"Profit je proizvod uma, uspjeh u predviđanju budućeg stanja na tržištu. To je duhovni i intelektualni fenomen."
- Ludwig von Mises, "Planiranje za slobodu" (1962)

Ministarstvo financija RH planira u sljedećoj godini od poreza na dobit uprihodovati 8,3 milijarde kuna. To je znatno povećanje u odnosu na 2015. godinu kad je RH uprihodovala od poreza na dobit 800 milijuna eura ili 1,9 posto BDP-a. S obzirom na gospodarski rast i predviđanja kako će se on i nagodinu nastaviti, plan ministra Zdravka Marića o 8,3 milijardi kuna od poreza na dobit je realan.

Međutim, to je i dalje tek 6% ukupnih proračunskih prihoda i oko 2% BDP-a Republike Hrvatske. U takvim razmjerima, prihodi države od poreza na dobit su zanemarivi.

U Hrvatskoj je, prema prema izvješću CEPOR-a, lani bilo registrirano 106.569 poduzeća od čega skoro 90.000 otpada na mala poduzeća koja zapošljavaju više od 50% ukupno zaposlenih u svim poslovnim subjektima RH.

Iako se kod nas političari i javnost najviše pale na iščekivanje nekakvih "velikih investitora" koji bi odjednom zaposlili stotine ljudi, možda bismo se svi trebali više usredotočiti na mogućnosti samozapošljavanja i pokretanja malih tvrtki. Upravo su takve tvrtke, pokazuje statistika, nositelji gospodarskog razvoja Hrvatske.

Kako motivirati ljude prema poduzetništvu i pokretanju biznisa? Ukidanjem poreza! Porez na dobit je, kao što vidimo, nešto bez čega bi država lako mogla preživjeti, a s druge strane njegovo ukidanje bi imalo niz pozitivnih efekata i na društvo i na državu.

Porez na dobit u Hrvatskoj se plaća dvaput - ako odlučite isplatiti dobit. Dakle, prvi put prilikom prijave (12 ili 18%) i onda još jednom prilikom isplate.

Kad bi se ukinulo oporezivanje dobiti i isplate dobiti, onda bi građani imali veći motiv ući u poduzetništvo jer dobit je sama bit poduzetništva. Dobit je nagrada ili dokaz da je poduzetnik ispravno postupio kad je pokrenuo tvrtku. Veći dio dobiti obično se dalje investira u samu tvrtku - u opremanje i ljudske resurse, što znači povećanje plaća radnika i nova zapošljavanja s ciljem da se podigne kvaliteta proizvoda i usluga i postane još konkurentniji na tržištu te da bi sljedeće godine ostvarena dobit bila još veća. U Hrvatskoj je to krajnje kompromitirano našim marksističkim mentalnim naslijeđem, ali dobit je ono što pokreće cijelo gospodarstvo i cijeli svijet.

Ukidanje poreza na dobit dovelo bi bez sumnje do povećanja broja poduzetnika i tvrtki, što znači da bi se i radnici našli u boljem položaju na tržištu rada (veća konkurencija među poslodavcima vodi do poboljšanja uvjeta i plaća radnika). Povećalo bi se zapošljavanje, ali i plaće. To bi značilo veće državne prihode od doprinosa i poreza na dohodak kroz plaće, ali i veću osobnu potrošnju koja bi dovela do povećanja državnih prihoda od PDV-a. Tih 8,3 milijarde kuna bi se vrlo brzo, kroz godinu-dvije, već iskompenziralo od drugih poreza u državnom proračunu.

Hrvatska treba poduzetnike, Hrvatska treba više poduzetnika da bi radnici bili u boljem položaju. Umjesto poticanja nerada, država treba poticati poduzetništvo. Ukidanje poreza na dobit je najbolji način poticanja poduzetništva.