Friedrich August Hayek bio je jedan od najistaknutijih ekonomista i filozofa 20. stoljeća. Dobitnik Nobelove nagrade iz ekonomije i veliki branitelj klasičnog liberalizma - osobnih i ekonomskih sloboda - utjecao je na cijeli niz političara.

Rođen je 1899. godine u Austro-ugarskoj, a živio je u Engleskoj, SAD-u i Njemačkoj. Budući da mu je u početku mentor bio Ludwig von Mises, Hayeka svrstavaju u Austrijsku školu ekonomije, no u njegovom radu osjeti se doprinos i kasnije Čikaške škole. Predavao je na sveučilištima u Londonu, Chicagu i Freiburgu i napisao niz znanstvenih radova i knjiga, među kojima je najpoznatija "Put u ropstvo" (The Road to Serfdom).

Njegova knjiga "Put u ropstvo" navodi se u BBC-jevom dokumentarcu "Tory, Tory, Tory" o početcima i nastanku torijevske politike u Britaniji. Hayek je imao veliki utjecaj na britansku premijerku Margaret Thatcher na čiji je prijedlog odlikovan od strane kraljice Elizabete.

Umro je 1992. godine u 93. godini života. Izdvojio sam njegovih 20 zanimljivih citata.

O ekonomiji

"Ekonomist koji se cijeli život bavi samo ekonomskom teorijom i ničim drugim, najvjerojatnije nije dobar ekonomist."

O društvu i socijalnoj pravednosti

"Istina je da su vrline koje se rjeđe prakticiraju - neovisnost i volja za preuzimanjem rizika, spremnost da se ide do kraja s vlastitom idejom protivno mišljenju većine i dobrovoljna kooperacija sa susjedima - zapravo one na kojima društvo počiva."

"Dok je jednakost u pravima moguća pod ograničenom vladom i čak je esencijalni uvjet za osobne slobode, zahtjev za materijalnom jednakošću može biti ispunjen samo u totalitarizmu."

"Nezaposlenost ili smanjeni prihod, što će uvijek utjecati ne pojedince u bilo kojem društvu, sigurno su manje degradirajući kad se dogode kao rezultat loše sreće nego kad su rezultat prisile koju je nametnuo neki autoritet."

"Ideja socijalne pravednosti bazira se na tome da bi država trebala tretirati drukčije ljude nejednako da bi ih pokušala izjednačiti."

O državi i birokraciji

"Neograničena vlada je najveće zlo jer nitko nije kvalificiran za neograničenu moć."

"Što više država planira, to teže planiranje postaje za građanina."

"Kapitalist koji ima milijune i možda živi u mom susjedstvu ili mi je poslodavac, ima daleko manju moć nad mojim životom od jednog nižerangiranog činovnika u državnom uredu iza kojeg stoji državna prisila i o čijoj dobroj volji ovisi hoću li i kako moći živjeti i raditi."

O socijalizmu

"Da socijalisti razumiju ekonomiju, ne bi bili socijalisti."

"Iako smo bili upozoreni od strane nekih od najvećih političkih mislioca 19. stoljeća, Tocquevillea i Lorda Actona, da socijalizam znači ropstvo, mi se svejedno krećemo u pravcu socijalizma."

"Socijalističko ekonomsko planiranje, regulacija i intervencionizam vode prema totalitarizmu gradeći strukturu moći koju će bez sumnje preuzeti oni najgladniji za moći i najbeskrupulozniji."

O prisili

"Ako želimo zadržati slobodno društvo, jako je bitno razumjeti da poželjnost za nekim ciljem nije dovoljno opravdanje za korištenje prisile."

"Prisila je zlo zato što eliminira pojedinca kao misleću i vrijednu osobu i čini od njega obično oruđe za postizanje cilja drugog pojedinca. Slobodna akcija, u kojoj osoba ide za vlastitim ciljevima u skladu sa svojim znanjima i željama, mora se događati tako da ne bude na račun slobodne volje druge osobe."

O totalitarizmu

"Glavna razlika između totalitarne i slobodne države je u tome što totalitarizmi imaju jasan cilj što planiraju postići u budućnosti dok slobodni svijet može samo pokazati postignuća iz prošlosti, a po prirodi nije u stanju ponuditi nikakav detaljni plan budućeg rasta."

"Činjenica da njemački antisemitizam i antikapitalizam izviru iz istog korijena od velikog je značaja da bismo razumjeli što se zapravo tamo dogodilo, ali toj se činjenici pridaje premalo pažnje."

O slobodi

"Sloboda ne znači samo da pojedinac ima mogućnost izbora, već i da mora snositi posljedice svojih izbora. Sloboda i odgovornost su nerazdvojni."

"Argument za slobodu nije argument protiv organizacije društva, koja je jedno od najmoćnijih oruđa koje je ljudski um ikada razvio, nego argument protiv svih ekskluzivnih, privilegiranih i monopolističkih stanja, protiv korištenja prisile koja bi spriječila druge da budu bolji od zaštićene skupine."

"Naša sloboda izbora počiva na činjenici da ako jedna osoba odbije ispuniti naše želje, možemo se okrenuti drugoj. Ali ako imamo monopolizam, onda ovisimo o dobroj volji monopolista, a autoritet koji određuje cijeli ekonomski sistem države je najmoćniji monopolist koji postoji. On ima apsolutnu moć odlučivanja o tome što možemo dobiti i po kojim uvjetima."

"Malo tko ima obilje izbora zanimanja kojima se može baviti. No, ono što je bitno je da imamo neki izbor, nismo apsolutno vezani samo za jedan posao. Ako nam radno mjesto postane nepodnošljivo ili zavolimo nešto drugo, uvijek postoji mogućnost, uz određeno žrtvovanje, da postignemo cilj i promijenimo posao. Ništa ne čini uvjete više nepodnošljivim od pomisli da se posao ne može promijeniti."

"Naša generacija zaboravlja da je sustav privatnog vlasništva najvažnija garancija slobode, ne samo za one koji posjeduju veliku imovinu, nego ništa manje za one koji posjeduju manje. To je zato što je kontrola sredstava proizvodnje podijeljena među brojnim pojedincima koji djeluju neovisno, tako da nitko nema kompletnu moć nad nama pa mi, kao pojedinci, možemo birati gdje ćemo raditi i s kime surađivati."