Vezani članci:
Zagrepčani sada iz prve ruke osjećaju sve čari našeg Zakona o radu
Zašto je tako teško dati otkaz neradniku u javnoj upravi? Zbog lošeg Zakona o radu
Dva zakona protiv rada na crno nisu suzbila rad na crno pa Vlada predlaže još jedan
Saborski zastupnici traže načine kako još više otežati zapošljavanje radnika
Rad od doma - tko treba plaćati režije?
Indeks fleksibilnosti zapošljavanja: Danska bolja od SAD-a, Hrvatska pri samom dnu
Hrvati preferiraju strane poslodavce, a Grmoja ih želi otjerati iz Hrvatske
Priča o sudskoj pobjedi Zagrepčanke protiv Microsofta zapravo je tužna priča o hrvatskom ZOR-u
Hrvatska je po slobodi rada u rangu najsiromašnijih afričkih zemalja. Je li vrijeme za promjenu ZOR-a?
Još jedna statistika Eurostata pokazuje kako naš Zakon o radu utječe na radnike
Hrvatska je među rekorderima u radu na određeno. Postoji način da to popravimo...
Zašto Hrvati odlaze u Irsku, 2. dio: radnička prava
Zašto Jeff Bezos nikada ne bi uspio u Hrvatskoj
Sud ih kaznio zbog izrabljivanja radnica iako radnice tvrde da nisu izrabljene
Prije uvoza radnika potrebno je fleksibilizirati naše tržište rada
Kineski investitori traže od Vlade Srbije: Liberalizirajte Zakon o radu!
Zašto na licima švicarskih konobara i ugostitelja nema umora ni zabrinutosti?
Zašto su hrvatski radnici često u lošem položaju?
Ima li većih socijalista nego na hrvatskoj desnici?
Zabrana rada nedjeljom: Svi postavljaju kriva pitanja
Zurovec u Saboru pozvao na fleksibilizaciju radne imigracije
Dodatna regulacija digitalnih platformi za rad naštetit će svima - i korisnicima i dostavljačima
Vlada će zabraniti nekim radnicima rad nedjeljom. Ovo su pravna pitanja koja će morati objasniti
Prosječni Hrvat se u životu naradi puno manje od stanovnika drugih država EU
Hrvati su institucionalizirali strah od otkaza
Vjerski argumenti protiv zabrane rada nedjeljom: Što bi rekao Isus?
Mnogi napuštaju Hrvatsku zbog posla, a uvozit ćemo radnike. Što je u tome čudno?
Mit o sukobu rada i kapitala
Hrvati imaju dva fetiša: zabrane i blagajnice u trgovačkim centrima
Peticija za zabranu rada nedjeljom, ponedjeljkom, utorkom i srijedom
Novo na Liberalu:
Zurovec: Prvo smanjiti državnu potrošnju, a onda osloboditi građane nameta
100 dana Mileijeve vlade: Što je dosad učinio?
Subvencioniranje najma je suluda mjera koja će pomoći samo najmodavcima
Milanović manipulira statistikom o mirovinama i obmanjuje javnost
Plenkovićeva vlada ulupala 199.000 vaših eura u portal koji nikoga ne zanima
Ovaj francuski vizionar iz 19. stoljeća sanjao je današnju Europsku uniju
Rezultati Februarske revolucije: profitirali SDP, Možemo i HDZ, gubitnici Centar i Fokus
Otkud sad oni? Članak Sanje Modrić masovno lajkaju Turci
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike

Zakon o radu - hrvatski cargo kult koji generira nezaposlenost


Piše: Branimir Perković
27.9.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Zakon o radu - hrvatski cargo kult koji generira nezaposlenost


Piše: Branimir Perković
27.9.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Gotovo je nemoguće nabrojati sve mitove ili, kako je sociolog i filozof Darko Polšek nazvao, cargo kultove koji postoje u javnom diskursu i kulturi u Hrvatskoj, ali jedan od njih je zasigurno cargo kult Zakona o radu. Cargo kult Zakona o radu djeluje kao i ostali cargo kultovi, pod pretpostavkom da će obavljanje određene magije, rituala ili prakse dovesti do određenog željenog efekta iako u stvarnosti ne postoji nikakva realna veza između tih rituala i vjerojatnosti željenog događaja.

