Provokacija talijanskog političara poslužila je jugonostalgičarima da nas ponovno podsjete čija je zasluga što su Dalmacija i Istra vraćene Hrvatskoj. Pa podsjetimo se toga.

Talijanski političar, predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani održao je provokativni govor u Trstu u kojem je prilično otvoreno iskazao pretenzije prema hrvatskom i slovenskom teritoriju. Nezgodno za HDZ, čovjek je član istog političkog saveza - Europske pučke stranke - kojem pripada i HDZ.

Iako takve izjave od čelnih političara iz susjednih država koje su u ne tako davnoj prošlosti sudjelovale u okupaciji dijelova Hrvatske nisu nimalo bezazlene, treba ih staviti u pravi kontekst. U tijeku je predizborna kampanja za EU parlament. Tajani je u nezahvalnoj poziciji jer mu rastući populisti uzimaju glasače na desnici. Mora se boriti za svaki glas. A u takvim ludim vremenima, desničar radi ono što desničar zna - podiže šaku i govori ono što nacionalisti žele čuti.

Na isti način kao što se Aleksandar Vučić i njegovi suradnici sjete Hrvata svaki put kad im gori pod nogama, kao što se naši desničari HDZ i Most sjete Srbije kad trebaju učvrstiti svoju poziciju na domaćem terenu, kao što se neki sjete Hrvata u Bosni i Hercegovini, otprilike istu stvar je napravio i Tajani. Populizam za njegovu domaću publiku i kokošarenje za pokoji desničarski glas.

Zanimljiva je reakcija iz hrvatskih medija i od pojedinih oporbenih političara koji su jedva dočekali priliku da mogu reći: "Aha, a sjetite se samo tko je vratio Dalmaciju i Istru Hrvatskoj. Da, to je bio Tito!"...I onda jugonostalgične orgije po društvenim mrežama: kako je Tito bio hrabar, što je on učinio za Hrvatsku, kako on ne bi trpio ovakve provokacije itd.

Da, idemo pričati malo o tome. Kako je Tito vratio Dalmaciju te pripojio Rijeku i Istru Hrvatskoj, točnije Jugoslaviji? Tito zaslužuje puno veće pohvale od ovdašnjih nacionalista nego što ih dobiva. On je činio ono što se njihov idol Ante Pavelić ne bi nikada usudio, i puno dalje od toga.

Titova vojska je samo u Rijeci nakon 1945. poubijala 650 ljudi, među kojima mnogi uopće nisu bili talijanski vojnici. Među njima je bilo i antifašista, i civila. Nakon 1945. samo iz Rijeke je iselilo preko 20.000 Talijana. To nisu bili fašisti niti pripadnici talijanske vojske, to su bili tamošnji starosjedioci. Što su ti ljudi ikome skrivili i zašto su morali otići?

Nikoga ovdje za to nije briga jer ljubitelji lika i djela Josipa Broza nemaju ni trunku empatije prema njegovim žrtvama. Reći će - sami su krivi. A ja ću pitati, zašto? Zato što su krivog etničkog porijekla?

Koja je razlika u tretmanu civila i zarobljenika između Tita i Pavelića? I jedan i drugi imali su vojske koje su ubijale i protjerivale ljude na etničkoj osnovi. Iz pozicije nekog žestokog hrvatskog nacionalista, Tito bi trebao biti heroj barem kao Pavelić. Tito je to radio prvenstveno za tadašnju Jugoslaviju, ali taj je teritorij naslijedila i Hrvatska. On joj je ostavio etnički gotovo čist teritorij. To ne bi mogla učiniti ni NDH.

Bilo bi stvarno lijepo kad bi ljevičari shvatili da su civilne žrtve i zarobljenici uvijek baš to - žrtve, bez obzira jesu li stradali od pobjedničke ruke koja je u WW2 bila antifašistička ili od ruke poraženih fašista. Ako je riječ o civilima ili zarobljenim vojnicima - ubojstva treba osuditi. Isto kao i etničko čišćenje prostora. A to su radili i Ante Pavelić i Josip Broz Tito.