Vlada Republike Hrvatske predložila je jesenski paket mjera vrijedan navodno 21 milijardu kuna kojim navodno želi ublažiti rast cijena energenata. Budući da ljudi svakodnevno koriste prehrambene proizvode nije previše začudilo što je najviše polemike izazvala među građanima upravo vladina mjera u pogledu ograničavanja cijena određenih prehrambenih proizvoda, točnije njih devet. Ono što je više začudilo je konsenzus oporbe s prijedlogom Vlade za donošenjem novog, posebnog poreza na dobit i to onima koji u krizi ostvaruju značajnu dobit jer "nije vrijeme prekomjerne dobiti" te da je dobit trenutno "moralno neprihvatljiva".

Znam da me ne bi trebalo začuditi to što se npr. Možemo i Most suglase u ekonomskim pitanjima s vladajućima ili nekim drugima u pogledu ekonomske politike (nije prvi put), no okolnost da se stranke koje su načelno (ili barem po svojim statutima) za liberalizaciju tržišta ponovno nađu na istoj strani s onim strankama koji su za plansku ekonomiju s načelima socijalizma je uvijek vrijedna ili osmijeha ili barem čuđenja.

No, vratimo se na temu. Vlada planira Saboru uputiti prijedlog za uvođenjem novog poreza radi "pravedne raspodjele tereta krize". Time navodno žele oporezivati ona trgovačka društva čija je dobit posebno narasla u okvirima krize. Nažalost, Vlada će ovakvim prijedlozima, a za koje je očekivano da će ubrzo postati i zakoni, samo produljiti krizu i dodatno opteretiti ne trgovačka društva, već upravo krajnje korisnike, odnosno građane. Upravo one građane koje Vlada navodno štiti.

Da se razumijemo, ovakav prijedlog nije samo prijedlog Hrvatske vlade. Od Italije do još nekolicine države EU, uvodi se upravo spomenuti porez. Ono što spomenute Vlade ili ne razumiju, ili razumiju pa svejedno nastavljaju s takvom financijskom politikom, jest da poreze (bilo koje) ne plaćaju mala niti velika trgovačka društva nego građani. I to kao što sam prethodno napisao, oni građani za čiju je navodnu zaštitu taj isti zakon uveden.

Svaki porez koji se nametne bilo kojem trgovačkom društvu, bio on veliki ili mali, prebacit će se u obliku većih cijena, trošarina, manjih dividenda i slično na teret njihovog krajnjeg kupca. A to smo svi mi.

Stvar je zapravo vrlo jednostavna. Firme plaćaju poreze na način da prikupe novac za taj porez koji je navodno njima nametnut putem svojih kupaca. Kako će to postići nego upravo povećanjem cijena vlastitih proizvoda i usluga koje pružaju, a koje na kraju plaćamo upravo svi mi?

Dakle, izvjesno je kako će, ukoliko doista dođe do uvođenja ovog zakona, doći do novog poskupljenja dobara i usluga. Naravno, i taj ponovni rast cijena će opet dovesti do uvođenja novih "mjera" iako je zapravo jasno da mjere daleko više štete negoli što pomažu.

Također, nije jasno tko će sve biti adresat takvog novog poreza. Za pretpostaviti je na hrvatske gigante poput Ine i sličnih, no definicija osobe koju je premijer naveo se zapravo može odnositi na jako veliki broj poslovanja. Rečenica poput "onima koji u krizi ostvaruju značajnu dobit jer nije vrijeme prekomjerne dobiti" otvara prostora i za oporezivanje malih firmi, a koje su upravo i najmnogobrojnije. 

Ukoliko ste direktor i radnik u vlastitoj firmi te prošlu godinu niste radili zbog bolesti ili nekog drugog razloga, u ovoj godini ćete bilježiti rast poslovanja od zasigurno preko 100% što već otvara vrata da se i vas oporezuje, a ne samo velike poduzetnike. Ostvarili ste značajnu dobit u odnosu na prethodnu godinu i to u vrijeme krize, zar ne?

Nadalje, nije ni sama visina iznosa koji bi se oporezivao jasna. Koliki iznos Vlada RH smatra "značajno" dobiti? Je li moralno prihvatljivo uopće da Vlada određuje firmama u tržišnim utakmicama koliko smiju zaraditi? 

O navodima kako dobit nije moralno prihvatljiva ne treba previše govoriti. No, nije jasno, ukoliko dobit privatnih trgovačkih društava nije moralno prihvatljiva, zašto je moralno prihvatljivo istu dobit od privatnih trgovačkih društva uzeti na način da se zapravo dodatno oporezuju kupci te takvu dobit prebaciti u državni proračun. Zar novac tek premještajem s računa trgovačkog društva u državni proračun postaje moralan?

Ovakav prijedlog zakona zapravo nije ništa novo. Države često i to pod okriljem zaštite građanstva za vrijeme kriza uvode nove poreze, čime čine sve osim onoga za što se zalažu – zaštita građanstva. Iako zvuči robinhudovski nametnuti "bogatima" poreze da bi se dalo siromašnima (a kako Vlada u suštini želi predstaviti ovakav prijedlog) ovakav, ali zapravo i svi porezi čine upravo suprotno ili barem djelomično suprotno. Uzeti i siromašnima i bogatima njihov nemoralan novac i prebaciti ga u državni proračun kako bi postao moralan. 

Sama okolnost da Vlada smatra kako država zna bolje raspodijeliti novac od samih građana međusobno dovoljno govori o postojanju i utjecaju "neoliberalnog kapitalizma" u Hrvatskoj.