Piše: Branimir Perković
14.8.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: Branimir Perković
14.8.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Hrvatska ljevica je odavno izgubljena u prostoru i u vremenu. Misli da živi u 19. stoljeću i u neoliberalnoj tržišnoj ekonomiji, a ustvari se nalazimo u 21. stoljeću u polu-socijalističkoj državi. Dok razglaba o temama iz pretprošlog stoljeća i dok svuda oko sebe vidi mitski neoliberalizam koji ne postoji, stalno gubi birače. Postala je sama sebi svrha, stvara tj. reciklira zastarjele teme samo da bi uski krugovi trash-marksista jedni druge tapšali po ramenu i natjecali se oko toga tko je veći marksistički revolucionar. Totalno su odvojeni od vremena u kojem žive, države u kojoj žive i ljudi s kojima žive.
Jedan od najnovijih verbalnih samozadovoljavanja je zgražanje nad time što je Coca-cola podigla cijenu svojih napitaka za 2,5 kn i to povezuju s jednim zastarjelim pojmom ekstraprofita koji je uspostavio još Karl Marx (origin. superprofit) sredinom 19. stoljeća u knjizi Das Kapital.
Prema pisanju Forum tjednog magazina - NGO portala koji često sliči na trash-marksističko glasilo, ispada da zla korporacija pod krinkom specijaliziranih bočica Coca-Cola za hrvatsko tržište, na kojima se u sklopu marketinške kampanje nalaze slike hrvatskih znamenitosti, podiže nabavnu cijenu svojih proizvoda za 2,5 kn, a to je nedopustivo ostvarivanje "ekstraprofita". Čak su poslali upit u Coca-Colu s pitanjem tko će zaraditi od ekstraprofita i, naravno, čude se što nisu dobili odgovor.
Koncept ekstraprofita je u Hrvatskoj popularizirao još Zlatko Komadina, veliki vođa regionalnog SDP-a koji Rijekom vlada duže nego Komunistička partija Sjevernom Korejom (Komunistička partija u Jugoslaviji pa SDP u Hrvatskoj), još u 2014. kada je izjavio: "Profit koji je znatno viši od kamatne stope za mene je ekstraprofit. Znači, potrebno je progresivno oporezivanje." Znači Zlatko misli da on, kao tadašnji predstavnik državne vlasti, ima pravo određivati koliko kompanije smiju ostvarivati profita, a sve koje prijeđu njegov zamišljeni prag "ekstraprofita" treba oporezivati da više nikada ne pomisle ostvarivati "ekstraprofit".
Što navedeno trash-marksističko glasilo i Komadina ustvari žele?
Žele ono što svi tvrdokorni socijalisti žele, a to je potpuna kontrola države tj. politike nad svim aspektima gospodarstva. Imaš plaću za koju su oni procijenili da je prevelika, uvest će ti progresivno oporezivanje bez obzira što je netko za tu plaću morao se školovati cijeli život i stalno ulagati u svoje obrazovanje. Kompanija ima viši profit nego što država i partija to dopuštaju - opet treba uvesti progresivni porez da kompanija više nikada ne pomisli na to da efikasnim poslovanjem dosegne određeni nivo profitabilnosti. U glavama trash-marksista je nedopustivo da pojedinac kroz konstantno usavršavanje, ulaganje u obrazovanje, čitanje i predani rad ostvari veću plaću nego što to centralni trash-marksistički komitet dopušta, baš kao što im je nedopustivo da kompanija kroz efikasnije poslovanje ostvari veći profit nego što je to centralni odbor za planiranje profita odlučio.
Isto tako im ne nedopustivo da kompanija posluje slobodno na slobodnom tržištu. Žele kontrolirati ne samo plaće i profite, nego i cijene. Zbog toga im je ideja da kompanija riskira podizanjem cijene svojih proizvoda da bi financirala marketinšku kampanju neshvatljiva.
Jer što bi bilo kome bilo važno što netko povisuje cijenu svojih proizvoda i što uvodi novu marketinšku kampanju, osim ako nije opsjednut kontrolom, a sve zbog toga što on sam nije sposoban ništa novo stvoriti pa želi kontrolirati one koji jesu?
Bilo kome, tko nije zapeo u 19. stoljeću i u nekom drugom svijetu, ovdje nema ništa sporno. Kompanija je napravila poslovni plan, osmislila marketinšku kampanju ciljanu na hrvatsko tržište i procijenila da troškove može pokriti podizanjem cijene samog proizvoda, prihvaćajući rizik da će im zbog toga opasti prodaja. Ako je plan dobar, kompanija će ostvariti veću prodaju jer će turisti htjeti kupovati coca-colu zbog slika Kopačkog rita, Dioklecijanove palače, Plitvičkih jezera, Dubrovnika itd. jer će im to biti privlačno i kao jedan lijepi suvenir iz Hrvatske, a ako je loš, kompanija će pretrpjeti štetu i pad prodaje jer će turisti po višoj cijenu kupovati manje bočica Coca-cole. To je, dakle, isključivo njihov proračunati rizik. Što se tu itko ima miješati?
Inače, kompanije se nikada ne upuštaju u ovakve aktivnosti ako nisu dobro proučile tržište i procijenile efekte koje će potencijalni potez imati na prodaju i na profitabilnost. Jednostavno, kompanijama nije u interesu da diskriminiraju ni da nekoga pljačkaju, a pogotovo ne da im prodaja pada. U interesu im je da prodaju što više svojih proizvoda, a to će napraviti tako da zadovolje svoje kupce, da kupcima daju ono što žele sami kupci i po cijeni koju će kupci prihvatiti. Jedna velika kompanija kao Coca-cola je vrlo dobro ispitala tržište i izmjerila sve od rizika pada prodaje, do reakcije kupaca i omjera uloženog i dobivenog.
U samom tekstu protiv slobode Coca-cole da određuje cijene vlastitih proizvoda kako ona sama želi, navodi se: "Pokušali smo od Coca-Cole dobiti odgovor na pitanje zašto su povisili cijenu za gotovo 50 posto te tko će zaraditi na ekstraprofitu od 60 kuna po gajbi od 24 flašice". Opet mitski ekstraprofit. Ako je novinar procijenio da je to ekstraprofit, onda je to tako, iako meni nije jasno koji kriteriji su korišteni da bi se nešto nazvalo ekstraprofit. Tipično nabacivanje ispraznih fraza koje ništa ne znače, ali zvuče jako stručno i katastrofično pa se lako mogu prodati neupućenim čitateljima.
Dalje u tekstu slijedi: "Ove godine Coca-Cola, barem javno, ne spominje namjeru da se odrekne dijela od ekstra zarade". Kolika je ta ekstra zarada? Po kojem računovodstvenog izračunu? Prije ili poslije oporezivanja? S ili bez dodatnih troškova same promjene boce? Koja je razina dopuštene zarade koja nije "ekstra-profit"? Zna li i sami novinar uopće što je zarada i profit, kako se određivanja, što je u to sve uključeno?
Na ljevici ništa novo, samo još jedno u nizu izbacivanja teza iz pretprošlog stoljeća, demoniziranje onih koji nešto proizvode i stvaraju, analiziranje bez imalo predznanja o pojmovima koji se analiziraju, igranje na niske strasti. Ovakva ljevica nema budućnosti. I bolje da nema, jer ako još uvijek žive u 19. stoljeću i ako oko vjeruju da žive u neoliberalnoj državi, onda imaju teški poremećaj percepcije i zaslužuju da nestanu u povijesti kao ideja koja nije znala evoluirati u skladu s vremenom.