Macron je popustio pred udarom rulje, komentiraju neki nakon njegove odluke da prihvati neke od zahtjeva "žutih prsluka" u Francuskoj. Drugi komentiraju kako mu to neće pomoći jer će ga narod srušiti. Treći, pak, kažu kako bi Marine Le Penn bila bolja i da se on "potpuno odvojio od običnog naroda". Ništa od toga nije ni blizu istini.
Kada su započeli veliki prosvjedi "žutih prsluka", bilo je to s dobrim povodom; Macronova administracija je uvela trošarine na gorivo koje su značile još veći udar na životni standard ionako već previše oporezivanih građana. Taj povod razveselio je mnoge libertarijance u Americi pa su neki tamošnji portali likovali nad ovim prosvjedima. Međutim, odmah od početka bilo je jasno da ti prosvjedi nisu iz liberalnih pobuda i nemaju veze s libertarijanskim stavovima. Porez na gorivo samo je bio povod, a prosvjede su iskoristili ekstremisti za destabilizaciju centrističke vlade i kočenje reformi.
Iz zahtjeva "Žutih prsluka" može se iščitati ekstremistički svjetonazor miješane ljevice i desnice, što je danas moderni populizam diljem Europe; oni bi "progresivnije oporezivanje", što u prijevodu znači - što više zaradiš, veći postotak moraš platiti državi. Nema veće antipoticajne mjere, odnosno mjere kojom možete zakočiti rast gospodarstva više od toga. Naravno - rast minimalca, nacionalizacija velikih energetskih kompanija, zabrana daljnje privatizacije, veće privilegije javnim službenicima...I onda, da bi se zadovoljilo desničarskoj struji među prosvjednicima: "zaštita" domaće industrije, dakle protekcionizam, i stroža pravila kod imigracije. Mješavina krajnje lijevih i krajnje desnih sentimenata u zajedničkoj borbi protiv liberalizma i reformi.
Oni koji to uspoređuju s Francuskom revolucijom u velikoj su zabludi, najblaže rečeno, budući da je Francuska revolucija imala za cilj ukidanje monarhije i feudalizma, uvođenje liberalne demokracije i posljedično liberalnog kapitalizma. Ne može se ovako nešto - a ovo je jednostavno pokazivanje mišića rulje da bi se srušila legitimno, demokratski izabrana vlast, uspoređivati s uvođenjem demokracije kad su ovo pokušaji RUŠENJA liberalne demokracije i svega onoga što je Francuskom revolucijom izboreno.
Macron je uvjerljivo pobijedio na demokratskim izborima, s programom u kojem je javno najavio sve što će činiti ako pobijedi. Dakle, građani su točno znali za koga glasaju i što biraju, a on sada samo provodi ono za što su ga legitimno birali. Pokušaji nasilnog rušenja i pritisaka zbog ispunjavanja predizbornih obećanja zapravo su pokušaji rušenja liberalnog poretka.
Predsjednik je, kažu, popustio pred tom ruljom. Zapravo, nije popustio nego odigrao taktički i državnički. Prihvatio je samo neke od njihovih zahtjeva. Odustao je od oporezivanja goriva (što je odlično), odustao je od oporezivanja prekovremenog rada (još bolje) i povisio minimalnu plaću za 100 eura (to je loše i skupo će koštati francusku ekonomiju). Nije pristao vratiti porez na bogatstvo jer shvaća da bi to ugrozilo provedbu reformi. Nije pristao, zapravo, na većinu njihovih zahtjeva.
Iako to očito mnogi Francuzi ne shvaćaju, oni u prosjeku žive jako dobro, pogotovo u odnosu na ostatak svijeta. Francuska je i danas među najbogatijim zemljama i najjačim gospodarstvima u svijetu, ali Francuska već desetljećima stagnira. A stagnira upravo iz onih razloga za koje se "Žuti prsluci" tako grčevito bore; glomazna i preskupa javna uprava koja je sve veća, progresivni porez koji je proteklih godina otjerao desetke tisuća milijunaša iz Francuske (to je veliki problem za Francusku jer to su mahom investitori i oni koji uplaćuju najviše poreza). Jednostavno, država je postala prevelika i preskupa. Francuska je na ljestvici ekonomskih sloboda na 75. mjestu, daleko iza Irske, Velike Britanije, Njemačke, Danske, Nizozemske i mnogih drugih zemalja u regiji (svejedno, i dalje je ispred Hrvatske - čisto da dobijete sliku u kakvoj je tek Hrvatska situaciji). Emmanuel Macron je to ispravno shvatio i odlučio promijeniti. Zato je lani pokrenuo reforme javnog i socijalnog sustava, započeo s rezanjem javne potrošnje i smanjio moć sindikata.
Njegov je problem što u isto vrijeme pokušava pozicionirati sebe kao lidera EU i Francusku među vodeće sile svijeta predvodeći neke globalne politike koje zaista pogađaju građane, u prvom redu borba protiv klimatskih promjena. Ja sam pisao da bi to moglo ugroziti njegove pozitivne reforme i, nažalost, to se i događa.
Ali, Macron je postupio pametno. Zadovoljivši dio njihovih zahtjeva, doveo ih je u situaciju kad će se morati odvojiti ekstremisti od onih građana koji su s pravom prosvjedovali protiv previsokih poreza. "Žuti prsluci" će s vremenom gubiti potporu građana, a Macronu će potpora rasti jer je pokazao popustljivost i razum u kritičnom trenutku. Ne, Macron neće odustati od reformi jer zna da nema nazad. Prosvjeda će biti i dalje, ali manjeg intenziteta i važnosti. Ne može se dopustiti da razjarena rulja sruši volju većine naroda iskazanu na slobodnim i demokratskim izborima, i to zbog ispunjavanja predizbornih obećanja.
