Igor Peternel, bivši potpredsjednik HHO-a, isprovociran jučerašnjom Povorkom ponosa u Zagrebu iskazao je na Facebooku svoje ogorčenje zbog održavanja istoga, a njegov status je s oduševljenjem prenio konzervativni portal Narod.hr.

"Gay pride!

Zanima me koja to prava se traže. Što se treba još učiniti? Homoseksualce osloboditi plaćanja poreza? Dati im besplatno dopunsko zdravstveno? Rezervirati za njih mjesta u tramvajima? Kvote na izbornim listama za Sabor? Dva resora u svakoj Vladi? Povlaštene parkirne karte? Oduzeti meni pravo da ovo napišem? Što sve? Baš bih volio to znati! Da konačno ugodimo i riješimo taj problem jednom zauvijek!"

Žalosno da netko tko je obnašao visoku funkciju u jednoj organizaciji koja bi se trebala baviti ljudskim pravima očito ne poznaje hrvatske zakone ili se možda pravi da ih ne zna, ali u tom slučaju stvar je još gora jer otkriva zločestoću iza ovakvih ispada.

Budući da nisam homoseksualac ne mogu govoriti u njihovo ime, ali znam što ja želim, kao građanin ove zemlje i onaj tko želi da ona dostigne jednu normalnu civilizacijsku razinu po uzoru na Zapad, vrlo rado ću odgovoriti na njegovo pitanje.

Za početak, ravnopravnost. Jednakost pred zakonom. Zašto istospolni parovi u SAD-u, Kanadi, Austriji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Australiji, Švedskoj, Francuskoj, Novom Zelandu i mnogim drugim zapadnim zemljama imaju pravo na brak kao i svi ostali, a u Hrvatskoj ne? Tko je "zaštićen" time što su istospolni parovi u ovoj državi tretirani kao parovi drugog reda?

Zašto istospolni parovi nemaju u Hrvatskoj pravo na udomljavanje i posvajanje djece poput svih drugih parova, ali i poput istospolnih parova u spomenutim državama civiliziranog svijeta? Paradoks je što osoba homoseksualne orijentacije, koja nije registrirana u životnom partnerstvu, može udomiti nezbrinuto dijete kao i bilo tko drugi, ali onog trenutka kad uđe u istospolno partnerstvo gubi to pravo. Koja je svrha takvog zakona i koga on štiti?

Dakle, odgovor je ravnopravnost - za početak. Nikakve povlastice, ništa "ekstra" na što nemaju pravo i svi ostali, samo jednaki tretman pred državnim institucijama.

Je li zahtjev za ravnopravnošću danas toliki grijeh? Je li to postalo nešto čudno i bolesno? I kako zahtjev za ravnopravnošću može uopće nekoga toliko naljutiti?

Gospodin Peternel bi tako u nekom prošlom vremenu prosvjede za ravnopravnost žena, dok one nisu imale ni pravo glasa ni imovinska prava u braku, vjerojatno komentirao riječima: "Koja to prava traže? Što sad hoće?"

Tu dolazimo do druge svrhe Parade ponosa i ostalih sličnih javnih manifestacija, a to je ona društvena. Čak i kad bi se nekim čudom naši zakonodavci opametili pa donijeli zakone u skladu s 21. stoljećem, čak i kad bismo postigli punu ravnopravnost, očito i dalje postoji jedan otpor u većem dijelu hrvatske javnosti, a on je vidljiv i kod ovakvih komentara poput Peternelovog. Dok god postoji masa koja se gnuša i koju provocira svaka pojava homoseksualaca u javnosti, Pride itekako ima smisla.

Konzervativcima to još nije jasno, ali na ovaj način se učite pristojnosti i kulturi. Još prije 10 godina napadali su ih toljagama, noževima i šakama, a danas ih napadaju samo verbalno, uvredama na Facebooku. I to je napredak. Po mojoj procjeni, za 10-ak godina ćete se naviknuti da je to samo još jedna normalna pojava u društvu, baš poput Hoda za život. Razlika je samo u tome što ovaj hod nije za ukidanje osobnih sloboda.