Neki dan je na Facebook stranici Dnevna doza prosječnog Dalmatinca izašla fotografija starije žene koja na štandu splitske tržnice po visokim temperaturama prodaje stvari s infuzijom u ruci. Neki portali prenijeli su fotografiju, a komentari medija i građana sipali su drvlje i kamenje po okrutnom kapitalistu koji joj nije dozvolio bolovanje i državi koja mu to dopušta.

"Okrutni kapitalizam", "Moderno robovlasništvo", "Poslodavac je govno" i slični komentari prepuni izlizanih floskula i građanskog bijesa opisivali su ovaj doista šokantan prizor.

Samo koji dan kasnije u obratu dostojnom turske sapunice, otkrili smo pravu istinu koja tako sjajno demaskira našu hrvatsku stvarnost. Gospođa od nekih 80 godina nije nikakva izrabljivana radnica, već - kapitalist.

"Jako dobra žena, ali ne voli da joj netko drugi na banku radi i ona radi sama, vlasnica je i radi. Njoj je 80 godina, ali neće da se makne s banka", izjavila je jedna od njenih kolegica s tržnice.

Da se vodim taktikom marksista ili populista, sada bih napisao da je ipak ne izrabljuje kapitalist, već uhljebi i država kojoj je možda dužna poreze ili grad kojem je dužna za zakup štanda. Ali nisam. Žena je na svoj ponos i čast sama odlučila raditi i to u starosti i unatoč zdravstvenim teškoćama i nesnosnoj vrućini. Kada bi u ovoj zemlji bilo više osoba kao ona, bili poslodavci ili radnici, a pogotovo političari, i kada bi nam društveni uzori bile takve osobe, bilo bi nam puno bolje.