"Banke mogu značajno popraviti svoje politike i time stvoriti veću vrijednost svojim dioničarima i društvu, ali trebaju ‘pomoć’ države; ovo je veliki potencijal za povećavanje gospodarskog rasta", piše poznati hrvatski investitor Nenad Bakić u novom tekstu na svome blogu.

Bakić je u svojoj analizi zbirne bilance banaka i štedionica za kolovoz komentirao neke uočene trendove.

"Najprije, neto štednja građana je opet značajno porasla, prvenstveno zbog porasta depozita, ali i razduživanja. Ukupna štednja građana je tako po prvi put u povijesti premašila 190 milijardi kuna iako raste malo sporije zbog nižih kamata. A neto štednja – štednja manje krediti – je na uvjerljivo rekordnih 74 milijarde te raste po godišnjoj stopi od oko 20%", piše Bakić.

"Uočimo jako važnu stvar: smanjivanje inozemne pasive. To znači da banke vraćaju novac u inozemstvo, uglavnom majkama. Ovako snažno vraćanje znači da banke imaju višak depozita, odnosno nemaju ih, ili misle da nemaju, kamo plasirati. Najvažniji i lako uočljiv trend je porast plasmana (općoj) državi, te pad kreditiranje realnog sektora! Pitanje je zašto padaju krediti realnom sektoru. Istovremeno, padaju i kamate za nove kredite realnom sektoru, te su možda i prvi puta u povijesti za kredite s valutnom klauzulom manji od 4%. To su sada već prilično dobre (niske) kamate, a pale su i više nego kamate na depozite stanovništva. Smatram da je samo je jedno objašnjenje ovoga, naime bijeg banaka u ‘kvalitetu’. Što znači da  banke pokušavaju zadržati bolje klijente snižavanjem kamate, a još značajno ne šire kreditnu bazu s ostalima, ne preuzimaju rizike. A i ne treba im: sjajno žive od kreditiranje državi. Koliko sjajno?"

"Za ilustraciju pogledajmo njihove ‘specijalne postrojbe’, društva za upravljanje prisilnim mirovinskim fondovima. Kao što je poznato, ona su za vrijeme prethodne Vlade poduplale izloženost državnim obveznicama sa 26,5 na 53 milijardi kuna, te dosegli skoro 75% cijele imovine fondova. Smatram da je upravo to bio ključni element financijskog krpanja proračuna, koji je omogućio pdouživanje anti-reformske politike. Smiješni izgovori koje smo čuli od nekih upravitelja tih fondova o tolikoj izloženosti  državnim obveznicama pokazuju da je istina drugdje nego su govorili, a znakovite su tu i izjave nekih bankara da su banke bile dostigle svoje limite u kreditiranju države."

"Pitanje je da li je glavni problem u bankama. Rekao bih da nije. One se oporutno ponašaju prema stanju u državi, a manjim dijelom je njihova ‘krivnja’ depresivni i anti-rizični mentalitet. Stanje u državi je naime takvo da ‘debela mama’ traži i može preuzeti sve više i više. Imamo tustu, a ne vižljastu državu, njen deficit je velik i glavni je uzrok ovakvog oportunog ponašanja banaka koje prepakiravaju štednju građana u kredite državi, direktno, a i njihova društva za upravljanje prisilnim mirovinskim fondovima indirektno. Znači, glavni generator ovakvog stanja je držani deficit, koji osima što nam troši resurse, deformira financijski sektor (pa kako vidimo gore, onda i realni) i dolijeva vatru na našu ‘nizozemsku bolest’. A propos, što se tiče HNB. Nizozemska bolest koju već imamo znači da se HNB jedva bori da obuzda rast kune, a ne da ‘namjerno ojačava kunu kako bi pogodovala uvoznicima’, pa to je elementarno."

"Ovdje je jako dobra vijest da nam deficit pada (manje prilika za banke da plasiraju kredite), štoviše već imamo primarni suficit! I još bolja vijest čini se vrlo ozbiljan i vjerodostajan pristup (ove, a nadamo se i buduće), naročito ministra financija oko obuzdavanja deficita. Sjetite se samo kako je ispravno odbio izdati obveznice po velikoj stopi u Londonu (uz paničarenje i katastrofizam naših medija)."

"A koji je problem s bankama? Banke su po naravi konzervativne institucije, i dobro je da je tako. Međutim, isto tako je istina da su banke kroz krizu prošle daleko bolje nego realni sektor i građani, kako je to moguće ako igra ipak nije malo naklonjena njima? Ali taj relativno lagodni uspjeh ih je uljuljkao i one su se sada previše orijentirale obrani od rizika, umjesto kvalitetnog preuzimanju rizika. Znam da vam možda ne zvuči tako, ali jedna od glavnih (ili glavna) funkcija banaka je preuzimanje, procesiranje, transformacija rizika. Banke još nisu shvatile da je rast gospodarstva prilično velik i robustan. Trebalo bi im pomoći da to razumiju, te počnu preuzimati racionalne rizike, više kreditirati gospodarstvo. U tome se krije još povelika rezerva za gospodarski rast", piše Bakić.

Bakićevu analizu u cijelosti, uz priložene grafikone, pročitajte na njegovom blogu Eclectica.hr.