"Što oni imaju paradirati po ulici? Ja sam hetero pa nemam potrebu da se svima hvalim i da vam to nabijam na nos!"

Koliko ste puta samo pročitali ili čuli ovakvu izjavu? Ja moram priznati da je u zadnje vrijeme vidim sve rjeđe. Ona je pogrešna u samom startu jer svrha tog "gay paradiranja" je upravo navikavanje okoline, one hetero većine, da nisu jedini i da postoje i oni "drukčiji" među nama, a javni prostor nije rezerviran samo za jedne, već je za sve. Iako i ljubljenje hetero parova u javnom parku može biti kažnjivo prema katastrofalno lošem Zakonu o javnom redu i miru, rijetko kad će netko biti stvarno kažnjen zbog toga, a često ćete u parkovima vidjeti zaljubljene parove kako se ljubakaju (i to je sasvim OK). Stoga nema potrebe za "hetero paradu" budući da je hetero kultura sasvim prihvaćena u društvu i nitko je ne dovodi u pitanje.

U Beogradu je jučer održana Parada ponosa bez većih incidenata. Pojavili su se trubači koji su svojim trubama iskazali nezadovoljstvo zbog povorke i to je to. Trubiti iz nezadovoljstva je sasvim legitiman način mirnog prosvjeda. Ovo je svakako veliki pomak za Beograđane ako pogledamo povijest njihovog toleriranja najvećeg godišnjeg LGBT skupa.

Pride je u Beogradu prvi put održan 2001. godine kad je u njemu sudjelovalo stotinjak ljudi, a s druge strane se okupilo preko 6.500 prosvjednika među kojima su bili navijači Zvezde, Partizana i Rada. Policijsko osiguranje nije bilo dovoljno pa je nasilje ubrzo eskaliralo. Prema podacima organizatora, ozlijeđeno je preko 40 osoba. Razbijeni su i neki izlozi. Osuda nasilja službenog vrha Srbije izostala je.



Nakon toga u Beogradu nije bilo moguće održati pride sljedećih 9 godina. Iako je bilo pokušaja 2004. pa onda i 2009. godine, svaki put je otkazan ili zabranjen iz sigurnosnih razloga. Godine 2010. Beograđani opet organiziraju pride i ponovno dolazi do eskalacije nasilja.



Možemo se podsjetiti i sličnih događaja na jugu Hrvatske, u Splitu gdje je 2011. bilo prilično krvavo kad ni jake snage policije nisu uspjele sačuvati mir. Ozlijeđeno je pet osoba, a događaj je prekinut zbog nasilja. Ovako je izvijestila Slobodna Dalmacija:

Bejrut na splitskim ulicama, s oko četiri tisuće anti gay prosvjednika u subotu nije jamčio sigurnost za 200-ak članova kolone ponosa, zbog čega su organizatori iz Iskoraka, Domina i Kontri odlučili prekinuti skup i pod debelim kordonom intervenaca mirno na sredini Rive čekati evakuaciju.

Psovke najgore vrste od Ubij pedera, Lizalice, Smradovi, Govna pederska, Prokleta marvo, bili su šala mala prema raznoraznim predmetima koji su na sudionike Split pridea poletjeli nakon što su izašli iz Marmontove. Kanonada pomidora, boca, staklenih i plastičnih čaša, cvijeća s otrgnutim komadima zemlje, kamenja, limenki, velikih plastičnih predmeta sručila se na prosvjednike, intervence i novinare, zbog čega su neki morali zatražiti liječničku pomoć.

Nakon što se ova vijest proširila svjetskim medijima i tako slala ne baš lijepu sliku o našem turizmu, Splićani su nešto naučili iz svega. Već sljedeće godine odlučili su prosvjedovati - šutnjom. Bojkot umjesto sabotaže, dakle to je sasvim legitiman i nenasilan način prosvjeda. Parada je protekla mirno u nikad praznijem Splitu.

Jučer je u Splitu održan i sedmi gay pride. Nitko više ne prosvjeduje. Život ide dalje, turisti se pridružuju povorci.

To "paradiranje gejeva i simpatizera" na ulicama grada svake godine nije nimalo bezazleno te upravo u Splitu i Beogradu imamo jasne dokaze zbog čega se to radi. Iako su stanovnici Splita i Beograda i dalje u većoj mjeri vjerojatno protivnici Povorke ponosa, naučili su tolerirati na javnoj površini i one koje ne vole. Naučili su da nasilje nije rješenje. Naučili su jako puno tijekom zadnjih desetak godina, a upravo to je uspjeh Pridea.