Američko savezno tužiteljstvo tereti hrvatskog ekonomista i investitora Vuka Vukovića za prijevaru povezanu s vrijednosnim papirima i elektroničku prijevaru. Prema optužnici, ulagačima su prikazivani veći prinosi od stvarno ostvarenih. Vuković se smatra nevinim dok mu se krivnja ne dokaže, ali slučaj otvara niz ozbiljnih pitanja, ne samo o njegovom poslovanju nego i o tome kako je godinama građen njegov javni autoritet.

Vuk Vuković godinama je jedno od prepoznatljivijih imena hrvatske ekonomske scene. Ekonomist s doktoratom Oxforda, akademski angažiran i redoviti komentator ekonomskih i političkih tema, pojavljivao se u hrvatskim medijima kao stručnjak za tržišta, ekonomiju i javne politike. Sada se njegovo ime našlo u potpuno drukčijem kontekstu.

Američko savezno tužiteljstvo za južni okrug New Yorka objavilo je da je protiv Vukovića otpečaćena kaznena prijava. Tereti ga se za prijevaru u vezi s vrijednosnim papirima i elektroničku prijevaru, kaznena djela za koja je predviđena maksimalna kazna od 20 godina zatvora po svakoj točki.

Vuković je izveden pred američku magistratsku sutkinju Jennifer E. Willis. No što se zapravo stavlja na teret čovjeku koji je u Hrvatskoj godinama imao status ekonomskog autoriteta?

Navodi koji zvuče ozbiljno

Prema američkom tužiteljstvu, Vuković je najmanje od 2024. godine navodno sudjelovao u shemi kojom je od ulagača pribavljao novac prikazujući im uspješnije rezultate fonda nego što su oni u stvarnosti bili. Fond o kojem je riječ je Orca Bason Fund, kojim upravlja njegova kompanija Oraclum Capital.

Prema opisu investicijske strategije fonda, investicijske odluke trebale su se donositi korištenjem "mudrosti mnoštva" i analize društvenih mreža kako bi se predvidjelo kretanje tržišta.

Sama takva strategija nije ništa sporno. Financijska tržišta puna su različitih pristupa i modela, od klasične fundamentalne analize do algoritamskog trgovanja i analize sentimenta na društvenim mrežama.

Problem, prema američkim istražiteljima, nije bio nužno u tome kako je fond ulagao, nego u tome kako su ulagačima prikazivani rezultati tog ulaganja.

Američke vlasti tvrde da su ulagačima slani mjesečni izvodi na kojima su njihova ulaganja izgledala profitabilnije nego što su stvarno bila. Navodi se i da je potencijalnom ulagaču poslan krivotvoren brokerski izvod koji je prikazivao veću vrijednost imovine i veće prinose od stvarno postojećih.

Ako se ti navodi na sudu dokažu, govorili bismo o vrlo ozbiljnoj stvari, jer jedno je izgubiti novac zato što je investicijska strategija bila pogrešna, nešto je sasvim drugo ulagaču prikazati da je zaradio novac koji zapravo nije zaradio.

Posebno je ozbiljan navod o rezultatima iz 2023. godine.

Prema kaznenoj prijavi američkog tužiteljstva, istražitelji su usporedili oko 20 izvoda ulagača za godinu koja je završila 31. prosinca 2023. i utvrdili da je na svakom od izvoda koje je proizveo Oraclum bio prikazan veći prinos nego na odgovarajućem izvodu administratora fonda. U nekim slučajevima razlika je, prema navodima istražitelja, bila veća od 10 postotnih bodova. Još dramatičniji primjer odnosi se na jednog ulagača u lipnju 2024.: Oraclumov izvod prikazivao je prinos od 12,29 posto od početka godine dok je izvod administratora pokazivao minus 1,38 posto. To znači razliku od gotovo 14 postotnih bodova.

Je li Vuković prevarant?

To je pitanje koje će se nakon objave američke optužnice mnogima samo nametnuti, ali odgovor zasad nije moguće dati. Vuković nije osuđen. Optužnica predstavlja tvrdnje američkog tužiteljstva koje tek trebaju biti dokazane pred sudom. On se, kao i svaki drugi optuženik, prema temeljnim pravilima kaznenog postupka smatra nevinim dok mu se krivnja ne dokaže. Zato bi bilo pogrešno danas napisati da je Vuković "prevarant" kao da je riječ o utvrđenoj činjenici, ali jednako bi tako bilo pogrešno ponašati se kao da se ništa nije dogodilo.

Američko savezno tužiteljstvo, FBI i američka poštanska inspekcijska služba nisu iznijeli optužbe zbog lošeg poslovnog rezultata ili običnog investicijskog neuspjeha. Tereti ga se za konkretno kazneno ponašanje povezano s prikazivanjem financijskih rezultata ulagačima. Sada je na američkom pravosuđu da utvrdi što se doista dogodilo.

Od Oxforda do hedge fonda

Vukovićeva priča zanimljiva je i zbog njegova javnog profila. Njegov životopis uključuje studij ekonomije u Zagrebu, London School of Economics i doktorat na Oxfordu. Bio je akademski angažiran, radio na ekonomskim analizama i izgradio reputaciju osobe čije se mišljenje traži kada je riječ o ekonomskim pitanjima. U međuvremenu se uključio i u investicijski biznis. To je važna razlika koju javnost često zanemaruje.

Biti dobar ekonomist nije isto što i biti dobar investitor.

