U Rumunjskoj danas sigurno nećete naći Ceausescuov trg. Njemački gradovi nemaju Hitlerove trgove, a čileanski trgovi ne nose Pinochetovo ime.

Sve navedene države prihvatile su povijesne činjenice i, kao što civilizaciji priliči, službeno su se odrekle totalitarnih režima iz svoje povijesti. Jer povijesne činjenice su neumoljive i nemaju previše brige za nečije subjektivne osjećaje i ideologije. Zašto Hrvatska to ni danas, 27 godina nakon propasti komunističkog režima u bivšoj Jugoslaviji, nije u stanju napraviti?

Otpor je prevelik. Ne toliko u narodu, ankete su pokazale da je većina građana Hrvatske za to da država službeno osudi i komunistički režim, baš kao što se odrekla nasljeđa ustaške tvorevine NDH. Problem je u utjecajnim ljudima u medijima koji pružaju ogroman otpor svakoj inicijativi koja ide protiv njihove vjere u viziju kulturno-ekonomskog komunističkog nasljeđa SFRJ. Stoga ne čudi da su lijevi mainstream mediji i današnji skup u Zagrebu za preimenovanje Trga maršala Tita u Kazališni trg nazvali "novom dramom radikala".

Bez obzira na ideologiju i osobna vjerovanja, postoji čitav niz objektivnih razloga zašto hrvatski gradovi ne bi trebali imati ulice i trgove s Titovim imenom. Izdvojit ću samo neke:

- Tito je bio totalitarni vladar koji je došao na vlast nedemokratskim putem
- nije dozvolio osnivanje nekomunističkih političkih stranaka niti višestranačke izbore
- njegova vlast je bila apsolutistička, nije dolazila od naroda i imao je apsolutnu moć
- progonio je ljude koji su se javno usprotivili njegovoj politici, ne samo nacionaliste, nego i liberale, pa i socijaliste
- njegova je vlast vršila sustavnu indoktrinaciju djece i mladih kroz obrazovni sustav, a posljedice te indoktrinacije osjećamo i danas
- gušio je mnoge osobne i ekonomske slobode dok je njegova ekonomska politika zaduživanja dovela državu do krize koja je završila ratnim sukobima, a posljedice također osjećamo i danas.

Ima toga još, ali i ove su činjenice sasvim dovoljne da dođemo do zaključka kako njegovo ime ne bi trebale nositi ulice i trgovi u ovoj zemlji. Naravno, odluku o imenu zagrebačkog trga mogu donijeti samo Zagrepčani. Zato bi najbolje rješenje bilo raspisivanje lokalnog referenduma, pa ako većina Zagrepčana odluči da želi imati trg posvećen komunističkom diktatoru, to je njihovo pravo.

Treba naglasiti da se ovdje ne radi o inicijativi zabrane njegovog nasljeđa ili isticanja u javnosti. Da je riječ o traženju zabrane, prvi bih se tome usprotivio.

Mnogo je onih koji, usprkos svim poznatim činjenicama, i dalje štuju njegov lik i djelo. Što možemo, to je njihovo pravo. Neka svatko vjeruje u što god hoće, neka ga nose na majicama, neka organiziraju skupove nostalgije, što god...Ali službena imena ulica i trgova, koja se inače daju pozitivnim, zaslužnim osobama iz naše povijesti, nikako ne bi trebala nositi njegovo ime.

EDIT U originalnom je tekstu pogrešno pisalo da u zemljama bivšeg SSSR-a nema trgova nazvanih po Lenjinu i Staljinu. Rusi su poput nas, ni oni se ne odriču svojih diktatora.:)