Tako i hrvatske vlade, a i građani, misle da će stalno nadopunjavanje i friziranje Zakona o radu rezultirati boljom zaštitom radnika, većim zapošljavanjem, kvalitetom poslova i slično. Konačni efekt tih brojnih izmjena je nikakav, ali ipak sve vlade izvode taj ritual, valjda pokušavajući uvjeriti građane da brinu za njih i očekuju da će to dovesti do željene manifestacije traženog efekta u stvarnosti, baš kao što su iza 2. svjetskog rata domorodci pacifičkih otoka oponašali slijetanje zrakoplova, zvukove i svjetla slijetnih pista u nadi da će se zrakoplovi vratiti i donijeti pošiljke hrane i drugih namirnica (iz čega naziv „cargo“, u prijevodu teret).

I baš kao što su se Amerikanci smijali praznovjerju domorodaca, tako se ozbiljni ekonomisti smiju naivnosti onih koji misle da drugačiji Zakon o radu može bitnije poboljšati radne uvjete radnika u Hrvatskoj ili, još smješnije, smanjiti nezaposlenost. U ritual oko neprekidnog friziranja Zakona o radu su uključeni sindikati, kao jedna od glavnih interesnih skupina koje određuju njegov oblik. Tu se javlja problem jer smisao sindikata nije da štiti prava onih koji će tek ući na tržište radne snage ili da se zauzimaju za politike koje će smanjiti nezaposlenost i stvoriti prilike za mlade radnike. Njihova isključiva funkcija je da štite trenutne radnike, a u situaciji kada je nezaposlenost jako visoka, kada postoji 600-tinjak neporeznih davanja, kada politika i birokracija koče sve investicije, kako domaće tako i vanjske, to je jako destimulativno i samo još jedan otežavajući faktor koji održava postojeće stanje.

Sasvim je legitimno da sindikati primarno štite svoje članstvo, dapače to je njihova funkcija, ali oni pritom djeluju samo kao institucionalizirani faktor održavanja općedruštvenog konsenzusa o žrtvovanju budućnosti novih generacija i prebacivanja dugova na njih da bi kratkoročno društvo moglo održavati trenutne zablude o svojim financijskim mogućnostima.

Dodamo li i tome činjenicu da su najveći i najutjecajniji sindikati državnih službi, koji su neproizvodni sektor i ne stvaraju novu vrijednost, jer uloga državnog sektora i nije stvaranje nove vrijednosti nego podrška onima koji jesu (ili bi bar trebala biti), onda nam se sasvim jasno da je cjelokupno tržište rada a time i društvo, talac kratkoročnog sebičnog razmišljanja državnih birokrata.

Najbolja zaštita radnika je velika ponuda poslova tj. velika potražnja za radnikom i borba poslodavaca da ponude što bolje uvjete radnicima. Kada nema poslova, radnici su prisiljeni progutati i govno samo da ne izgube posao bez obzira na zakone. Jedini način za zaštitu radnika je otvaranje više radnih mjesta, borba poslodavaca za kvalitetnije radnike kroz nuđenje viših plaća i radnih uvjeta te smanjivanje poreznih opterećenja na plaću i potrošnju (PDV). U svemu tome, Zakon o radu ne može pomoći, već je potrebna radikalna deregulacija, oštro smanjivanje poreznog opterećenja za radnike i poslodavce te veća sloboda ugovaranja između poslodavca i posloprimca. Apsolutno ne tvrdim da Zakon o radu ne bi trebao postojati i određivati temeljna pravila sklapanja ugovora te zaštite na radu, ali preveliko reguliranje rada, mikrouređivanje odnosa između radnika i poslodavca koji bi trebao biti svojevoljan i kompliciranje same procedure oko radnih odnosa, uzrokuje samo još veću nezaposlenost.

Da zakoni dobro štite radnike, Hrvatska bi bila zemlja u kojoj radnici imaju idealne uvjete, a ljudi iz zapadne Europe bi doseljavali u Hrvatsku umjesto obratno. Ali usprkos dobrom zakonu i velikoj zakonskoj zaštiti radnika, u praksi zakon ne znači ništa jer poslodavac zna da može tražiti od radnika bilo što kad je ovaj prisiljen raditi sve zbog toga što zna da ne može pronaći novi posao ako trenutni izgubi. Jedinu korist od kompliciranog i neefikasnog Zakona o radu ima državna blagajna, koja Zakonom o radu opravdava milijune često bizarnih regulacija i uvjeta na radu koje poslodavac mora pružiti, a sve u svrhu toga da državni inspektorat ako želi može uvijek nešto pronaći da naplati kaznu, jer propisa ima jednostavno toliko mnogo da je nemoguće po njima se sasvim ravnati.

