Kad je izabran za predsjednika druge najjače stranke u Hrvatskoj, pred mladim i dotad slabo poznatim političarom Davorom Bernardićem činila se svijetla budućnost. HDZ sa svojim satelitima na vlasti nije mogao i ne može još uvijek odgovoriti na ekonomske i druge probleme u kojima se država nalazi, a najjača oporbena stranka je izabrala novog lidera koji je trebao samo okupiti nove snage oko sebe i zaokrenuti politiku klijentelizma i populizma koji su tijekom Milanovićeve Kukuriku vlade obilježili SDP.

Bernardić to nije napravio. Ne samo da nije promijenio politički kurs SDP-a nabolje, nije se niti riješio starih stranačkih kadrova koji su dokazali svoje nesposobnosti tijekom 4 godine dok su obnašali vlast na ministarskim funkcijama. Nije uspio dostaviti građanima nova imena osim vlastitog, a nije ni imao znanja da promijeni politiku. To će ga sada, vrlo lako moguće, stajati funkcije predsjednika stranke jer stara garda osjeća da Bernardić gubi potporu javnosti i želi sačuvati svoje saborske fotelje i za sljedeći mandat. To je sva filozofija aktualnih pokušaja puča u SDP-u.

A krenuo je odlično. Kad je preuzeo stranku, pričao je o "društvu jednakih prilika", što je svakako pozitivna vrijednost jer jednakost prilika proizlazi iz filozofije liberalizma. Sva društva na zapadu teže tome da postanu društva jednakih prilika. Društvo jednakih prilika ne trpi stranački klijentelizam, rođački kapitalizam niti bilo kakve protekcije. Ali nažalost, osim te fraze (koju je Bernardić maznuo od slavnog britanskog socijaldemokrata Tonyja Blairea), on nije ništa napravio po tom pitanju.

Umjesto da na ideji o jednakosti prilika izgradi cijeli program (koji bi i Liberal mogao podržati), Bernardić je predlagao mjere koje vode u društvo još većih nejednakosti prilika. Komunikacija s javnošću mu je katastrofalna, gaf za gafom, tako da čak i većina mainstream medija, koji inače gledaju kroz prste lijevim strankama mnoge stvari radi kojih redovito razapinju desničare, nije mogla ostati ravnodušna. Usprkos ogromnim aferama, vladajući HDZ je ostao neokrznut i po anketama potpore javnosti više gubi SDP nego HDZ.

U očaju i pokušavajući spasiti vlastitu funkciju u stranci, Bernardić se okreće potpunom populizmu i u tome želi biti bolji i od samog kralja populizma Ivana Pernara. Ovakvi sponzorirani statusi na Facebooku su rezultat totalne retardacije SDP-a.

S ovakvim populističkim obećanjima, koje je naslovio "Plan za Hrvatsku" - neodoljivo podsjeća na Plan21 kad su njegovi prethodnici uspješno prevarili veći dio Hrvata da bi osvojili vlast i produžili krizu na punih 7 godina - Bero je dokazao da nije nikakva promjena. Nije ništa bolji od Milanovića, čak štoviše, Milanović je za njega Mises.

Bero je možda vidio uspjeh Živog zida pa se želi prilagoditi novonastaloj situaciji, ali nitko ga ne može shvatiti ozbiljno. Pernar ima "ulični kredit", on je "jurišao na bankare", proveo je hrpu dana u policijskoj postaji. Kad Pernar daje suluda obećanja, njegova publika će mu lakše povjerovati da se bori "za malog čovjeka". Bero je protiv Pernara u populizmu kao štreber s Oxforda protiv crnca iz geta u rap battleu. Ispada smiješan čak i pred ljubiteljima populizma i totalnim nepoznavateljima ekonomije.

Bernardić je imao odličnu priliku, nije ju iskoristio. Upropastio ju je na hollywoodski način. Ekipa što ga želi smijeniti to ne radi iz dobrih namjera, zbog brige za SDP ili Hrvatsku, već isključivo zbog vlastitih fotelja. Hajdaš Dončić, Obersnel, Ronko, Grbin, Glavašević - sve stara garda već dokazana kao politički propaliteti kojima je stalo samo do još jednog mandata.

Drugim riječima, SDP je propala stranka. To je jako loše za Hrvatsku jer usprkos nikakvoj želji vladajućeg HDZ-a da provedu nužne reforme i oslobode gospodarstvo, nema ni ozbiljne oporbe koja bi bila prijetnja i poticaj vladajućima. Nemamo izbora, nemamo alternative. To je najveća tragedija, ljudi moji.