čak četiri godine. Odnosno, nova odredba nekog postojećeg zakona ili novi zakon (ovisi što Vlada u konačnici predloži Saboru) obvezivat će pravne osobe da plate porez za razdoblje koje je već prošlo, a izvjesno je da će novi porez na ekstraprofit stupiti na snagu tek 2023. godine.

Ostvari li se to, sve pravne osobe, ne samo gore navedene, ali i obrti i svi drugi poduzetnici, neovisno o pravnom statusu svojeg poslovanja, imat će razloga za strah hoće li vlada već sutradan predložiti i neki drugi zakon kojim će obvezati mala trgovačka društva ili obrte na također plaćanje nekog novog poreza, a za dobit ostvarenu u 2020., ili pak 2019. godinu. Zašto ne i npr. 2012.? Ili onu godinu u kojoj je poduzetnik prijavio općenito najveću dobit pa da mu se nametne novim zakonom novo porezno opterećenje?

Ustav Republike Hrvatske propisuje u članku 90. stavku 4. opće pravilo kako Zakoni i drugi propisi državnih tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje. Odnosno, a primjenom spomenutog općeg pravila o povratnom djelovanju zakona, u najblažu ruku je upitna usklađenost novog zakona o ekstra profitu s Ustavom Republike Hrvatske. Što nam naravno daje odgovor i na ranija postavljena pitanja u hipotetskom slučaju.

Ipak, Ustav Republike Hrvatske predviđa jednu iznimku na spomenuto pravilo u pogledu povratnog djelovanja novih zakona, a to je da se iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje. Kako su iz Vlade naveli, ratio za prijedlog novog poreza jest doprinos solidarnosti odnosno porez kojim se od onih koji imaju više uzima, a kako bi se onima koji imaju manje tobože davalo. Logično je zaključiti kako su predstavnici pravnih osoba zahvaćenih novim porezom jako nezadovoljni činjenicom da ih se novim porezom želi kazniti za uspjehe ostvarene u prošlosti. U vremenu, dakle, koje je iza nas. Štoviše, u vremenu koje će biti nekoliko godina iza nas kada sporni zakon stupi na snagu.

Samim time, izvjesno je kako će barem jedna od zahvaćenih pravnih osoba podnijeti Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje ocjene suglasnosti s Ustavom novog Zakona ili nove odredbe postojećeg zakona, a kojim će se takve pravne osobe obvezivati na plaćanje dodatnog poreza za razdoblje od prije nekoliko godina. Naime, na spomenuti zakon o ekstraprofitu primjenjivat će se svakako strogi zahtjevi vladavine prava, a pogotovo jer će se istim propisivati retroaktivno djelovanje novog zakonskog režima, što za posljedicu povlači i pravnu nesigurnost i neizvjesnost svih građana jer se svi mi možemo pitati može li onda zakonodavac doslovce sutra sankcionirati nas za neka ponašanja koja smo činili prije nekoliko godina, a koja tada nisu bila protuzakonita ili kažnjiva.

Polazeći od cilja i svrhe Zakona o ekstraprofitu, a to je tzv. doprinos solidarnosti gdje oni koji imaju više trebaju pomoći onima koji imanju manje, a koji razlog Vlada želi navesti kao posebno opravdani razlog za povratno djelovanje novog zakona, valja navesti sljedeće. Porezni sustav Republike Hrvatske temelji se na načelima jednakosti i ravnopravnosti te je zabranjena svaka zlouporaba prava odnosno svaka zlouporaba koja ugrožava načelo pravne sigurnosti i vladavine prava.

Ukoliko sporni zakon stupi na snagu, kako će npr. Zagrebačka banka d.d., a koja je obuhvaćena novim zakonom, biti ravnopravna na tržištu pred nekom bankom koja nije obuhvaćena spomenutim porezom?  Naime, Zagrebačka banka d.d. će teret poreza samo prenijeti na svoje korisnike, čime će morati povisiti cijene svojih usluga, a čime će u konačnici postati manje konkurentna na tržištu od banke koja nije obuhvaćena novim porezom i koja ne mora podizati cijene vlastitih usluga zbog spomenutog razloga. Uostalom, zašto bi jedna pravna osoba plaćala još jedan porez samo zato što je uspješnija od konkurenta na tržištu?

Hoće li se Ustavni sud (ukoliko predmet završi kod njega) složiti te smatrati posebno opravdanim razlogom robinhudovsko uzimanje od osoba koje su nešto zaradile u prošlosti, a kako bi se dobit uspješnih navodno distribuirala "onim nemoćnima" te time nesporno ugroziti načela samog poreznog sustava, ostaje nam još za vidjeti.

Osobno neću navoditi je li nešto u skladu s Ustavom ili nije jer je za to previđen složen pravni postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, no zasigurno znam da bih kao jedan od članova uprave pravnih osoba obuhvaćenih novim prijedlogom Zakona počeo razmišljati o sastavljanju prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom novog spornog Zakona, a budući da zaista postoje osnove kako se istim pravne osobe (većina u privatnom vlasništvu) kažnjavaju za uspjehe u prošlosti, ne u budućnosti, čime bi se, ukoliko sporni Zakon stupi na snagu, otvorila Pandorina kutija u kojoj bi se svi mi mogli pitati hoćemo li se sutradan probuditi krivi za neke vlastite poduzetničke uspjehe u prošlosti. 

Zaključno bih naveo kako je zabrana retroaktivnosti djelovanja zakona ustavna kategorija koju su bezuvjetno zakonodavna i druga javnopravna tijela dužni respektirati te kako se solidarna pomoć eventualno može ostvariti na skroz druge načine, a ne na one načine kojima se pokušala ostvariti u nekim propalim režimima.

Hoće li stav Vlade kako se tobože "može pomoći onima koji imaju manje" primjenom identične ekonomske politike koju su imali despoti nekih drugih režima proći u zasigurno drugačijem pravnom okruženju negoli nekada, ostaje nam svima još za vidjeti.