Takva situacija djeluje jako destimulirajuće na poslovnu klimu, poslovanje i zapošljavanje te tjera inozemne investitore iz zemlje, a dio je šireg društveno-političkog uređenja u kojem se politički aparat prema državi ponaša kao prema vlastitoj blagajni, a prema poslodavcima i radnicima u privatnom sektoru kao modernim kmetovima koji rade primarno za gospodare, tj. politički establishment.

Nadalje, kako je Zakon postavio velike ulazne barijere, tj. bezbroj propisa koji se moraju zadovoljavati na radnome mjestu, tražio to radnik ili ne, a posebno određivanjem minimalne plaće, država postavlja visoke barijere na ulaz u tržište za mlade radnike koji još nemaju iskustva i znanja te zbog toga njihov rad vrijedi manje a oni su toga svjesni i prihvatili bi i manju plaću ako to znači da bi stekli iskustvo i jednog dana bili konkurentniji na tržištu skupo plaćenih poslova.

Kada država odredi visoke ulazne barijere, tada štiti trenutne radnike, ali sprječava ulazak novih, onih bez iskustva, jer je njihova produktivnost manja nego radnicima s iskustvom, stoga ne mogu opravdati istu plaću. Tako se stvara nezaposlenost, posebno nezaposlenost mladih, a u situaciji kada je nezaposlenost mladih u državi jedna od viših u Europi, to je čista glupost. Nezaposlenost mladih je evidentno veliki problem, ali ne samo s aspekta trenutne nezaposlenosti, već i dugoročne opstojnosti mirovinskog sustava te akumulaciji ljudskog kapitala.

Ako se ulazak mladih na tržište rada odgađa, tada oni kasnije počinju razvijati svoje radne vještine i znanja, što usporava njihov osobni razvoj i razvoj društvenog ljudskog kapitala. Također, poslije završetka fakulteta i srednjih škola, njihovo akumulirano znanje brzo propada ako se ne primijeni u praksi. Ta dva efekta čine problem nezaposlenosti mladih težim problemom od opće nezaposlenosti jer su efekti dugoročniji, a ugrožavaju i buduću stabilnost mirovinskog sustava jer radnici koji su kasnije ušli na tržište rada kasne i u stjecanju radnih vještina što smanjuje njihovu produktivnost u relativnom odnosu na ono kolika bi bila da su ranije počeli raditi, a posljedično njihove plaće iz kojih određeni postotak država uzima da bi trenutnim umirovljenicima isplatila mirovine. To je mirovinski model tzv. međugeneracijske solidarnosti, koji je jako dobro funkcionirao dok su na svakog umirovljenika dolazila 3-4 radnika pa se mirovina jedne osobe isplaćivala iz doprinosa 3-4 plaće, ali Hrvatska se trenutno nalazi u situaciji gdje skoro da vrijedi odnos 1:1 tj. da jedan radnik iz svoje plaće isplaćuje mirovinu jednom umirovljeniku, što je sasvim neodrživo. Zbog toga zapošljavanje treba biti prioritet hrvatskih ekonomskih politika, a ne cargo kultovsko ritualizirano izmjenjivanje Zakona o radu.

Krajnje je vrijeme da hrvatski narod shvati da ne možemo priuštiti grčevito držanje za trenutne privilegije na štetu budućih generacija, da trebamo prestati misliti samo na naš trenutni osobni komfor i zapitati se što ćemo ostaviti svojoj djeci, lijepo uređene sveske Zakona o radu na nekoliko tisuća stranica kao Marxov "Kapital", koji će baš i kao Marxov "Kapital" biti bezvrijedan, ili urediti društvo na principima razuma i zdravih ekonomskih temelja koji će im omogućiti da se suočavaju s novim problemima bez sanacije starih koji su im ostavili njihovi očevi i majke. Trenutno stanje u kojem svako dijete već rođenjem duguje više od 65 tisuća kuna (brojač javnog duga pogledajte ovdje) nije pravi način da omogućimo svojoj djeci bolju budućnost, nego samo način da na njihov račun zadržimo život iznad vlastitih mogućnosti. Žrtvujemo li svoju djecu stvarno tako lako?

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.