Još manje znači da akademska titula predstavlja jamstvo da je neki investicijski fond siguran ili uspješan. Ekonomija je disciplina koja proučava ponašanje gospodarstava, tržišta i ljudi. Upravljanje tuđim novcem sasvim je druga vrsta odgovornosti. Čak i najbolji ekonomist može pogriješiti kao investitor. Problem nastaje tek ako se, kako sada tvrde američke vlasti, investicijski rezultati namjerno prikazuju drukčijima nego što jesu.

Kako su ga predstavljali hrvatski mediji?

Tu dolazimo do možda najzanimljivijeg dijela cijele priče. Vuković je u Hrvatskoj često predstavljao lice ekonomskog stručnjaka. Pojavljivao se na televizijama, portalima i u drugim medijima, komentirao ekonomske trendove i javne politike te bio predstavljan kao osoba čije mišljenje ima posebnu težinu.

Na pojedinim mainstream portalima njegov akademski put i činjenica da je doktorirao na Oxfordu često su bili dio predstavljanja njegova stručnog autoriteta. To samo po sebi nije sporno. Oxford je ozbiljna akademska institucija, a Vukovićeve kvalifikacije postoje neovisno o sadašnjem kaznenom postupku, ali sada se ipak mora postaviti neugodno pitanje:

Jesu li hrvatski mediji koji su mu davali toliku razinu javnog kredibiliteta znali za probleme povezane s njegovim investicijskim poslovanjem ili su, poput potencijalnih ulagača, jednostavno vjerovali njegovom javnom imidžu i impresivnom životopisu?

Za sada nema osnove tvrditi da su neki hrvatski mediji znali za eventualne nezakonitosti, ali upravo zbog ozbiljnosti američkih optužbi bilo bi zanimljivo vidjeti koliko se prije objave optužnice uopće provjeravalo poslovanje fonda kojim je Vuković upravljao jer novinar koji ekonomista pita za komentar o inflaciji ne mora nužno provjeravati njegov investicijski fond, ali kada se istu osobu predstavlja kao stručnjaka koji istodobno vodi hedge fond i upravlja tuđim novcem, tada je pitanje njegovih poslovnih rezultata i transparentnosti sasvim legitimno.

Velika razlika između rizika i prijevare

U javnosti postoji još jedan problem: financijska nepismenost često dovodi do pogrešnog razumijevanja ovakvih slučajeva. Hedge fond može izgubiti novac. Može izgubiti puno novca. Investicijska strategija može potpuno podbaciti. Menadžer fonda može donijeti katastrofalnu odluku. Tržište može krenuti u suprotnom smjeru od očekivanog.

Sve to može biti dio normalnog investicijskog rizika. Ulagač koji ulaže novac mora biti spreman na mogućnost gubitka, ali upravo zato mora imati pravo na točne informacije. Ako mu netko kaže da njegov portfelj vrijedi milijun dolara, a stvarna vrijednost je 700.000 dolara, problem nije u tome što je tržište palo. Problem je u informaciji koju je dobio. Zbog toga su navodi američkog tužiteljstva toliko ozbiljni.

Zašto je važna pretpostavka nevinosti

U atmosferi društvenih mreža vrlo je lako prijeći granicu između izvještavanja i presuđivanja. Čim se pojavi riječ "optužnica", društvene mreže često već imaju presudu, ali pravna država funkcionira upravo suprotno. Vuković ima pravo braniti se. Tužiteljstvo mora dokazati svoje tvrdnje. Obrana ima pravo osporavati dokaze, a na kraju sud odlučuje postoji li kaznena odgovornost.

To ne znači da mediji trebaju ublažavati ozbiljnost optužbi. Naprotiv. Njihova je dužnost javnosti objasniti što se optuženiku stavlja na teret, koji su dokazi poznati, što tvrde istražitelji i što će se dalje događati, ali jednako tako moraju jasno razlikovati optužbu od činjenice.

Što sada slijedi?

Vuković će se za optužbe protiv njega morati braniti pred američkim pravosuđem. Ako se optužbe pokažu neutemeljenima, to će biti važna činjenica i njegov ugled morat će se promatrati u tom kontekstu. Ako se, međutim, ključni navodi tužiteljstva dokažu, posljedice će biti puno veće od same kaznene presude. Otvorit će se pitanje koliko je novca bilo uključeno, koliko je ljudi eventualno bilo oštećeno, koliko je dugo trajalo navodno prikazivanje netočnih podataka i tko je sve za to znao, a tada će se neizbježno otvoriti i pitanje njegova javnog imidža.

Kako je moguće da je čovjek kojeg su hrvatski mediji godinama predstavljali kao ozbiljnog ekonomskog stručnjaka završio u središtu ovako ozbiljnog kaznenog postupka? Je li riječ o čovjeku koji je napravio ozbiljne pogreške u upravljanju fondom, ali nije počinio ono za što ga se tereti? Je li riječ o složenijem financijskom sporu koji će se drugačije pokazati kada slučaj dođe pred sud? Ili će se američke optužbe na kraju pokazati točnima, pa ćemo govoriti o svjesnoj financijskoj prijevari?

Na ta pitanja danas nema konačnog odgovora, ali nakon američke optužnice više nije moguće Vuka Vukovića promatrati samo kroz prizmu njegovog Oxforda, akademske karijere i televizijskih nastupa. Sada postoji i druga strana priče, ona koju će morati razjasniti američki sud.

A možda je upravo to i najvažnija lekcija cijelog slučaja: titula, diploma i javni nastup mogu stvoriti autoritet, ali kada je riječ o tuđem novcu, autoritet nikada ne bi smio zamijeniti provjeru.